Iris Apfel, najstarija influencerica, rođena je 29. kolovoza 1921. godine, a cijeli život bila je poslovno i ljubavno vjerna istom čovjeku. Za majčinstvo nije imala vremena: sa suprugom je radije putovala i uživala u brzim vožnjama njegovim Maseratijem.
Najbolje odjevena stogodišnjakinja svoj 101. rođendan prošle je godine dočekala radno: Iris Apfel tada je lansirala kolekciju pod svojim imenom za H&M, a i ove godine, kada slavi 102., predstavila je kolekciju nakita i broševa za australski brend Erstwilder. Ova dama iznimnog, smjelog stila obožava spajati različite modne registre, a ovakvim suradnjama svoj eklektički pristup približava i široj publici. "Ima mnogo ljudi koji žele izgledati malo drukčije, ali ne mogu na odjeću trošiti bogatstvo", objašnjava Iris.
Svoj prepoznatljivi, individualni modni izričaj Iris temelji na čudesnoj mješavini visoke mode, jeftinog plastičnog nakita i etničkih detalja kao što su tibetanske narukvice i indijanski pojasevi, u spojevima osebujnim i neočekivanim kao da su smiješani u kuhinjskom mikseru, kako je pisao New York Times, čija je modna kritičarka jednom s dubokim poštovanjem izjavila: "Prije nego što je postojala riječ multikulturalizam, Iris Apfel ga je nosila."
Spaja nespojivo
Dekoraterka, dizajnerica i vlasnica tekstilne tvrtke koju je vodila sa suprugom Carlom, Iris je poslom putovala po svijetu te u buticima u Parizu koji je posjećivala dva puta godišnje i na istočnjačkim bazarima prikupila impresivnu zbirku nakita i odjeće - od aluminijske torbice u obliku terijera koju je našla na nekom buvljaku do kaputa od crvenog i zelenog pijetlovog perja što ga je 1962. kreirao Jean-Louis Scherrer - a onda pronašla i vlastiti način kako sve to kombinirati, spajajući ono što na prvi pogled izgleda nespojivo: sako Billa Blassa s egzotičnom suknjom Hopi Indijanaca i čizmama od kozje kože, čedni ružičasti tvinset od angore s kineskom brokatnom suknjom i ogrlicom od žada koja pada do koljena, Lanvinovu trobojnu haljinu od tafta s narukvicama iz Butana i Tibeta, narančasti kombinezon Geoffreyja Beenea s indijanskim srebrnim i tirkiznim nakitom.
U svim kombinacijama samo jedno uvijek ostaje isto - prepoznatljive naočale s napadnim okruglim okvirima kakve nosi Apfel i kakve su nosile sve lutke na izložbi u muzeju Metropolitan, gdje su na izložbi pod nazivom "Rara Avis" 2005. bile izložene čak 82 maštovite Irisine kombinacije.
"Ja sam gerijatrijska starleta - ponosno je tad izjavila Apfel koja je danas, u doista zavidnim godinama, poznatija nego ikad i ima više od dva milijuna pratitelja na Instagramu. O njoj su napisane knjige, redatelj Albert Maysles snimio je dokumentarac, a fotograf Bruce Weber ovjekovječio ju je za talijanski Vogue. U dobi od 97 godina postala je manekenka s ugovorom s istom agencijom koja zastupa Gisele Bündchen i Gigi Hadid, a samo tri godine poslije, kad joj je bilo 100, lansirala je vlastitu liniju naočala pod prikladnim imenom Zentennial, dok je kozmetička tvrtka Mac proizvela kolekciju ruževa Iris Apfel s njezinim omiljenim žarkim bojama, Yoox liniju nakita s komadima od kojih je neke sama dizajnirala, a Jimmy Choo glamurozne modne dodatke među kojima su i sandale Iris, od pletene kože ukrašene šarenim perlicama, po cijeni od 1495 dolara.
Iris ih, naravno, nikad ne bi kupila, i to je i bez oklijevanja rekla. Uvijek je voljela kupovati jeftine stvari i ne opterećivati se time pristaju li joj ili ne, a često je izjavljivala i kako nikad ne bi dala 700 dolara za torbicu, ne zato što nema toliko novca, nego zato što misli kako torbice ne bi smjele toliko koštati. Iako je svjesna da je prava ikona stila, Apfel nerado drugima daje savjete o modi i odijevanju. Kad ju je glumica Lindsay Lohan zamolila da joj bude osobna stilistica, odbila je.
