Filmski producent Mike Downey nakon dodjele Europskih filmskih nagrada u švicarskom Luzernu u Zagrebu promovira hrvatski prijevod svog prvog romana "Istrino zlato".
Svi koji misle da živimo u najboljem od svih mogućih svjetova, trebali bi se zapitati zašto u ovom trenutku, prema procjenama relevantnih UN-ovih agencija čak sto pedeset milijuna djece diljem svijeta žive na ulici. To je jedno od glavnih pitanja koje muči 65-godišnjeg Mikea Downeya, filmskog producenta i aktualnog predsjednika Europske filmske akademije. Podrijetlom Irac, odgojen i školovan u Engleskoj, danas je hrvatski zet, koji svojim domom smatra istarsko selo Grimaldu, gdje se nastanio prije 25 godina. U filmskom je svijetu poznat kao predsjednik Europske filmske akademije, te jedan od najtraženijih producenata, čija filmografija broji više od stotinu naslova i taj broj stalno raste.
Usprkos silnom poslu, Mike Downey se globalnim fenomenom dječjeg siromaštva i beskućništva odlučio i osobno pozabaviti. Tako, primjerice, na njegovu inicijativu djeca iz najsiromašnije brazilske favele u Rio De Janeiru plešu i postavljaju mjuzikl "Billy Elliot", koji je nastao prema nagrađivanom filmu njegova prijatelja i školskog kolege Stephena Daldryja, a neki od njih kasnije se i nastavljaju obrazovati, pronalaze razne poslove i profesionalno se bave plesom i glumom. Osim toga, Downey je osobno uključen u Street Child World Cupa, svjetsko nogometno prvenstva za dječake i djevojčice beskućnike, o čemu je producirao nagrađivani dokumentarni serijal "Streetkids United". Zato je prošli Božić sa svojom životnom partnericom, zagrebačkom muzikologinjom Marijanom Pintar proveo u Brazilu, a nije tajna da su njih dvoje preuzeli brigu o djevojci koja im je u svojim kritičnim adolescentskim godinama pokucala na vrata te da danas tu uspješnu mladu ženu smatraju - pokćerkom.
Mike Downey ove godine blagdane - nakon dodjele Europskih filmskih nagrada u švicarskom Luzernu prošlog vikenda - provodi u Zagrebu i Beogradu gdje promovira hrvatski i srpski prijevod svog debitantskog romana "Istrino zlato" i to je odlična prilika da se vidi i nazdravi sa svojim brojnim prijateljima.
Trenutačno se njegova obiteljska saga, koja je prvi dio buduće trilogije koja se nastavlja romanima "Istrino crnilo" i "Istrino plavetnilo" (čiji su engleski nazivi "Istria Black" i "Istria Blue"), prevodi na dvadesetak svjetskih jezika. Uz ostalo i na kineski i arapski, pa će Istra zahvaljujući Mikeu Downeyju i njegovim čitateljima postati globalno mnogo poznatiji pojam.
"Pišem o Istri jer u njoj živim, zanimaju me njezina bogata kultura i povijest, volim njezine krajolike, ljude, gastronomiju, vina... Obožavam istraživati, pa u mom romanu postoje tri vremenske razine radnje: priča se odvija u suvremenosti, antici, te u Drugom svjetskom ratu, kad je Istra napokon oslobođena i definirana kao regija kakvu danas poznajemo. Poveznica svih tih priča je potraga za istarskim zlatom - tartufima, koji rastu upravo u kraju gdje živim", priča Downey koji je u Istru prvi put došao prije 45 godina, dok je još studirao.
Zahvaljujući Istri postao je i hrvatski nevjenčani zet, jer je u Grožnjanu upoznao ženu svog života Marijanu Pintar, muzikologinju rodom iz Lepoglave, nastanjenu u Zagrebu i zaposlenu u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Njihova veza počela je nakon jednog cjelonoćnog razgovora i traje već više od četvrt stoljeća. Od samog početka je to bila ljubav na daljinu s viđanjima napreskokce, jer Mike radi po cijelom svijetu, a Marijana je poslom vezana za Zagreb.
