Od smrti slavnog glazbenika prošlo je točno sedam godina, a ove godine imali smo prilike vidjeti nešto manje poznatu stranu - u Netflixovom dokumentarcu o pop-dvojcu Wham! britanski glazbenik prikazan je kao perfekcionist koji je oduvijek znao što želi - njegov uspjeh nikad nije bio upitan - ali iako slavan i bogat, borio se s depresijom i ovisnošću te sa svojom seksualnošću.
Pop-glazba je po svojoj prirodi prolazna, no neke vrijednosti ipak ostaju, a među njima je i George Michael, britanski pjevač koji se proslavio kao polovica dvojca Wham! S njim je osvojio vrhove svjetskih top-lista, poslije imao još uspješniju samostalnu karijeru, no nakon smrti 2016. češće ga pamte po skandalima nego po glazbi. I među kritičarima je uglavnom imao reputaciju pjevača pitkih, lakopamtljivih pop-pjesmuljaka. Malo tko ga je shvaćao kao autora i kompletnog glazbenika, no posljednjih godina čini se kao da se ponovno vrednuje njegov značaj u povijesti pop-glazbe. Tako je ove godine, na svečanosti 3. studenoga u Brooklynu, zajedno s Kate Bush i Williejem Nelsonom ušao u Dvoranu slavnih rock‘n‘rolla, kao uzora ga navodi producent Babyface, prije nekoliko godina, iznenađujuće za mnoge, isticao ga je i Taylor Hawkins iz benda Foo Fighters, Liam Gallagher ga je kao autora uspoređivao s Johnom Lennonom, a o njemu je ove godine snimljen i dokumentarac "Wham!" koji se može pogledati na Netflixu.
Na vrhuncu popularnosti George Michael je bio zvijezda usporediva s Princeom i Madonnom, ne samo kao pjevač hitova nego i kao glazbenik koji je uvijek iznova mijenjao svoj scenski imidž, a uz to je bio kompletan autor svoje glazbe: skladatelj, tekstopisac, producent... "Obično bismo spotove snimali nekoliko sati i sutradan izabrali kadrove koje ćemo uvrstiti u spot. S Michaelom je sve bilo nekoliko puta kompliciranije. Snimali bismo sate i sate materijala, a potom provodili s njim dane i noći u studiju za montažu, sve dok nije bio posve zadovoljan rezultatom. Odmah sam vidio da on i prije početka snimanja zna što želi, sve do najsitnijeg detalja, i ne odustaje dok to ne dobije", rekao je jedan redatelj koji je radio s njim. I kao izvođač je bio na razini najvećih, kao što su Aretha Franklin, Smokey Robinson i Stevie Wonder. Kad je za Arethu 1986. napisao "I Knew You Were Waiting (For Me)" i potom je s njom otpjevao, bila je to njezina prva pjesma na vrhu top-liste nakon puna dva desetljeća. A sve to, uključujući stotinjak milijuna prodanih albuma, George Michael je uspio iako je godinama proživljavao agoniju nakon što je shvatio da je gay, ili barem biseksualac. To je dugo tajio, ne samo zbog toga što bi mu se moglo negativno odraziti na karijeru, nego da ne povrijedi roditelje, osobito svog konzervativnog oca.
