VEDRAN PETEH/CROPIX
Godinu dana poslije

Heroine zagrebačkog potresa: ‘Imali smo sreće, no danas se javlja tuga. Shvatili smo značenje empatije i pomoći‘

Godinu dana nakon razornog zagrebačkog potresa razgovarali smo s glavnom dežurnom liječnicom na Odjelu neonatologije Petrove bolnice, Sonja Anić Jurica je u trenutku kad je Zagreb pogodio potres vodila akciju spašavanja Palčića. Pričali smo i s geologinjom i alpinisticom Ivonom Baniček, koja je nakon zagrebačkog potresa okupila stotinjak penjača volontera i s njima uklanjala opasnosti što su prijetile s krovova.

Godinu dana nakon razornog zagrebačkog potresa razgovarali smo s glavnom dežurnom liječnicom na Odjelu neonatologije Petrove bolnice, Sonja Anić Jurica je u trenutku kad je Zagreb pogodio potres vodila akciju spašavanja Palčića. Pričali smo i s geologinjom i alpinisticom Ivonom Baniček, koja je nakon zagrebačkog potresa okupila stotinjak penjača volontera i s njima uklanjala opasnosti što su prijetile s krovova.

Sonja Anić Jurica, glavna dežurna liječnica na Odjelu neonatologije Petrove bolnice u trenutku kad je zatreslo vodila je akciju spašavanja nedonoščadi.

- Prošla je godina dana od potresa, a ja sam sretna jer nijedan od 26-ero palčića koji su se tog jutra zatekli u Petrovoj nisu imali zdravstvenih problema zbog iznenadne selidbe u KB Dubrava tog jutra. Njihovi roditelji povremeno mi šalju fotografije i poruke koje me uvijek razvesele. Otada je kroz naš odjel prošlo 200 novih palčića, no još se nismo vratili u naš stari prostor, koji je teško oštećen. Popucali su zidovi i narušena je statika tog dijela zgrade pa smo trenutačno smješteni u nešto skučenijem prostoru u drugom krilu Petrove. Dobili smo mnoštvo donacija u prethodnih godinu dana pa smo kupili nove inkubatore, respiratore, monitore za promatranje vitalnih funkcija nedonoščadi... Kad će obnova zgrade, ne znam.

image
Sonja Anić Jurica, Jedinica intezivnog liječenja iz Petrove bolnice nakon potresa premještena u KB Dubrava.
MARIO KUCERA/CROPIX

Čitajte i: Liječnica koja je spašavala Palčiće u Petrovoj: ‘Još uvijek imam osjećaj da je potres i kad nije...‘

- U trenutku kad je Sisačko-moslavačku županiju pogodio prvi, slabiji potres, bila sam u istoj sobi za dežurne liječnike kao i kad je bio zagrebački, pa su mi se u sekundi vratile stare slike. Srećom, kod nas nije bilo štete, kao ni za vrijeme drugog, najsnažnijeg potresa na tom području. Kad danas razmišljam o svemu, pomislim da smo mi u Petrovoj uistinu imali sreće, a hvata me tuga kad se sjetim ljudi u Petrinji, Glini i Sisku - jer mnogi od njih nisu. Nadamo se da se ništa slično neće ponoviti.

Ivona Baniček: U nevolji se poznaju junaci

Magistrica geologije i alpinistica Ivona Baniček koja je nakon zagrebačkog potresa okupila stotinjak penjača volontera i s njima uklanjala opasnosti što su prijetile s krovova, razočarana je što su rupe od skinutih dimnjaka još otvorene.

- Prošlo je već godinu dana otkako se uzdigla potresna prašina iznad slomljenog grada i po krovovima se zakotrljali porušeni dimnjaci te pali na tavane i na ulice. Mi ljubitelji visina tada smo se organizirali u 24 sata i krenuli pomagati, a svima nam je to bio prvi uspon na vrhove zgrada. Skinuli smo na stotine polomljenih dimnjaka, no te rupe stoje i danas.

image
Alpinistica Ivona Baniček.
NEJA MARKICEVIC/CROPIX

Čitajte i: Anđelice zagrebačkih krovova: Hrabre djevojke iskoristile su ljubav prema visini za pomoć drugima

- Organizirana sanacija grada još nije počela, samo raste frustracija građana - zbog neuzvraćenih poziva raznoraznim službama i agencijama, uz osjećaj da su prepušteni sami sebi. Ovogodišnji potres dodatno je uzdrmao grad, ali i razotkrio svu neimaštinu, dugogodišnje zapostavljanje i lošu poslijeratnu obnovu Banovine. Opet su se pozivu u pomoć odazvali volonteri penjači, speleolozi, visinski radnici, visokogorci i planinari, koji su poučeni iskustvom sa zagrebačkih krovova sanirali trošne kućice i obiteljske domove u Sisačko-moslavačkoj županiji.

- No, kao društvo ništa nismo naučili iz zagrebačkog potresa - i dalje ista neaktivnost i neorganiziranost sustava. Ali se zato volontersko srce dodatno dokazalo i zakucalo cijelom Hrvatskom. Pomoć je stigla sa svih strana, a ljudi su se angažirali na lokalnoj razini, koja se na kraju pokazala najdjelotvornijom. Zaključak? Nakon dvije elementarne nepogode, ljudskih i materijalnih žrtava, shvatili smo značenje riječi - empatija i pomoć bližnjima. U nevolji se poznaju junaci, a protekla godina ih je iznjedrila pregršt. Neka nam služe kao inspiracija za djelovanje u godini ispred nas.

Linker
22. studeni 2024 22:52