"Ne mogu ja govoriti ljudima kako da imaju stila. Nema tog novca koji može kupiti stil. To je instinkt. Ne možete se pretvarati da ste netko tko zapravo niste i nećete dobro izgledati ako vam netko kaže da nešto kupite. Prvo morate naučiti tko ste", kaže iskusna Apfel. Ona sama vrlo je rano otkrila kako joj je odjeća važna.
Odmalena je voljela modu
Njezina majka, vlasnica krojačkog salona u Queensu u New Yorku gdje je Apfel rođena i odrasla kao Iris Barrel, htjela je da njezinu jedinicu portretiraju, a tad osmogodišnja djevojčica je zavapila: "Nemam što obući!" Ocu koji je vodio obiteljski posao sa staklom i zrcalima bilo je svejedno što ima na sebi, a odijela je često kupovao bez probe, na užas majke koja je iznimno pazila na svoj izgled, kao i na kćerino odijevanje. No, Iris je u tinejdžerskim godinama patila od viška kilograma.
"Bila sam nesretna pa sam jela i jela i ništa mi nije dobro stajalo. Majka je čupala kosu kad me vodila u kupnju odjeće. Ja sam pak umirala od srama jer je majka imala fantastičnu figuru i prodavačice su mi uvijek govorile: "Pa zašto nisi vitka kao mama" - sjeća se Apfel. Kako bi smršavjela, počela je pušiti kao Turčin - četiri kutije na dan jer, kako kaže, ništa u životu ne radi na pola. Ipak, prestala je kad je shvatila da postaje potpuno ovisna o nikotinu.
Apfel je rano otkrila da želi izgledati posebno: kao studentica povijesti umjetnosti na sveučilištu Wisconsin nosila je karirani turban, zlatne kolutove u ušima, strogu bijelu košulju i traperice koje su u ono doba, 1940-ih, nosili samo drvosječe pa je jedva uspjela nagovoriti trgovca da joj proda model za dječake. No, u školi u Wisconsinu gdje je dobila posao kratko je izdržala. Vratila se u New York, gdje se zaposlila u časopisu Women‘s Wear Daily za plaću od 15 dolara na tjedan.
"Brzo sam uvidjela da na tom poslu nikamo neću dogurati. Sve su zaposlenice bile sredovječne i rekla sam sama sebi, prestare su da imaju djecu i odu na porodiljni, a premlade da umru pa ti je bolje da se odmah pokupiš odavde jer budućnosti tu nema - govori Apfel koja se nakon toga zaposlila kod jednog ilustratora, a zatim krenula u dekoraterski biznis gdje se u štedljivo, ratno doba isticala sposobnošću da s malo novca postigne sjajan efekt.
Ljubavni i poslovni partner
Carla Apfela upoznala je u hotelu na jezeru George gdje je bila na odmoru. Čula je od prijateljice kako je rekao za nju da bi bila zgodna da operira nos pa mu je poručila da se nosi. No, kad se vratila u New York, jednog dana poslije posla zazvonio je telefon; bio je to Carl koji ju je, iz autobusa koji je zapeo na Petoj aveniji, vidio kako stoji pred izlogom robne kuće Bonwit Teller i zapazio svaki detalj njezine odjeće. To joj se svidjelo pa je pristala izići s njim, a osvojio ju je duhovitošću i time što joj je pri prvom izlasku u restoran odabrao jelovnik.
"Cijeli dan moram donositi odluke i zbilja ne želim uvečer odlučivati što ću jesti. To i je bilo savršeno", kaže Apfel. Vjenčali su se 1948. - Iris je nosila vjenčanicu od ružičaste čipke i svijetloružičaste satenske cipelice - a dvije godine poslije zajedno su utemeljili tekstilnu tvrtku Old World Weavers. Tvrtka se specijalizirala za restauraciju povijesnih tkanina, a zatim i uređenje cijelih interijera, i privukla je mnoge slavne klijente, kao što su Estée Lauder, Greta Garbo i čak devet američkih predsjednika.
