Ivica Prtenjača: ‘Na djetinjstvo me podsjeća miris janjca s ražnja. Otac i ja okretali smo ih u dvorištu na akumulator‘

Pisac i urednik, 52-godišnji dobitnik nagrade VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman, Ivica Prtenjača nekad je radio kao čitač vodomjera i plinskih brojila, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik... u životu mu ništa nije teško, pa tako ni obavljanje kućanskih poslova, što veseli njegovu suprugu Tanju Dabo.

Koliko ima autobiografskoga u nagrađenom romanu ‘Sine, idemo kući’?

- Autobiografske su ponajprije emocije - ljubav, melankolija, tuga i nada da se na kraju barem možemo izboriti za pravo na dostojanstvenu smrt - u vlastitoj kući, u krugu obitelji. Roman je posveta obiteljskoj ljubavi, čija je glavna tema gubitak voljene osobe, u ovom slučaju oca.

Kad ste vi izgubili oca?

- Lani. Baš uoči korone hospitaliziran je na Jordanovcu s plućima u katastrofalnom stanju i s maskom kisika na licu. Ubrzo nakon toga su svi posjeti zabranjeni dok mu se stanje rapidno pogoršavalo. Svima nam je bilo jasno da smrt ne možemo pobijediti, ali smo je, vjerujem, uspjeli učiniti dostojanstvenijom i malo odgoditi.

Je li vam draže pisati ili čitati?

- Pisanje je intenzivnije, to je pravi fajt sa sobom, svijetom i vlastitom nemoći. Igor Mandić je taj proces najbolje opisao: on, naime, piše na pisaćoj mašini gol u šlafroku, bosih nogu s ručnikom oko vrata, a kad završi, sav je mokar.

Ivica Prtenjača dobitnik je nagrade VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman

NEJA MARKICEVIC/CROPIX

Tko je vaš prvi čitatelj?

- Moj urednik Drago Glamuzina. No, ovaj roman sam poslao pod šifrom na natječaj, tako da su ga prvi čitali članovi žirija.

Po čemu pamtite djetinjstvo u Rijeci?

- Po socijalističkoj faveli na Gornjem Zametu, gdje sam odrastao. Naša kuća izgrađena bez dozvole nalazila se na padini vrtače, jer su si moj otac pekar i majka radnica u drvnoj industriji samo takav teren mogli priuštiti. Susjedi su u barakama držali svinje i druge životinje, a mi smo za dodatni prihod prodavali rakiju, vino, lubenice, janjce... iz Dalmacije.

Odakle su Prtenjače?

- Iz sela Polača u Ravnim Kotarima u zadarskom zaleđu. Tamo su me roditelji vodili na ljetovanje kod dida i babe, a rođen sam i odrastao u Rijeci. Posljednja dva desetljeća živim u Zagrebu, a svojom četvrtom zonom postojanja smatram i Mali Lošinj, gdje ljetujem s obitelji.

Koji ste najvažniji savjet dobili od roditelja?

- Odredila me njihova rečenica: “Ti si pametan, ti ćeš to sam najbolje odlučiti”. Slušam je od svoje osme godine.

Čitajte i: Zagrebačka glumica progovorila o poremećaju prehrane: ‘Naš mrak je uvijek s nama, cilj je da se s njim sprijateljimo‘

Čemu želite naučiti 9-godišnju kćer Juliju?

- Da je ljepše živjeti bez straha.

Koji vas miris podsjeća na roditeljsku kuhinju?

- Miris janjca s ražnja. Za svaki praznik otac i ja okretali smo ih u dvorištu na akumulator.

O čemu ste maštali kao dijete?

- Želio sam postati rukometaš. Bio sam dobar pivot u juniorima Zameta, ali mi je na kraju nedostajalo deset centimetara visine.

Što su vam zrele godine donijele, a što odnijele?

- Donijele su mi zrelost i mirnoću, a odnijele dio kose, uključujući i njezinu boju.

Koje ljudske osobine najteže podnosite?

- Zloću, škrtost i nasilje prema slabijima.

Za koje kućanske poslove ste zaduženi?

- Za sve, a najviše za nabavu i kuhanje. To veseli moju suprugu, umjetnicu Tanju Dabo.

Koja tri romana možete čitati uvijek iznova?

- Cortázarove “Školice”, Celineovo “Putovanje nakraj noći” te Bulgakovljevog “Majstora i Margaritu”.

U djetinjstvu je htio postati rukometaš

NEJA MARKICEVIC/CROPIX

Tko vam je najdraži domaći autor?

- Danijel Dragojević. Njegov pjesnički opus znam napamet.

Što ne propuštate na televiziji?

- Art filmove na Trećem programu.

Čitajte i: Dana Budisavljević otkrila nam svoje najveće mane, ali i kakva je kad se zaljubi

Na što ćete potrošiti novčani dio nagrade?

- Otplatit ću dio kredita za stan koji sam, financijski nepismen i lakovjeran kakav jesam, svojedobno dignuo u švicarskim francima.

Na što vam nije žao potrošiti?

- Kad imam trošim, dijelim, dajem...

Kako ste preživjeli pandemiju?

- Bez zaraženih, svi cijepljeni s pokušajima da život organiziramo u okvirima “nove normalnosti”. A najvažnije mi je da smo mama i ja uspjeli oca vratiti kući.

AKTUALNO PITANJE: Plašite li se klimatskih promjena i posljedica koje donose?

- Naravno. Planet nam je u katastrofalnom stanju i ne zavidim našoj djeci i unucima na situaciji u kakvoj im ga ostavljamo. Tješim se da činim koliko je u mojoj moći da ih ublažim: na ljetovanju, primjerice, redovito čistim plažu na kojoj se kupam, a kad završim s jednom, prebacim se na drugu.