Jedna od naših najuspješnijih manekenki govori o emotivno iscrpljujućem razdoblju tijekom kojeg su se ona i suprug Vjekoslav Zadro suočavali s brojnim neuspjesima na putu do roditeljstva, a onda su - kao dar za desetu godišnjicu veze - dobili svoju tako željenu djevojčicu
Neizvjesnost, čežnja, ali i nepokolebljiva volja godinama su prožimali svakodnevicu Helene Šopar Zadro (38), jedne od naših najuspješnijih manekenki. Jer otkako su se 2018. vjenčali na Braču, i ona i suprug, menadžer Vjekoslav Zadro (46), željeli su postati roditelji. Dugih šest godina čekali su da im se to i ostvari, a simbolično, pozitivan test na trudnoću dobili su na dar za desetu godišnjicu veze. Helena je pet mjeseci trudnoće morala strogo mirovati, a njihova kći Vida - čije ime na španjolskom znači život - došla je na svijet 31. listopada u zagrebačkoj Petrovoj bolnici. Helena to iskustvo pamti kao najčarobniji vrtlog emocija, a u ovom se trenutku, kaže, nalazi točno na onom mjestu na kojem je tako dugo željela biti.
Kako se osjećate mjesec dana nakon porođaja?
- Presretni smo, zahvalni i pomalo neispavani. Svakog dana iznova se podsjećamo da je ovo naša stvarnost, a ne neki nedostižan san. Otkrivam nove dubine ljubavi u sebi, one za koje nisam ni znala da postoje. Teško je pronaći riječi kojima bih u potpunosti opisala našu sreću. Jednako je intenzivno, ali čini mi se da smo sada spremniji i da se sve bolje snalazimo. Brzo smo se prilagodili novom ritmu i savladali osnove koje su nam na početku djelovale kao velik izazov. Prvih dana sam nekoliko puta dnevno razmišljala o odlasku na hitnu, uvjerena da se događa nešto loše. Sada sve to dolazi prirodnije i s više smirenosti, iako sam svjesna da nas čekaju nova iznenađenja.
Kako vam izgledaju dani i noći?
- Dani i noći imaju sasvim novi ritam, vjerujem poznat većini roditelja. Naša rutina sada uključuje dojenje svaka tri sata, spavanje, presvlačenje i pokoji plač - i tako u krug. No, Vida često unese svoje male izmjene u taj raspored, kao da nas podsjeća tko je glavni. Moja mama nam puno pomaže i zahvalna sam na tome. Svjesni smo koliko Vida brzo raste i kako se strelovito mijenja iz dana u dan, pa nastojimo uživati u svakoj maloj promjeni. Trudim se prilagoditi i spavati kad i ona spava, što je prava umjetnost. Ipak, svaki trenutak s njom donosi neopisivu radost.
Kada ste prvi put osvijestili da želite biti majka?
- Prijateljica mi je prije nekoliko godina rekla da sam ja već majka, samo nemam još dijete.
Kako je izgledao vaš put do majčinstva?
- Pokušavali smo zatrudnjeti otkako smo se vjenčali 2018. i u tih šest godina, nažalost, nizali su se neuspjesi. Bilo je to emotivno iscrpljujuće razdoblje, ali nikada nismo gubili nadu. Na tom putu do majčinstva učili smo se strpljenju, vjerujući da će doći naš trenutak. Na kraju, kada sam uspjela zadržati trudnoću i roditi naše malo čudo, osjećaj zahvalnosti je neopisiv. Nismo mogli vjerovati da je ona tu, nakon svega što smo prošli. Svaki trenutak čekanja, pa i svi izazovi, učinili su dolazak naše Vide još posebnijim.
Tko vam je bio najveća podrška u tom periodu?