"Svaki, ali baš svaki interijer koji smo uredili bio je drukčiji od prethodnoga", rekla je jednom ponosno Apfel.
Život su Iris i Carl proveli u zajedničkom radu, brzoj vožnji u Maseratiju i putovanjima koja su ih vodila po cijelom svijetu, od Francuske i Turske do Maroka i Libanona, tako zauzeti da "jednostavno nismo imali vremena za djecu", objasnila je Apfel, koja je ostala u skladnom braku s Carlom sve do 2015., kad je umro tri mjeseca prije nego što je navršio 101. godinu.
U svojem dugom životu Apfel je prošla i fazu kad se odijevala isključivo u crno; odjeća joj se ogadila 1950-ih kad joj je supruga liječnika kod kojeg je radila kao dekoraterka pokazala nove salonke od krokodilske kože i rekla: "Dva infarkta".
"Dvoje ljudi moralo je umrijeti, ili umalo umrijeti, u rukama njezinog muža za te cipele", shvatila je tad Apfel i počela nositi jednostavne crne tunike, crne čarape, crne čizme, u nekoj vrsti pobune protiv modnog diktata. Ali onda joj se dogodilo da se zbog posla morala pojaviti na nizu otmjenih zabava za koje nije imala što odjenuti pa joj nije preostalo drugo nego utrošiti gomile novca da kupi nekoliko večernjih toaleta.
"Nisam bila sretna, a ljutilo me i to što bi mi uz paprenu cijenu haljine uzeli još 35 dolara za skraćivanje. Sama sebi sam obećala da se više nikad neću dovesti u tu situaciju", kaže Apfel koja je tad počela komponirati svoje smjele odjevne kombinacije.
Više je više
Na putovanjima je pretraživala modne ateliere dizajnera kao što su Valentino, Lanvin, Dior, Ricci i Jean-Louis Scherrer u potrazi za unikatnim oglednim primjercima te prekapala po tuniskim i turskim tržnicama gdje se u ono doba moglo još naći svašta. Posebno je uvijek padala na krupne komade nakita, neke tako teške da ih je jedva nosila - ogrlice za konje pod kojima se ljudski vrat svija, goleme narukvice koje nosi nanizane do lakta.
"Diskretan nakit nije za mene, previše mi je prčkav. Moj muž imao je sreću što me nikad nije privlačilo pravo drago kamenje", rekla je Apfel. No, stil je mnogo više od kupovanja. "Ljudi misle da ja samo kupujem, ali to nije istina - tvrdi Apfel koja je svoj izgled jednom opisala kao "ili barok ili zen - sve između ide mi na živce".
Na živce joj idu i elegantne dame koje slijepo slijede trenutačnu modu i odijevaju se besprijekorno, ali ukočeno i dosadno, kao i žene koje odjeću doživljavaju kao vrijednu zbirku, a ne izvor veselja.
"Jednom mi je neka gospođa pokazala svojih 15 tisuća skupocjenih odjevnih komada i kad je izvadila jednu prekrasnu dizajnersku haljinu, rekla sam joj: "O, sigurno uživate kad je nosite!" No, vlasnica joj je odgovorila: "Kad je nosim? Pa to je dio moje zbirke. Zbirka se ne nosi!" "U tom slučaju, ja nemam zbirku", odlučno je rekla. Uživajući u slobodi kombiniranja, Iris se nametnula kao prepoznatljiva figura na društvenoj sceni New Yorka, posebno nakon što je počela nositi naočale.
"Trebale su mi naočale zbog vida i onda sam ih zbilja nabavila, u punom smislu riječi. Kao što sam rekla, ništa ne radim na pola".
Oduševila modni svijet
Ona i Carl vodili su tvrtku do 1992. kad su oboje otišli u mirovinu. A onda ju je 2005. Harold Koda, kustos Metropolitan Muzeja, upitao bi li pristala izložiti svoj nakit i modne dodatke.
"Zaključio je kako je glupo izložiti dodatke izvan konteksta pa me pitao smije li uzeti i nekoliko mojih odjevnih kombinacija, možda pet… Rekla sam da može pa su mi pretražili sve ormare, ladice i kutije i završili s 82 kombinacije", kaže Apfel koja je tad duhovito izjavila: "Uvijek sam mislila da moraš biti pokojan da bi imao izložbu u Metu".
