Ivana Picek u različitim je projektima na domaćoj sceni prisutna više od desetljeća, s posljednjim projektom Pi oduševljava publiku i kritiku diljem svijeta.
Futuristički zvuk i vizuali karakteriziraju rad domaće umjetnice koja se predstavlja pod nazivom Pi (∏). To je glazbeni projekt iza kojeg stoji umjetnica, multiinstrumentalistica i kantautorica Ivana Picek, a izrazito je hvaljen i u zemlji i u inozemstvu. Istog dana kad je objavila spot i pjesmu "Antifragilna", dobila je i nominaciju na Berlin Music Video Awardsima, a njen novi album "E.I.", jedan je od iščekivanijih u zemlji. Iako je Ivana Picek u glazbenim krugovima poznata po različitim projektima već više od deset godina, prvi album pod imenom "Časna lubanjska", samostalnog projekta Pi objavila je 2017. Sama ga je snimila i producirala.
"Antifragilna", kao i raniji singl "Mali android" otkrivaju da nas čeka Ivanino novo poglavlje i jedna prava glazbena SF priča. Ovim albumom, otkriva nam, počela se baviti čim je 2017. objavila posljednji "Časna lubanjska". Ono što redovito radi otkako se bavi glazbom, jest da u novim radovima potpuno "okrene ploču", pa je tako od mračnog i eksperimentalnog zvuka htjela nešto sasvim suprotno. Isto je i kod biranja tematike.
"Razmišljala sam što može biti potpuna suprotnost svemu onome o čemu sam dotad pjevala, a to su bile šume, planine, sve nešto jako zemaljski i prirodno, i naravno da mi je veoma logično došla ideja o svijetu koji je potpuno umjetan, s robotima, AI-em, alienima i svim onim tipičnim transhumanističkim motivima. U doba kad se rodila ideja o tome mislila sam da sam jedna od prvih koja je smislila tako nešto SF i future-like, no kako to biva, dok nešto dovršiš, vidiš da se u svijetu izdogađalo mnogo toga što je očito i druge ljude navelo na slična promišljanja i ideje. Zanimljiv je taj koncept kolektivnog nesvjesnog, no definitivno postoji", ispričala je Ivana Picek u razgovoru za Gloria.hr. Ova ozbiljna glazbenica paralelno gradi i ozbiljnu liječničku karijeru. Naime, već godinu dana živi u Londonu, gdje radi kao psihijatrica, što joj je i primarna struka. Što nam je sve otkrila o svom glazbenom radu i životu u Londonu pročitajte u razgovoru.
Tek je izašao spot za "Antifragilnu", a već si zaradila nominaciju na Berlin Music Video Awardsima, čestitke!
Hvala ti! Baš je lijepo iznenađenje izbaciti spot i odmah zaraditi nominaciju.
Odakle crpiš inspiraciju, dođe li ti prvo koncept za album, glazba pa spot ili nekad to krene obrnutim redom?
Inspiracija je svuda oko nas, no očito većina stvari dolazi iz mene. Vezano uz ovaj album, prvo sam imala neku okvirnu ideju koja se izrodila još u ljeto 2017. kad sam smišljala što dalje s muzikom i o čemu da pjevam... Prvo sam mislila napisati priču o robotu alienu, stvorenju skroz odvojenom od ovog svijeta, no na kraju sam došla do Evgenije, žene koja je rođena u ovom našem svijetu, no koja se raznim metodama, genetskim modifikacijama te upotrebom prostetike i najnaprednije znanosti modificira i postaje besmrtna, sve potaknuto željom da oživi svoju ljubav koja je čeka zaleđena u krionici. Hahaha, kad o tome ovako pričam, zvučim i sama sebi pomalo sumanuto, no glazba i pjesme koje radim moj su prostor za igru i maštu i volim si u tom prostoru dati potpuni odušak od svakodnevnog života. Vezano za redoslijed nastanka, sve je to miš-maš svega, od toga da neke lyricse već imam zapisane u bilježnici, do toga da napravim cijelu pjesmu kao instrumental pa na energiju koju u meni budi pišem tekstove... Ponekad bi nastala pjesma s tekstom koji bi odveo tu priču u posve nekom drugom smjeru koji je na kraju ispričao ovu E.I. priču.
Nadolazeći album "E.I. (Evgenia Institut)" govori o znanstvenici Evgeniji, i zvuči uzbudljivo poput nekog SF romana. Ima li ona veze s tobom, kako si do nje došla, tj. kako si je smišljala?
Evgenija jesam i nisam, no ona je definitivno SF antijunakinja koja ima moje najbolje i najgore karakteristike. Mogli bismo preispitivati etičnost pojedinih postupaka koje čini, za koje bismo danas mogli reći da su neprihvatljivi, a sutra će biti univerzalno prihvaćeni i dapače poticani. Rekla bih da je Evgenija doslovce ogledalo mene i današnjeg društva, iako sam je smjestila u malo dalju budućnost, no svejedno i u ovom kratkom periodu od njenog nastanka do njene prezentacije publici se već toliko toga u svijetu izdogađalo u SF maniri da se možemo samo upitati kojom brzinom ćemo uistinu i doći do Evgenija svijeta i Evgenija Instituta.