"Ovako odlično funkcioniramo, ali bi mi bilo draže da su njezini poslodavci fleksibilniji što se tiče rada od kuće. Tada bismo mogli biti mnogo više zajedno, no što je, tu je", smije se Downey, koji je u međuvremenu dovoljno dobro naučio hrvatski da sa svojim prijateljima može razgovarati na njihovom materinskom jeziku.
"Istarsko zlato" je Downeyjev prvi roman, ali ne i prvo književno djelo koje je napisao i objavio. Njegove drame objavljene su i izvođene u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, a prije nego što se posvetio filmu osnovavši vlastitu produkciju kuću FAME UK, bio je i izdavač uglednog časopisa Moving Pictures International, kurator filmskih programa u National Film Theatreu, te kazališni redatelj.
"Glavna razlika između filmske produkcije i pisanja je mogućnost kontrole cijelog kreativnog procesa. U radu na filmu ključne odluke donose redatelj, producent i scenarist, čiji konačni rezultat ovisi o velikom broju drugih kreativaca: glumaca, snimatelja, tonaca, montažera, scenografa, kostimografa, maskera... Stvaranje filma najčešće ovisi o nizu prinudnih izbora i slučajnosti, dok je pisanje romana za mene jedini stvaralački proces koji u potpunosti mogu kontrolirati. Tu nitko ne postavlja pitanje novca, nema zahtjevnih glumaca, redatelja egomanijaka i pasivno-agresivnih računovođa...", smije se Mike koji paralelno razvija brojne filmske projekte po čitavom svijetu - od Kine i Brazila do Velike Britanije, Islanda, Albanije...
No, najbolje se osjeća u Istri i jedan je od 75 stanovnika Grimalde, mjestašca u kojem je komforno adaptirao staru kamenu kuću na hrptu brdašca s panoramskim pogledom na središnju Istru. Premda ima stan u londonskom Notting Hillu, kao i ured u Dublinu, najviše dana provodi u Grimaldi, jedinom mjestu na svijetu gdje se osjeća svoj na svome. U svom selu ima i maslinik, u kojem dobiva dovoljno ulja za vlastite potrebe, no njegova svakodnevica daleko je od seoske idile i mira kojem teži. Užurbani ritam, stres i stalna putovanja standardni su opis posla filmskog producenta, a posebno Mikea Downeya koji je u posljednjih četvrt stoljeća producirao u prosjeku četiri filma godišnje, a među njima je i petnaest hrvatskih naslova. Uz to je bio suosnivač Motovun film festivala, umjetnički savjetnik Zagreb Film Festivala te umjetnički direktor Pula Film Festivala.
Surađivao je s književnim zvijezdama poput Jamesa Ellroya, Güntera Grassa, Colma Tóibína, Leeja Halla, Davida Grossmanna, Shanea Smitha, te čuvenim redateljima poput Agnieszke Holland, Volkera Schlöndorffa, Petera Greenawaya, Olivera Hirschbiegela, Mohsena Makhmalbafa, Rajka Grlića...
Za filmske zasluge pokojna kraljica Elizabeta ga je 2021. odlikovala Redom Britanskoga carstva (OBE), a to priznanje bilo mu je ulaznica u elitni klub Kraljevskog društva za unapređenje umjetnosti (RSA), a dobio je i počasni doktorat Sveučilišta Warwick te postao punopravni član Američke akademije filmske umjetnosti.
Surađuje s nekoliko humanitarnih organizacija, a osnovao je i udrugu International Coalition for Filmmakers at Risk, čija je svrha da pomaže filmskim radnicima izloženima riziku i represiji, a prikupila je, primjerice, više od milijun eura za pomoć filmašima u Ukrajini.
"Moji roditelji bili su irski radnici, ekonomski migranti, koji su u Englesku stigli u vrijeme kad su se na ulazu u lokale još mogli vidjeti natpisi "Crncima, psima i Ircima ulaz zabranjen". Morali smo se boriti i izboriti za svoje mjesto i to je snažno utjecalo na moj svjetonazor, te društveni i politički aktivizam", priča Downey, čiji je rokovnik pun novih planova, ideja i projekata. Njemu je najvažnije da intelektualno stalno bude u pokretu, ali i da zna kako ga u Grimaldi čeka njegova privatna oaza mira, sklada i spokoja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....