Rođeni Cavtačanin najbolje se izražava u stihovima, pjesme i priče piše i za svoju kćerkicu Pavlu, a malenkonični karakter glavni je krivac zašto nije završio u vaterpolu, sportu koji je kao klinac trenirao u proslavljenom klubu Jug.
Glumac rođen prije 52 godine u Cavtatu, ovih je dana u matičnom kazalištu, zagrebačkom HNK-u, promovirao zbirku pjesama ‘‘Dolce Garbo‘‘ uz glazbu koju je sam komponirao i time najavio svoj prvi veliki koncert koji će se održati sredinom kolovoza u Dubrovniku. Ovaj zaljubljenik u more i prirodu početkom srpnja s ostalim kolegama nastupit će i na tradicionalnom koncertu ispred nacionalnog kazališta u Zagrebu, a nakon završetka kazališne sezone Nikša Kušelj odlazi na odmor u rodni grad sa suprugom, fotografkinjom i rođenom Dubrovkinjom Marom Bratoš i njihovom kćerkicom Pavlom koja s tatom najviše voli ploviti u njihovoj barci i pripremati (Baby) lazanje.
U vašoj zbirci pjesama spominjete masline, more, majku, medijske napise, osvetu, ljubav... Je li ta zbirka svojevrsna autobiografija?
- Svaka pjesma nosi dio mene, mojih iskustava i promišljanja. Možda nije klasična autobiografija, ali kroz stihove se provlače elementi mog života, mojih emocija i sjećanja. Na neki način, "Dolce Garbo" je zrcalo kroz koje čitatelji mogu zaviriti u moj svijet.
I ove pjesme na promociji ste popratili svojom glazbom. Planirate li još poezijsko-koncertnih nastupa?
- Apsolutno! Spoj poezije i glazbe je nešto što me posebno ispunjava. S ponosom mogu najaviti moj koncert koji će se održati 14. kolovoza na najljepšoj dubrovačkoj pozornici u Parku Vila Orsula. Uz mene će biti moj gitarist i aranžer Lino Glavočić, Riki, Ivica – najbolji glasovi mog djetinjstva.
Kako to da ste zbirku nazvali "Dolce Garbo", kako se zove i tradicionalno talijansko jelo od iznutrica?
- "Dolce Garbo" znači slatko-gorko, što savršeno opisuje dualnost života, emocija i iskustava koje pjesme u zbirci istražuju. Iako ima isto ime kao jelo, naziv zbirke više se odnosi na tu kontrastnu prirodu ljudskih osjećaja, a metafora s jelom je savršena.
Od kuda ljubav prema poeziji?
- Poezija je uvijek bila moj način izražavanja. Pomaže mi da razumijem sebe i svijet oko sebe. Ljubav prema poeziji razvijala se kroz čitanje, pisanje i iskustva koja su me oblikovala.
Rekli ste da volite smišljati i pjesme za vašu šestogodišnju kćer Pavlu. Planirate li možda objaviti jednom i pjesme za djecu?
- Volim stvarati za Pavlu i radujem se svakom trenutku kad zajedno pjevamo, pričamo i izmišljamo priče. Možda jednog dana skupim dovoljno pjesama i odlučim ih objaviti, ali za sada samo mi uživamo u tom našem malom maštovitom svijetu.
Jeste li popustljivi prema svojoj mezimici?
- Trudim se biti negdje u sredini. Važno mi je da Pavla zna granice, ali isto tako želim da osjeti ljubav i podršku u svemu što radi.
U čemu vas je najviše promijenilo roditeljstvo?
- Naučilo me strpljenju i dalo mi novu perspektivu na život. Promijenilo me u smislu da sada više cijenim trenutke i male stvari koje prije možda nisam primjećivao.
Poznati ste i kao odličan kuhar. Koje vaše jelo najviše voli Pavla?
- Pavla obožava moje lazanje (još prije Babyja), mada su joj radi njega sada još draže. To je jelo koje često pravimo zajedno i svaki put je to posebna mala svečanost. Ali voli ona i vongole, sipu...
Kuhate li svaki dan?
- Ne baš svaki dan, ali kuhanje je nešto što me opušta i veseli, pa kuham kad god mogu.
Od koga ste najviše naučili o gastronomiji?
- Od svoje obitelji, djed Ivo, dundo Rikard – izuzetan kuhar, none Marina, prijatelji dr. Nikša Glavić, Tilda i Vido Bogdanović... Također sam mnogo naučio kroz putovanja i istraživanje različitih kuhinja.
Postoji li neki kućanski posao u kojem uživate osim u kuhanju?
- Uživam u vrtlarstvu. Volim provoditi vrijeme u vrtu, saditi biljke i gledati kako rastu.
Prije nekoliko godina ostavili ste se svih poroka. Što bi se moralo dogoditi da ponovo zapalite cigaretu ili popijete čašu vina?