Pravim imenom Georgios Kyriacos Panayiotou, rođen je 25. lipnja 1963. u East Finchleyju u okolici Londona. Njegov otac Kyriacos Panayiotou, kojeg su svi zvali Jack, došao je pedesetih godina u Englesku s Cipra nakon što su Turci zauzeli gradić Patriki u kojem je njegova obitelj dotad živjela. U predgrađu Londona otvorio je grčki restoran, a tu je upoznao i mladu plesačicu Lesley Harrison, s kojom se oženio te nakon kćeri Yiode i Melanie dobio i sina. Kako je otac stalno radio, a majka imala pune ruke posla pomažući mužu u restoranu i vodeći brigu o obitelji, George se kao dječak osjećao nevoljeno i nezaštićeno. Još gore mu je gore bilo kad su se iz East Finchleyja preselili u gradić Radlett u Hertfordshireu, gdje nije nikoga poznavao. Bio je povučeno dijete, nosio je naočale koje su izgledale kao prozorski okviri i bile samo malo manje od njih, kako je poslije rekao jedan njegov vršnjak. Kad je došao u novu školu, učitelj je pitao tko će mu od učenika pomoći da se snađe u njemu novoj sredini i javio se pet mjeseci stariji razredni zabavljač po imenu Andrew Ridgeley. Dječaci su se brzo sprijateljili, smišljali razne nepodopštine i počeli maštati o tome što će raditi kad odrastu. Georgea je zanimalo samo jedno - da postane pop-zvijezda. Počeo je pjevati i svirati gitaru, neko vrijeme odlazio u obližnji London i izvodio pjesme grupe Queen na stanicama londonske podzemne željeznice, radio kao DJ u lokalnim klubovima, a potom je s Andrewom Ridgeleyjem, njegovim starijim bratom Paulom te s prijateljima Davidom Mortimerom i Andrewom Leaverom, po uzoru na tada popularne ska bendove Specials, Madness i Selecter, osnovao The Executive.
No, za razliku od Georgea, većina članova benda nije bila ambiciozna, pa su s vremenom prestali dolaziti na probe i na rijetke nastupe po lokalnim srednjoškolskim dvoranama, sve dok nisu ostali samo on i njegov najbolji prijatelj Andrew Ridgeley. Njih dvojica odlučili su nastupati kao duo i prozvali se Wham!, po frazi koju je George pjevušio dok bi plesao - "wham, bam, thank you ma‘am". Bilo je to 1981., a početak nije bio obećavajući. Napisali su nekoliko pjesama, u Andrewovoj dnevnoj sobi napravili improvizirani studio - s malim kućnim miks pultom i mikrofonom koji su privezali za metlu - a kad su napravili prve demo snimke i počeli ih nuditi izdavačima, nitko ih nije ni preslušao. Nakon što su mjesecima uzalud kucali na vrata diskografskih kuća, sjetili su se da u susjedstvu živi jedan glazbeni producent, pa su mu kroz otvor za pisma ostavili svoju audiokasetu. Ovaj ju je, za divno čudo, preslušao i pomislio - zašto im ne bih pružio šansu. "Dečki, snimit ćemo nekoliko singlica, pa ćemo vidjeti kako će se stvari dalje odvijati", rekao im je. George Michael i Andrew Ridgeley snimili su "Wham Rap!", a iako je pjesma bili zamijećena i dospjela na top-liste, nije se, kao ni sljedeća, "Young Guns", popela iznad 40. mjesta, što je bio uvjet da im se dopusti objavljivanje albuma. U prvoj pjesmi dečki su pjevali kako su nezaposleni, ali da im ništa ne može stati na put da se dobro zabavljaju - bilo je to doba vladavine Margaret Thatcher, ekonomske krize i velike nezaposlenosti, osobito među mladima koji tek traže prvi posao - a kritičari su ih opisali kao protestnu plesnu skupinu.
Možda bi na tome i ostali da sudbina nije umiješala svoje prste. Urednici popularne TV emisije "Top of the Pops" pozvali su ih da gostuju kod njih jer im je neka zvijezda otkazala nastup. Dečki su pristali - i postali senzacija. George Michael u razdrljenoj košulji i Andrew Ridgeley koji se izvijao u ritmu glazbe, plešući sa svojom djevojkom Shirlie koju su pozvali da nastupi s njima, oduševili su publiku. Već početkom 1983. objavili su album "Fantastic" i odjednom se našli u situaciji da se natječu s bendovima Culture Club i Duran Duran za titulu najveće britanske glazbene atrakcije. Još su više uspjeha postigli drugim albumom "Make It Big", s hitovima kao što su "Wake Me Up Before You Go-Go" i "Careless Whisper", s kojima su osvojili i Ameriku, a potom i cijeli svijet, uključujući Kinu, gdje su 1985. postali prvi zapadni bend koji je nastupao u toj zemlji.