- Uz supruga Vjeku, sestru Tamaru i roditelje, prijateljica Dijana i moja rođakinja Buga imale su konjske živce za mene, i to svakodnevno. Sretna sam što sam u tim najtežim trenucima imala beskrajnu podršku svih bližnjih, jer nije bilo lako meni, kao ni svima njima sa mnom. Vjeko je bio uz mene na svakom koraku, na svakom pregledu tijekom svih tih godina. Njegova podrška je neprocjenjiva, a tijekom trudnoće i porođaja bio je moj oslonac i najveća snaga.
Oko čega ste strahovali kada ste planirali trudnoću, a oko čega kada ste ostali trudni?
- Kada sam krenula planirati trudnoću, nisam imala nikakvih strahova, bila sam naivno uvjerena da ću već taj mjesec ostati trudna. Sad shvaćam koliko sam malo tada znala o svemu. Trenutak kada sam doznala za trudnoću bio je jedan od najljepših u mom životu. Bili smo u Londonu, suze radosnice su samo krenule i nisu stajale satima. Naime, London je naš grad ljubavi. Prije deset godina ondje smo se Vjeko i ja upoznali i započeli vezu. On je tamo živio i radio, a ja sam tada živjela u New Yorku, ali sam na mjesec dana došla poslovno u London.
Je li trudnoća za vas bila blaženo stanje ili je drugačije pamtite?
- Od četvrtog mjeseca pa do samoga kraja trudnoće morala sam strogo mirovati, tako da ne mogu govoriti o blaženom stanju. No, zasigurno je bila najposebnija faza mog života. Sve što sam proživjela čini taj period nezaboravnim. Nevjerojatno je kako, kada prođemo kroz te izazovne trenutke u životu i kad ih pobijedimo, osjećamo čudesan osjećaj postignuća.
Jeste li posebno pazili na prehranu, što je bilo na vašem meniju?
- Najveća žudnja u trudnoći bila mi je za šunkom i krastavcima. Ja, koja bih inače mogla živjeti samo na palačinkama s Nutellom, u trudnoći nisam uopće žudjela za slatkim. Fokusirala sam se na raznoliku prehranu i nastojala jesti zdravo. Kako sam morala mirovati, Vjeko i moja sestra Tamara su se izmjenjivali i kuhali redovito. S obzirom na to da oboje odlično kuhaju, Vida i ja smo uživale u predivnim obrocima tijekom cijele trudnoće.
Kako ste odabrali ime za kćer?
- Ja sam odabrala ime Vida, a Vjeki se odmah svidjelo. Vida na španjolskom znači život i ona je naš mali život koji smo dugo čekali. Osim tog posebnog značenja, ime ima i dodatne prekrasne povezanosti - najviši vrh mog rodnog otoka Paga nosi ime Sveti Vid, a iznad Bola na Braču, gdje provodimo mnogo vremena i gdje smo se vjenčali, nalazi se Vidova gora. Ni Vjeko ni ja nismo imali posebnu želju kada je riječ o spolu, najvažnije nam je bilo da beba bude zdrava. Ipak, kada smo saznali da je djevojčica, bili smo presretni i odmah počeli maštati o svemu što nas čeka s našom malenom.
Koji je za vas bio najemotivniji trenutak otkako je vaša djevojčica stigla na svijet?
- Trenutak kada su je nakon porođaja prvi put stavili na mene bio je najčarobniji u mom životu. Nešto tako posebno i snažno teško je opisati riječima. Osjetila sam neopisivu toplinu, povezanost i ljubav kakvu nikada prije nisam doživjela. U tom trenutku svijet je stao, a sve što je postojalo bila je ona i naše novo zajedništvo. Taj osjećaj ću zauvijek nositi u sebi kao najljepšu uspomenu. Osjećaj kada sam je prvi put ugledala bio je naprosto neopisiv. I suprug i ja smo zaljubljeni u nju od prvog trenutka. Ta ljubav je bila odmah tu, snažna i neopisiva, i nije bilo nikakve sumnje - ona je naše sve.
Jeste li se bojali porođaja?
