Ima blagoslov i od Marijana Bana! Otkrivamo tko je novi frontmen kultnog splitskog benda

Pitanje svih pitanja za fanove Daleke obale jest kako se novi frotntmen Jakša Jordes, inače naš proslavljeni saksofonist, uklopio u legendarni splitski bend, u kojem je preuzeo i ulogu pjevača. Odgovor na njega dobit će na Ljetnoj pozornici Opatije, koju dečki iz Daleke obale otvaraju koncertom 25. lipnja. Uz novog pjevača (i saksofonista) Daleku obalu čine stare snage: Zoran Ukić na bubnjevima, basist Boris Hrepić - Hrepa, te gitarist Jadran Vušković. Uoči koncerta s članovima kultnog benda, čiji je originalni pjevač bio Marijan Ban, razgovarali smo u Zagrebu, gdje su se okupili povodom snimanja materijala za novi album.

Dakle, kako se Jakša snalazi?

Zoran Ukić: Odlično.

Jakša Jordes: Zapravo, kako koji dan. Ima i boljih i lošijih dana, ha, ha..., pa ponekad jednostavno poludim, ali oni i to dobro podnose.

Jadran Vušković: Nije lako biti pjevač Daleke obale, jer je taj bend institucija po sebi i za sebe. A pogotovo Zoranu jer je dosad nastupao isključivo kao instrumentalist na saksofonu. No, čovjek se trudi, daje sve od sebe, a to je važnije od njegova glasa kojim se fenomenalno uklopio u našu priču.

NERA SIMIC/CROPIX

Veselite li se nastupu u Opatiji, prvom koncertu nakon jednogodišnje stanke zbog pandemije koronavirusa?

Jadran Vušković: Jako, jedva smo ga dočekali, kao i naša publika sudeći po interesu koji smo izazvali. To je jedan od prvih velikih koncerata u okolnostima nove normalnosti i jedva čekamo povratak na scenu.

Zoran Ukić: Pripremamo miks starih hitova i novih pjesama, ali su svi naši koncerti nepredvidivi, pa će takav biti i ovaj.

Zašto?

Zoran Ukić: Jer jednostavno ne znamo reći ‘ne’ našoj publici, pa je na kraju njihova uvijek zadnja u odabiru redoslijeda izvođenja pjesama.

Jakša Jordes: Publika je naš i Hajdukov dvanaesti igrač.

Jeste li potonuli u depresiju za vrijeme korone? Kako ste je preživjeli?

Zoran Ukić: Život je pun izazova i opasnosti, a pandemiju koronavirusa doživljavamo kao jednu od njih. No, nismo klonuli duhom nego smo slobodno vrijeme bez nastupa iskoristili za kreativu i stvaranje. Ušli smo u studio s idejom da snimimo pet pjesama, a snimili smo ih devet, tako da je i novi album pred vratima.

Jakša Jordes: Bez glazbe nam nema života. Ja recimo deset sati dnevno provodim u svojoj rupi, kako nazivam garažu u novozagrebačkom naselju Utrine, u kojoj mi je improvizirani studio. Tamo sviram, vježbam, pjevam, snimam i družim se s drugim glazbenicama. U tom bloku garaža je prometno, jer je mnogo sličnih studija i prostorija za probe.

NERA SIMIC/CROPIX

Jeste li pjevač Daleke obale postali na audiciji?

Jakša Jordes: Ne. Moj prijatelj Hrepa, kojeg sam tada jedinog poznavao, me pozvao da Dalekoj obali u jednoj pjesmi budem gost na saksofonu. Onda su me zamolili da tu pjesmu i otpjevam i to je bilo - to. Još uvijek sam tu.

Zoran Ukić: Jakša je i autor pjesme koja će biti na novom albumu i njome nas je sve oduševio. To je ultimativni dokaz kako se uklopio u bend.

Je li istina da ste dobili i blagoslov bivšeg frontmena Marijana Bana?

Jakša Jordes: Da. Njega ekipa ionako još uvijek smatra ravnopravnim članom benda.