"Kako su ova dva idiota postala tako prokleto popularna?", pita se i Andrew Ridgeley u dokumentarcu "Wham!", a odgovor nije kompliciran. Dečki su promicali hedonistički pop u doba kad je vrijeme bilo zrelo za to, a osim toga George Michael - u to je doba već bio promijenio ime - pokazao je svakom novom pjesmom da nije samo dobar pjevač nego i odličan autor. No, iako je i Andrew davao svoj doprinos, i kao skladatelj i kao pisac tekstova, svima je bilo jasno tko je alfa i omega dua Wham! Za razliku od Andrewa, Georgea je zanimalo nešto više od hedonističkog, mladenačkog popa, a uz to ga je u to doba počelo zbunjivati, pa i mučiti nešto drugo. U doba kad su se djevojke zbog njihove popularnosti naprosto lijepile za njih, bio je u nekoliko veza, ali je nakon nekog vremena osjetio da ga ne privlače samo one nego i muškarci. Kad je nakon snimanja nekog spota na Ibizi ostao još nekoliko dana tamo s Andrewom i Shirlie, s kojima je bio nerazdvojan, odlučio je razgovarati s njima o problemu koji ga je mučio.
Priznao im je da je gay ili biseksualan, ali da to ne misli skrivati, no oni su ga odgovorili od toga. "Ne možeš to reći svojim roditeljima, osobito ocu", rekli su mu. A on ih je poslušao. "Izgubio sam hrabrost i odlučio nastaviti tajiti što osjećam", priznao je mnogo godina kasnije. Umjesto toga, svu svoju energiju usmjerio je u Wham! Mahnito je pisao pjesme, birao odjeću za nastupe, iscrpljivao se na napornim turnejama, želeći, kako je to sam poslije rekao, postati uspješniji nego što itko može i zamisliti. U to je vrijeme već shvaćao kako mora započeti samostalnu karijeru. Shvaćao je to i Andrew, koji je razumio svoga prijatelja i nije imao ništa protiv da se ovaj uputi na vlastiti glazbeni put.
George je neko vrijeme snimao i nastupao samostalno, a usporedo još i s Andrewom, a onda su se dogovorili da će zajedno objaviti još jedan singl i održati zadnji koncert - i to na Wembleyju, 28. lipnja 1986., gdje su se okupile 72 tisuće obožavatelja. I nakon razlaza, Andrew i George su ostali bliski, mada im je sudbina bila dijametralno suprotna.
Dok je jedan snimao hit za hitom te nastupao na rasprodanim turnejama, drugi se preselio u Monako, gdje je pokušao postati pilot Formule 3, bez uspjeha, potom se odlučio vratiti glazbi u Los Angelesu, a kad mu ni to nije pošlo za rukom, vratio se kući u Englesku, pomalo snimao te povremeno nastupao kao Michaelov gost na koncertima. U javnosti se inače rijetko pojavljuje, živi mirno i spokojno od tantijema na pjesme grupe Wham!, ne žali se na sudbinu - i nikad nije rekao ni riječ protiv svog starog prijatelja.
A ovaj je u međuvremenu, bez obzira na silan uspjeh, nagrade Grammy, stalne nastupe, glamurozan životni stil i gomilu novca s kojim si je mogao priuštiti sve što je poželio - privatno prolazio pravi pakao. Prvi put se ozbiljno zaljubio u muškarca, brazilskog dizajnera Anselma Feleppu, na koncertu u Rio de Janeiru 1991., kojeg je primijetio u prvom redu ispred pozornice. Upoznali su se nakon koncerta i odmah osjetili snažnu obostranu privlačnost. "Anselmo mi je pomogao da skinem viktorijanske moralne okove koji su me sputavali i budem ponosan što sam gay. Prije njega sam bio u nekoliko kratkih veza s muškarcima, ali sam zapravo bio jako neiskusan, a on mi je pokazao kako živjeti, kako se opustiti i kako uživati u životu. Anselmo je prva osoba koju sam stvarno volio, a znam i da je on volio mene", rekao je puno godina kasnije. Nekoliko mjeseci nakon što su započeli vezu Anselmo je doznao da je HIV pozitivan, a sljedeći mjeseci pretvorili su se u agoniju. George Michael nije samo strahovao za život svoga dragoga, nego i za vlastiti. "Bilo je to najmračnije, najstrašnije razdoblje moga života" priznao je. Anselmo Feleppa umro je od posljedica AIDS-a u ožujku 1993., a dan poslije Michael je roditeljima priznao da je gay. "Do tada nisu ni znali za njega. Mojoj majci je najteže palo to što je doznala da sam sve to teško razdoblje prošao a da joj se nisam mogao povjeriti", rekao je.