- Imala sam ogroman strah, naravno, ali istovremeno i potpuno povjerenje u svog doktora, docenta Gordana Zlopašu, koji nas je od samog početka pažljivo pratio kroz kompliciranu trudnoću i čuvao. Iako sam priželjkivala prirodni porođaj, na kraju sam morala roditi carskim rezom. Bila sam isprva zabrinuta, ali zahvaljujući velikom povjerenju koje sam imala u docenta postala sam sigurnija, što mi je pomoglo da prolazim kroz sve s više mirnoće.
Kako se suprug snalazi u roditeljskoj ulozi?
- Ne mogu se prestati diviti koliko je predan i brižan. Njegova podrška, pažnja i uključenost od prvog trenutka dodatno su produbile naš odnos i učinile me još zahvalnijom što ga imam uz sebe. Svakim danom pokazuje koliko je divan otac i partner. Naravno, dinamika našeg odnosa se promijenila - sada smo tim koji se zajedno brine o njoj. Većinu naše veze proveli smo živeći u inozemstvu, daleko od naših obitelji, usmjereni jedno na drugo, dok je sada naša puna pažnja usmjerena na Vidu. Ipak, trudimo se ostati pažljivi i prema potrebama jedno drugoga, što je posebno važno u ovim izazovnim počecima. Naš odnos, iako promijenjen, ne vidim kao narušen, već dodatno produbljen i obogaćen dolaskom naše kćerkice. Vida je donijela novu dimenziju ljubavi i povezanosti u naš život.
Kako ste se brinuli o svom izgledu tijekom trudnoće i što po tom pitanju radite sada, kao mlada mama?
- Nikada nisam koristila puno kozmetičkih preparata, ali počela sam dodatno paziti što koristim. Fokusirala sam se na čiste ekološke formule koje hidratiziraju kožu, a istovremeno su dovoljno lagane za svakodnevnu uporabu. Briga o izgledu nije mi bila prioritet, ali trudila sam se da se osjećam dobro u svojoj koži i da koža bude zdrava i njegovana. Sada, kao mlada mama, nastojim održavati tu istu rutinu, jer je to ujedno moj način da se osjećam osvježeno i opušteno.
Kako izgleda vaša beauty rutina?
- Već duže vrijeme koristim proizvode francuskog brenda La Rosée koji oduševljavaju i moje kolegice, prijateljice, sestru, pa čak i moju mamu. Njihova linija esencijalnih čistih ekoloških proizvoda za rituale u kupaonici savršena je za moju dnevnu rutinu. Redovito, prije spavanja, koristim "3 u 1" masku u sticku, koju jednostavno nanesem na lice, ostavim preko noći i ujutro izgledam kao da sam spavala cijelu noć, što s Vidom nije moguće. Tijekom dana obavezno nanesem njihov serum i hidratantnu kremu koji mi pomažu da se osjećam svježe i njegovano.
Hoćete li biti podrška Vidi ako odluči krenuti majčinim stopama?
- Tu smo za nju da ostvaruje svoje snove i slijedi svoje želje, koje god one bile. Naša je uloga kao roditelja da joj pružimo što više različitih iskustava i prilika za učenje kako bi mogla istražiti sve svoje interese i mogućnosti. Želimo joj osigurati dovoljno slobode i izbora da sama odredi smjer svog života, razvija se kao profesionalac i, što je najvažnije, kao sretna i ispunjena osoba. Naša najveća želja je da bude svoja i ostvarena u svemu što odabere.
Je li majčinstvo promijenilo vaš pogled na sreću?
- Majčinstvo je promijenilo moj pogled na sve - na život, ljubav, sreću i strah. Sreću sada pronalazim u malim stvarima, poput njenog pogleda, osmijeha ili pokreta. Svaki trenutak s njom ispunjava me nevjerojatnom radošću. S druge strane, strah je dobio novu dimenziju; stalna briga za nju i njenu sigurnost postala je prirodni dio mene. U Vidi vidim čudo života i osjećam kako svaki trenutak s njom oplemenjuje sve što jesam. Moj svijet se suzio na nju, a istovremeno se proširio na beskraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....