Zoran Ukić: Lani smo odsvirali dva ljetna koncerta pred tisuću ljudi u Šibeniku i Pakoštanima, a Ban nam je uoči njih poručio da ima tremu kao nikad prije u životu. I nitko nije bio sretniji od njega kad smo mu javili da je sve super prošlo.

NERA SIMIC/CROPIX

Je li teško održati bend na okupu?

Zoran Ukić: Na to pitanje nema pravog odgovora. To je iracionalan moment, kemija koja se dogodi ili ne. Jadran Vuškovišć: Nas trojica skoro dvadeset godina nismo svirali skupa od raspada originalne postave 2001. No, kad smo se ponovno našli u Splitu, sami od sebe smo ponovno krenuli i više nismo stali. Ta energija je jednostavno jača od nas.

Zoran Ukić: Koliko smo povezani govori činjenica da ponekad i svi skupa u istom trenutku pogriješimo na pozornici ili na probi - to govori više od svega.

Kako je nastala Daleka obala?

Zoran Ukić: Prvo su se našli Ban i Hrepa, pa im se pridrižio Jadran, a onda sam se pojavio i ja.

Jadran Vušković: Bili smo bend za fešte, a pravi bend postali smo tek sa Zoranovim dolaskom.

Boris Hrepić Hrepa: Ja sam naravno odmah zakasnio na prvu probu...

Gdje ste vi Jakša bili 1988., kad je Daleka obala objavila demo album?

Jakša Jordes: Bio sam tinejdžer na Korčuli. I dobro pamtim taj dan kad me posjetio frend i otpjevao mi pjesmu ‘Daleka obala’... I sad se naježim kad se toga sjetim. Svega 33 godine kasnije evo me s njima.

Zoran Ukić: Najveća radost za muzičara je podijeliti svoju muziku s publikom. A kad vam publika vrati istom mjerom, di može bolje. Znate li da su mene ljudiu godinama ispitivali da tko nam je dao pravo da se raspadnemo, a da svoju publiku koja za naše pjesme živi nismo pitali.

NERA SIMIC/CROPIX

Koji vam je bio prvi službeni koncert?

Zoran Ukić: U Kinoteci Zlatna vrata 1988. Za njega smo imali plakat, karte, pravi razglas, sve što treba... I rasturili smo, za mjesec dana zvali su nas ponovno.

Što su vam godine na sceni donijele?

Zoran Ukić: Iskustvo i znanje, s kojima svaki dan uživamo sve više. Naša želja za glazbom ne splašnjava.

Jakša Jordes: Za bend je jako važno da prođe sve stepenice od kućnih tuluma do dvorana. Uči se na greškama, a iz grešaka se ponekad rađaju najbolje stvari.

Boris Hrepić Hrepa: U povijest glazbe ušli smo i tzv. Jadranovom tonu na gitari...

Jadran Vušković: Nastao slučajno kad sam nešto krivo stisnuo, ali nam se jako svidjelo kako zvuči, pa sam ponovio.

Zoran Ukić: S iskustvom jedino ne dolazi znanje koja će pjesma, kada i zašto proći kod publike. To ostaje vječita zagonetka.

Jeste li zarađivali i na druge načine osim kao glazbenici?

Zoran Ukić: Neko vrijeme sam radio sam u pošti kao dostavljač telegrama.

Boris Hrepić Hrepa: Pišem, crtam, snimam dječje emisije...

Jadran Vušković: Radio sam preko Student servisa. Jednom, da vidim što je to pravi rad, ha, ha...

Jakša Jordes: Radio sam kao kamenorezac na Korčuli, a specijalizrao sam se za velike blokove od više tona. Za njih treba dobar sluh da se pila ne uništi. A danju sam radio i kao konobar u kafiću u kojem sam navečer svirao.

Kako stojite s familijom?

Zoran Ukić: Već imam odraslu unučad, dida sam.

Boris Hrepić Hrepa: Blago tebi, ja ih tek čekam, i to od troje djece.

Jadran Vušković: U životu sam se skrasio jedino na - Dalekoj obali.

Jakša Jordes: I ja sam slobodan strijelac. Neka tako i ostane.