Nakon Feleppine smrti pao je u depresiju, a to je doba opisao kao duboku crnu rupu iz koje se nije mogao izvući. Sve je više pribjegavao piću i narkoticima svih vrsta, nekoliko puta je bio uhićen pijan za volanom, pronalazili bi ga bez svijesti na parkiralištu, izazvao je i nekoliko nesreća - srećom nikad nije nikoga ozlijedio, čak ni sebe. Istodobno je i dalje osjećao sram zbog toga što mora tajiti da je gay, a iako je i dalje snimao uspješne albume, nije se htio pojavljivati u spotovima za njih. Stanje mu se još više pogoršalo kad je u veljači 1997. preminula njegova majka. U to je doba, doduše, već imao potporu bliske osobe koja mu je pomogla kad mu je bilo najteže. Bio je to Kenny Goss, bivši stjuard i direktor u tvrtki za prodaju sportske opreme iz Teksasa. Započeli su vezu 1996. te zajedno živjeli između Dallasa, osam milijuna funta vrijedne kuće u Londonu i starinske kuće iz 16. stoljeća, koju je pjevač kupio u Goringu na Temzi. Ostali su zajedno i nakon što je u travnju 1998. u Los Angelesu pjevač bio uhićen u muškom toaletu zbog, kako je to službeno objavljeno, javnog nemorala. "Tamo je bio muškarac koji je započeo igru "pokaži tvoga, pa ću ti ja svoga". Prihvatio sam je, a onda se ispostavilo da je čovjek provokator, policajac u civilu", objasnio je poslije George Michael. Nije problem bio samo u uhićenju i posljedičnoj kazni, nego i u tome što je izbio skandal jer je javnost shvatila da je velika pop-zvijezda za kojom su žene ludovale zapravo gay i da to godinama skriva.
George Michael je nakon svega toga morao i javno priznati ono što je dotad tajio - da je ponosan gay muškarac i da se više toga ne srami. Brzo se pomirio s Gossom, a 2005. se čak pročulo da kane i službeno registrirati svoju vezu nakon što im je novi zakon to omogućio, no do toga nikada nije došlo. "Ne mogu se zamisliti na vjenčanju. Što bismo nas dvoje trebali odjenuti? Moramo li bacati buket cvijeća? Kako bi sve to uopće izgledalo? No, čini se da je Kennyju stalo, pa sam pristao", rekao je tih godina. Ne zna se jesu li prekinuli zbog toga, no 2012. George Michael je započeo novu vezu, ovaj put s Fadijem Fawazom, australskim frizerom i fotografom libanonskih korijena, s kojim je nekoliko puta prekidao, ali bi se uvijek iznova mirili.
Upravo je Fawaz bio taj koji je na sam Božić 2016. pronašao Michaela mrtvog u njegovoj kući u Goringu. "Nikada neću zaboraviti taj Božić. Zamislite probuditi se ujutro i pronaći svoga partnera kako mrtav leži u krevetu. Vječno će mi nedostajati", napisao je na Twitteru Fadi Fawaz. Mrtvozornik je ustanovio da je George Michael preminuo tijekom noći, od kombinacije problema sa srcem i jetrom, vjerojatno posljedicom ekscesa svih vrsta kojima se u životu prepuštao. Bile su mu samo 53 godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....