- Iskreno, ne mogu zamisliti ništa što bi me natjeralo da se vratim starim navikama. Zdrav život mi je donio toliko pozitivnih promjena da se nemam želju vraćati. Sada su mi kava i slana čokolada postale više nego izazovne. Za sada se držim dobro.
Koje benefite vam je donio zdrav život?
- Povećana energija, bolji san i općenito osjećaj zdravlja i vitalnosti. Također sam produktivniji i kreativniji u svemu što radim.
Vaša supruga, fotografkinja Mara Bratoš, voli planinariti i šetati po šumama. Da li vas je uspjela zaraziti boravkom u prirodi?
- Apsolutno! Uživam u šetnjama i planinarenju s njom. Priroda je nevjerojatna inspiracija i mjesto gdje se mogu opustiti i napuniti baterije. S druge strane Mara je na barci više nego iznenađujuća - vozi, baca sidro, namješta tendu...
Koliko vam je more u krvi?
- More je dio mene. Odrastao sam uz more, i ono je uvijek bilo mjesto gdje se osjećam najviše svoj.
Jeste li se ikada bavili vaterpolom, sportom koji je sinonim za Dubrovnik?
- Naravno, i više od toga. Do četrnaeste godine mi je to bila jedna od najvažnijih sporednih stvari. Tim više to je moj pape Pero bio trener vaterpolskog kluba Jug. Tamo sam proveo rano djetinjstvo i prvu loptu sam primio iz ruku čuvenog vaterpoliste Luke Vezelića. Zvuči kao početak neke izvrsne karijere, ali život me odveo na drugu stranu.
Po čemu ste tipičan južnjak?
- Mislim da je to moja strast prema moru, otvorenost i gostoprimstvo. Iako živim na sjeveru više od pola života, Cavtat je moje djetinjstvo, Dubrovnik grad moje mladosti, a Zagreb grad mog života.
Imate li barku?
- Da, imam malu barku koja mi pruža mir i bijeg na more kad god to poželim.
Kakav ste ribolovac?
- Uživam u ribolovu, ali nisam neki veliki stručnjak. Volim provoditi vrijeme na moru, a pecati i uloviti nešto, samo je dodatni bonus.
Koliko dugo možete roniti bez daha?
- Nekada sam mogao roniti prilično dugo, ali sada mi je draže uživati u morskim dubinama bez prevelikog napora. U godinama sam kada volim plivati dugo i polako.
Najdraži morski plodovi na tanjuru?
- Volim školjke, morska jaja i kamenice. A svježa riba je uvijek na vrhu mog popisa.
Što nikada ne biste pojeli?
- Postoji jedna riba koja mi nikako ne odgovara, zove se širun i izbjegavamo se kada god možemo.
Je li bicikl još uvijek vaše najdraže prijevozno sredstvo?
- Da, bicikliranje je nešto što volim. Pruža mi slobodu i osjećaj povezanosti s okolinom. Poslijepodne volim provesti tako da “krstarim” na biciklu zagrebačkim kvartovima, naročito u ovo doba godine. Neprocjenjivo.
Zašto vas nema na društvenim mrežama?
- Volim privatnost i preferiram osobne kontakte. Društvene mreže često odvlače pažnju i radije se fokusiram na stvarni svijet i svoje kreativne projekte. Ipak, dozvolim si par grama Instagrama.
Glumac, pjesnik, glazbenik. U kojoj koži se najbolje osjećate?
- “Glumac je najviše pjesnik, a najmanje zabavljač”. To je citat Marlona Branda, jednog od najvećih svjetskih glumaca - i jako mi se sviđa. U HNK imamo operu, dramu i balet, a ja sam jedan od onih koji je profesionalno nastupao sa sva tri ansambla. To mi je iznimno zadovoljstvo i volim takvu vrstu objedinjenja.
Što vas može prije rasplakati - pjesma, stih ili film?
- Mislim da stihovi imaju posebnu moć da me dirnu do suza. Pjesma ili film također mogu izazvati jake emocije, ali stihovi su često najizravniji put do mog srca. Ali tu spada i film “Cinema paradiso”, redatelja Giuseppea Tornatorea, kao i pjesma ‘‘She living home” od Beatlesa. Meni jako, jako dirljivo.
Gdje se vidite u mirovini?
- Negdje uz more, okružen obitelji, knjigama i glazbom. Možda čak i s malim vrtom gdje bih mogao uživati u jednostavnim radostima života.
Da ulovite zlatnu ribicu, što biste poželjeli?
- Ne, ne, ne bih zlatnu ribicu. Mogu li zlatnog kita? Odbio bih želje i vodio ga direktno kod zlatara.
Osim glumom i poezijom, bavite se i glazbom. Možemo li očekivati uskoro i vaš novi CD?
- Radim na novim glazbenim projektima i svakako planiram izdati još glazbe u budućnosti. Muzika je nerazdvojni dio mog izraza. Očekuje me završetak filma, mjuzikl, a onda ćemo snimiti “Dolce Garbo”.