Izložba je oduševila i modni svijet i široku publiku, a među tisućama posjetitelja bili su i velikani kao što su Karl Lagerfeld, Carla Fendi i Giorgio Armani te Hervé Pierre Braillard iz modne kuće Carolina Herrera koji je uzviknuo: - O ovome će se pričati! I doista se pričalo. Upravo je ta izložba Iris iz ekscentrične, pomalo ćaknute dame pretvorila u modnu ikonu i donijela joj neslućenu slavu. No, to je nije promijenilo.
"Zahvalna sam što mi se sve to dogodilo u ovako kasnim godinama, ali katkad se ne mogu prestati smijati, jer sam ispod svega ista kakva sam uvijek bila", rekla je Iris, koja je ostala i jednako izravna u kritikama onog što joj se ne sviđa. Posebno je oštra prema stanovnicima svojeg voljenog New Yorka.
"Nekad su, 1950-ih, svi u New Yorku izgledali božanstveno. Danas kad ljeti hodam po Petoj aveniji, dođe mi da povraćam. Izgleda da ljudi što su deblji i ružniji, nose manje odjeće. Kratke hlače i japanke i tijesne traperice na beskrajno širokim stražnjicama. Ljude koji se tako odijevaju trebalo bi slati u zatvor. Posebno one koji nose stretch traperice veće od konfekcijskog broja 42, to treba zabraniti", užasavala se Apfel u jednom intervjuu, a priznala je i kako joj je bilo drago kad je shvatila da svojim izgledom utječe na ljude.
"Mnoge su mi žene rekle kako im moj stil odiše duhom slobode, nesputanosti. Mislim da su shvatile da, kad se ne odijevaš kao svi ostali, ne moraš ni misliti kao svi ostali", kaže Apfel koja se u mišljenju opire svim konvencijama. Tako se, primjerice, zgraža nad trendom čišćenja stana od svega suvišnoga jer, kako kaže, obožava gomilati stvari.
"Mislim da totalni minimalizam u domu otkriva da nema povijesti i nema duše i to mi je nekako tužno. Divno je biti okružen stvarima koje volite i živjeti s uspomenama", izjavila je jednom Apfel. Unatoč godinama, nikad se nije podvrgnula nikakvom estetskom zahvatu niti je promijenila stil. I dalje katkad navuče svoje omiljene traperice - od najjeftinijih levisica ili onih marke Old Navy do luksuznih Cavallijevih - te ih kombinira s nekim od čudesnih komada iz svoje garderobe, s gotovo djetinjim veseljem, zbog kojeg je do danas ostala mlada duhom ili - kako je sama za sebe rekla - najstarija tinejdžerica na svijetu.
Jazz i moda
Svoj stil odijevanja Iris Apfel katkad uspoređuje s jazzom, jer se dobar jazz sastoji od improvizacija i usvaja elemente iz različitih kultura.
"A upravo tako ja pristupam odijevanju" - objašnjava veselo Apfel, koja je jednom, još kao djevojka, bila na koncertu Dukea Ellingtona u New Yorku. Kad je poslije svirke pokucala na vrata Dukeove garderobe da čestita velikom glazbeniku, otvorio joj je trubač Ray Nance koji ju je odmjerio od glave do pete, uočio njezine elegantne hlače i rekao: ‘Gledaj ti to! Reci mi kod koga šiješ odjeću?‘ Nance ju je zatim predstavio Dukeu s kojim se odmah sprijateljila.
Prsten za život
Carl Apfel je gotovo sve vrijeme što ga je proveo u braku s Iris na prstu jedne ruke nosio veliki zlatni egipatski prsten s natpisom ‘Gdje je kuća oca tvojeg‘. Prsten mu je kupila Iris dok su za jednog posjeta Dublinu 1950-ih pretraživali staretinarnice, premda zapravo nije bio na prodaju, nego ga je antikvar na njezin nagovor skinuo s prsta. Carl ga je nataknuo na svoj prst i shvatio da ga više ne može skinuti pa ga je nosio gotovo sedam desetljeća. Dva dana prije smrti prsten mu je pao s ruke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....