Ivan Vidić bez dlake na jeziku: ‘Društvene mreže ne stvaraju zdravo društvo, već ga razaraju‘

Poželite li i vi ponekad imati Faradayev kavez?

- Faradayev kavez štiti od munja, ali i od elektromagnetskih valova te radijskih, televizijskih i digitalnih signala ako mu je rešetka dovoljno gusta. Oko nas, u eteru, leti gomila informacija koje su uglavnom smeće. Od njih se treba sklanjati u prirodu, u dobra, nedigitalna druženja s pravim prijateljima. To su moja skloništa i pribježišta.

Što je najgore što nam je donijela današnja civilizacija?

- Tehnološki izumi koji se ne koriste za opći boljitak, nego za porobljavanje, pljačku i destrukciju. To izaziva pad duhovnosti, normalnosti, optimizma i vjere u budućnost.

A najbolje?

- Taj isti tehnološki napredak, kada bi se iskoristio u dobre svrhe. Na primjer internet, kad se ne koristi za totalitarni nadzor, pornografiju ili vrijeđanje na društvenim mrežama. Ili, na primjer, moderna medicina, kada bi bila dostupna svima, a ne samo privilegiranima.

Zbog čega ne koristite društvene mreže?

- Zato što smatram da one, uz malo koristi i razonode, puno više štete čovjeku i njegovoj psihi. One ne stvaraju zdravo društvo, već ga razaraju. Svakako su korisne trgovcima, tajnim službama i psihopatima.

Koliko dobro poznajete moderne tehnologije?

- Budući da sam se prvi put susreo s kompjutorom davne 1978., kada sam se okušao i u programiranju, trebao bih biti spretan. No, moderna tehnologija me zanima samo kao alatka. Za mene je ona sredstvo, a ne cilj.

Je li vas situacija s pandemijom izbacila iz životne kolotečine?

- Ne osobito. Posljednjih godina ionako živim prilično povučeno, a i moj rad podrazumijeva određenu vrstu izolacije.

Kao diplomirani drarg, pišete li lakše kazališne drame ili romane?

- To su dvije tehnike, dvije discipline i dva medija u kojima se iskazuju ideje i umjetničke nakane. Ali, najvažniji je sadržaj, on mi određuje vrstu izraza, odnosno hoće li nešto biti drama ili proza.

Jeste li ikada nekom redatelju rekli da niste zadovoljni kako je uprizorio vašu dramu?

- Jesam. Dosta često. Zato se posljednjih godina sve više okrećem prozi.

Koliko ste kazališnih drama i uloga napisali za svoju suprugu, glumicu Dubravku Ostojić?

- Dvije. Ali spontano, ne planski i poslovno. Prije nekoliko godina napisao sam “Posljednje dane mira”, a nedugo potom dovršio sam “Charlottu Corday”, dramu o ženi koja je ubojstvom htjela zaustaviti Francusku revoluciju.

Što ste voljeli čitati kao dječak?

- Stripove. Ali i sve što je lijepo ilustrirano. Likovnost mi je važna.

Koju knjigu biste mogli čitati deset puta?

- Guliverova putovanja.

Što biste danas savjetovali samom sebi kao piscu početniku?

- Sebi kao piscu početniku, ništa bitno. Sebi kao početniku općenito, svašta. Nemoj ovo, nemoj ono. A ovaj bi mi i opet odgovorio - e, baš hoću.

Kakav je bio đak, vozi li auto, što smatra precijenjenim te je li optimist ili pesimist, čitajte u novom broju magazina Gloria!

U prodaji od četvrtka 18. studenog.