Popularna radijska voditeljica otkriva kako je njeno srce osvojio IT konzultant iz Umaga, s kojim nakon tri godine veze na daljinu kreće u novi, zajednički život - u stanu koji je kupila u Velikoj Gorici.
Za treću godišnjicu ljubavi radijska voditeljica Ivana Mišerić i IT konzultant Dražen Kovačević planiraju veliki životni iskorak. Vezu su do sada održavali na daljinu - nju posao na Otvorenom radiju veže za Zagreb, a on je vezan uz rodnu Istru - no napokon su osjetili da je došlo vrijeme za početak zajedničkog života. Njihovo novo gnijezdo nalazi se u Velikoj Gorici - prostrani stan koji zajedno uređuju i nadaju se da će sve biti spremno za useljenje u rujnu.
"Prvi put u životu mogu reći da sam pronašla srodnu dušu. Zvuči kao klišej, ali to je na prvi pogled bilo - to. Kemija, životna uvjerenja, senzibilitet, odnos prema životu, sve se odmah posložilo. Intuitivna sam, i u prijašnjim vezama sam mogla procijeniti tko mi uistinu odgovara, a tko ne, no davala sam priliku raznim odnosima i vjerovala da će se neke stvari promijeniti. Na kraju se uvijek prvi dojam pokazao točnim. Zato vjerujem da je ovo ljubav mog života i da me intuicija ne vara. Uz sebe želim čovjeka poput Dražena, jer ima sve što tražim kod muškarca: emocionalno me zbrinuo, staložen je, duhovit... Prijatelji smo i partneri, a ljubav je naša valuta. Toliko smo se zaljubili da sam osjećala da ćemo izgorjeti", govori Ivana.
Ona je, kaže, vrlo fluidna, a on staložen - pa zajedno čine dobar balans. U ljubav na daljinu nikada nije vjerovala, sve joj je u teoriji zvučalo labavo, pomalo fikcija i hrpa problema - prvi je nemogućnost povezivanja - no život ju je demantirao. Dražen je, doduše, često u Zagrebu, s obzirom na to da ima mogućnost rada od kuće, a Ivana se s osmijehom prisjeća kako je sve počelo.
"Bio je težak ljetni dan i vrlo sparno, maštala sam samo o tome da sjedim u hladu i čitam knjigu, a onda su me prijatelji pozvali na neformalno druženje, gdje je bio i Dražen. Odjednom, kao da me pogodio grom iz vedra neba, zaboravila sam na vrućinu i sparinu. Preplavile su me emocije koje su svakim novim danom bivale sve veće i veće, želudac mi je govorio da se rađa ljubav. Kažu da sudbina ne postoji, već da su životne odluke odgovorne za sve što nam se događa. Tog ljeta nije mi se dalo ići u Istru, skoro sam odustala, no ipak sam otišla i ta odluka iznjedrila je veliku ljubav. Teško je reći tko je napravio prvi korak. Za tango je potrebno dvoje, zar ne? Odmah smo se prepoznali i znali da moramo nastaviti životni put zajedno, naprosto smo to osjetili. Dvokorak je naša formula uspjeha od prvog dana, vraški smo dobar tim", opisuje Ivana početak ljubavne veze, a mjeseci koji su uslijedili, kaže, imaju temelja za filmski scenarij. Beskrajno dugi razgovori, pisanje pisama i pjesama, nenajavljeni dolasci, a Ivana posebno pamti trenutak kada joj je dostava na vrata donijela neočekivani paket.
"Nenajavljeni dolasci su bili divna iznenađenja. Kako sam osjetljiva na mirise i vežu me za trenutke, kada nismo mogli provoditi vrijeme zajedno, a nedostajali smo si do granica boli, Dražen je jednom prilikom uzeo svoju bijelu košulju, "natopio" je najdražim parfemom i poslao mi je preporučenom poštom, uz tekst koji traži da ga nekoliko puta iznova pročitaš. Osjećala sam se kao da sam na vrhu svijeta i da mogu sve. I danas se tako osjećam, još je ljepše. Razdvojenost je ponekad bila dramatična, ali ima ljepote i u toj žrtvi. Puno toga su nas kilometri naučili", govori Ivana.