Vidjela sam da glazbu opisuješ kao freakpop - kako bi ti svojim riječima opisala glazbu koju stvaraš?
S obzirom na to da je u današnjem svijetu sve bitno stavljati u ladice, iako nisam ljubitelj istih, onda ću napraviti ladicu za svoju glazbu koju bih nazvala electro-alien-fairy-cyber-hyper-pop. Freak-pop može isto proći.
Prvi bend Ivana Picek osnovala si na prvoj godini medicine, već ste tada bili zapaženi, nastupali na Terraneu. Jesi li završila medicinu? Glazbom se i dalje baviš...
Tako je, završila sam Medicinski fakultet u Zagrebu i nakon toga završila specijalizaciju iz psihijatrije. Izgleda da mi je to pretjerano učenje anatomije na prvoj godini faksa potaklo maštu i pokrenulo sve one dječje i zakopane želje koje sam dugo potiskivala.
Trenutno živiš u Londonu, je li to za stalno?
Otišla sam prošle godine, i kako trenutno stvari stoje, zasad mislim ostati ovdje.
Kako ti je u Londonu, što još radiš osim glazbe, naravno?
Veoma je veselo i hektično. Nisam uočavala dok se nedavno nisam vratila u Zagreb na vikend kako je kod nas i u najvećoj gužvi u usporedbi s Londonom sve nekako prazno i negužvovito. U Londonu radim kao psihijatrica i veoma sam zadovoljna s organizacijom posla, vremena i općenito strukturom svega. U Londonu najviše volim što je toliko zelen i što su parkovi na svakom koraku, tako jedinstven grad s toliko sadržaja!
Koja su ti omiljena mjesta, kakva je glazbena scena tamo?
Glazbena scena je odlična, ovisi što koga zanima, no svatko će naći svoje mjesto. Volim manje klubove kao što su Peckham Audio, Earth… PC music ekipa je vesela i aktivna, ima svega!
Imala si brojne projekte, od prvog benda, zatim Pridjevi, surađivala si sa Šerbedžijom, do posljednjeg PI. Što bi rekla da je poveznica u svoj glazbi koju si kroz njih stvarala?
Haha, ne znam, svi ovi nabrojani projekti rezultat su udruženih energija koje su se u određenom trenutku spojile. Lijepo je davati projektima prostor da dišu i ne gušiti ih kada se osjeti da ne dišu u istom ritmu. Sretna sam i zahvalna za svaku suradnju jer zasigurno je ostavila traga na moj razvoj - glazbeni i emocionalni.
Pomno si izabrala suradnike za posljednji album, po kojem ključu si koga odabrala?
Suradnici već postoje u mom životu i nisam ih nekako posebno tražila. Ariana Vuicu Strapazoota poznajem već dugi niz godina i surađivali smo na mom posljednjem albumu "Časna lubanjska", i prije toga na pjesmi "Cvjetić", tako da se već kužimo i znamo kako tko funkcionira. Ja mu donesem svoje pjesme, svaku s barem 100-200 traka smiksane na Pi način, i onda ih on uspije urazumiti. I Filip Motovunski za završni master albuma došao je nekako prirodno i spontano preko Ariana, i time možemo zaokružiti moje glazbene suradnike na ovom albumu.
Koliko ti treba da napišeš i odsviraš i smiksaš jednu pjesmu, budući da sve radiš sama?
Iskreno već sam se i sama počela pitati čemu taj samotnjački način rada, no onda se sjetim da takvu potpunu kontrolu nad djelom ni na koji drugi način ne mogu imati. Moja orijentiranost na detalje se u ovom procesu zadovolji pa u ostatku života mogu živjeti barem malo opuštenije. Sam nastanak albuma je potrajao nekoliko godina, gdje bih malo-pomalo snimala i miksala pjesme u svom malom studiju (ili bolje rečeno na svom malom MacBook Pro-u). Volim taj osjećaj kreacije i građenja novih svjetova, no lijepe su i suradnje i zajedničko stvaranje, koje definitivno ima svoje čari i dat ću im više prostora u budućnosti.
Vizualni aspekt projekta Pi je doista impresivan i upečatljiv, kako to sve osmišljaš?
Mislim da imam sreću biti okružena sa zaista prekrasnim kreativnim ljudima koji mi pomažu u ostvarivanju vizualnih želja u realnost. Pritom bih definitivno spomenula Martu Stražičić (pirate sheep) koja je zaslužna za već nekoliko Pi spotova, njenu sestru Teu Stražičić koja je autorica cover arta nadolazećeg albuma te brojne prekrasne ljude koji su surađivali na izradi vizuala za nadolazeći E.I. album. Sve kreće od ideje, no bez ljudi koji tu ideju mogu prevesti u stvarnost ideje se gube i prolaze, tako da je samo dio onoga što je smišljeno na kraju i realizirano. Svatko tko nešto kreativno stvara vjerojatno ima isti osjećaj, da od otprilike 1000 ideja koje imaš, možda se jedna uspije i ostvariti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....