Osim što ju je privukao mirnoćom i zrelošću, Dražen joj je uz sestru Anitu bio najveći oslonac i podrška nakon majčine smrti. Bio je to najteži period u njenom životu.
"Zbog zloćudne bolesti moja je majka otišla u samo mjesec dana. Bio je to veliki šok za mene. Kada nemaš mamu ni tatu, kada shvatiš da si ničije dijete, to te poljulja. Tata je otišao 15 godina prije, preko noći, od njega se nismo uspjeli ni oprostiti. Preminuo je od srca, mama je izgubila svoj oslonac, svoju ljubav, teško je živjela sve te godine bez njega i nikada se od tog gubitka nije oporavila. Mama je bila predivna. Kod svake osobe uvijek možeš naći nešto u odnosu što je moglo bolje, no s mojom mamom je sve bilo savršeno. Možda joj zamjeram samo što se nije uspjela othrvati tuzi i što nije zbog sebe krenula dalje", nastavlja Ivana, koja se teško nosila s gubitkom majke, i da nije bilo sestre, ne zna kako bi sve to preživjela. Mnogo je razgovarala s Draženom, a on je, kaže, slušao njene iste priče mjesecima, davao joj prostora kad je trebalo. Kada je mama umrla, shvatila je da se mora dovesti u red, potražiti stručnu pomoć i početi intenzivno raditi na mentalnom zdravlju. Bio je to udarac, poput točke na "i" nakon što je godinama bila gruba prema sebi.
"Ne sramim se priznati da sam potražila psihijatrijsku pomoć, smatram to dijelom mentalne higijene. Teško se možeš naviknuti da majke više nema. Slomila sam se i dio mene je otišao, ali sam izvukla snagu i počela više biti empatična prema ljudima u toj svojoj boli. Bol i patnja natjerali su me da propitkujem život, pa čak i u trenutku njezine smrti sam osjetila život, presložila prioritete i shvatila da je sreća u malim stvarima. Postala sam otvorenija za ljubav, nekako smirenija, počela sam intenzivno raditi na sebi, čitati literaturu o samopomoći. Živim paralelno u sreći i tuzi, ali pokušavam iz tuge izvući najbolje i sebe pogurati da budem bolja", otkriva Ivana.
Osim knjiga, kaže, najviše je opušta posao, i to već 15 godina: počela je na radiju Antena Zagreb, a danas je zaštitni glas jutarnjeg programa Otvorenog radija. Njezina je emisija među najslušanijima, a cilj joj je i dalje širiti dobru energiju.
"I danas prije svake emisije osjećam navalu adrenalina. Televizija me privlači, ali ne formati u kojima sam najavljivačica, zanima me interakcija s ljudima, talk show. No, na radiju se vidim i za deset, petnaest godina", ističe Ivana, kojoj je glas glavni alat, a prije nekoliko godina doznala je da ima cistu na glasnicama. Zbog toga je kod logopeda i na govornim vježbama naučila pravilno govoriti iz dijafragme.
"Godinama sam pričala iz grla, a to je krivo. Glasnice mi stradaju uslijed velikog emocionalnog stresa, stisne mi se grlo. Znala sam odlaziti i na injekcije, ali uz pravilan pristup to je sve rjeđe. Važan je i san, a spavam najviše šest sati jer zbog posla ustajem prije pola pet ujutro", kaže Ivana, čijem će se bioritmu uskoro morati prilagoditi Dražen. Mnogi ih zafrkavaju da nisu svjesni što ih sve čeka kad počnu zajedno živjeti, ali Ivana nema nikakvih nedoumica oko toga.
"Znamo da želimo provesti život zajedno" - čvrsto je uvjerena. "Razgovarali smo o vjenčanju i vjerujemo da će se to dogoditi. Nemam velika očekivanja od braka, važno mi je da uz sebe imam partnera, prijatelja i ljubavnika. Ponekad osjetim majčinski poriv, onda se dogodi život, patnja, bol, sve me to poljulja."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....