Nakon studija glume u Splitu i 7-godišnjeg angažmana u osječkom HNK, 44-godišnji glumac vratio se u rodni grad, a gledatelji će ga moći pratiti u ulozi Tome u RTL-ovoj novoj seriji "Sjene prošlosti" koja je počela s prikazivanjem.
Srca publike osvojio je kao temperamentni svećenik Jeronim u seriji “Larin izbor”, a sada se nakon dugogodišnje pauze od televizije i neprestanog kazališnog angažmana ponovno vraća na male ekrane i to u novoj RTL-ovoj seriji "Sjene prošlosti". Matija Kačan (44) šarmantan je Zagrepčanin čiji je glumački put išao neobičnom putanjom - iz teologije na kazališne daske, a u međuvremenu je promijenio i nekoliko gradova.
Najmlađi je od petero djece tradicionalne vjerske obitelji s kojom je jako povezan. Mama Emilija je Dalmatinka, tata Krešimir Hrvat iz Bosne, a njegova tri brata - Tvrtko, Domagoj, Hrvoje i sestra Jelena rođeni su u Sloveniji pa je tako on spletom okolnosti jedini rođeni Zagrepčanin u obitelji. "Zanimljiva smo, lijepa, radnička obitelj koja njeguje neke vrijednosti koje su danas staromodne i nekima se čine isključive, ali po meni su jednostavno zdravo kršćanske. Ipak, svi smo jedna lijepa simbioza različitosti u obitelji i jako smo inkluzivni", napominje uz smijeh.
S obzirom na vjersku pozadinu, mnogi su smatrali da je teologiju upisao jer je želio biti svećenik. "To je bio slučajan splet okolnosti, nije to bilo zato što sam htio biti svećenik ili vjeroučitelj kako ljudi misle, nego tada nisam upao na politologiju što mi je bio prvi izbor pa eto da ne idem u vojsku upisao sam teologiju. Svidjelo mi se i ostao sam tamo do apsolventure, a u međuvremenu se dogodila glazbena škola i neki angažmani u teatru gdje sam shvatio da zapravo želim biti na sceni", kaže Matija.
Poznat je, kaže, po impulzivnim i naizgled nepromišljenim koracima pa se tako na apsolventskoj godini studija odlučio na zaokret i upisao Akademiju dramskih umjetnosti u Splitu. Nakon brojnih kazališnih angažmana dobio je prvu veću ulogu, i to ni manje ni više nego ulogu svećenika u seriji "Larin izbor". "Tada sam bio još zaista neiskusan na polju televizijske industrije, taj žrvanj me malo prepao i nisam bio spreman. Mislim da danas puno lakše i trezvenije idem prema stvaranju uloge na televiziji jer su me taj odmak i moje iskustvo u međuvremenu pripremili za sve danas", naglašava glumac.
Iskustvo u međuvremenu o kojemu govori odnosi se na 7-godišnji stalni angažman u osječkom HNK, ali i na druge veće projekte na kojima je radio poput angažmana u filmu "ZG 80" Igora Šeregija koji je postigao velik uspjeh. Iako se njegovo preseljenje u grad na Dravi tada naizgled činilo kao još jedan nepromišljen korak jer se na to odlučio u trenutku kada svi napuštaju Osijek i odlaze u Irsku, danas shvaća da je ispravno odlučio i da je tamo dobro izbrusio svoj zanat. Tek se nedavno ponovno vratio u rodni grad od kojeg je, kaže, dugo bježao. "Odlazio sam, nisam ga volio, nisam se s njim saživio nikada, tražio sam sreću negdje drugdje. Svugdje sam ju našao i svugdje mi je bilo lijepo, ali mislim da je vrijeme da se vratim doma", kaže, a doma se vratio zbog nove televizijske uloge nakon dugog niza godina. "Mislim da gluma nije nužno vezana uz to da cijelo vrijeme budeš popularan i u centru pozornosti. Vrlo sam svjestan da će to uvijek biti promjenjivo i nisam vezan uz to da moram biti najbolji, najtraženiji. Svako vrijeme nosi svoje pa tako i meni moje. Volio sam sve što radim i volim i sada ovo što radim neku upečatljiviju formu kao što je telenovela", ističe Kačan.
U "Sjenama prošlosti" koje se emitiraju na RTL-u od ponedjeljka do petka u 20:15 igra ulogu Tome, muškarca srednjih godina koji je dobro situiran zahvaljujući svojoj supruzi. Bivši sportaš koji nikada nije ostvario veću karijeru i kojemu je vrhunac života bio u srednjoj školi lik je s kojim se Kačan teško poistovjećuje, no kaže, neizmjerno ga voli. "Ne mogu se poistovjetiti s njim jer bih volio biti takav čovjek, a nisam. Zanimaju me neke druge stvari u životu, volim ići u neke dubine, gledati gdje je smisao života, volim putovati, volim istraživati... a Tomu to ništa ne zanima. Volio bih da ga publika dobro prihvati i da se svatko pronađe u njemu jer svi mi nekada volimo hvatati krivine u životu. Nadam se da sam uspio u skiciranju lika na način da bude publici simpatičan iako se ne slažu ni sa čim što radi", kaže Matija.
Privatno je, kaže, kako ga mnogi njegovi najbliži opisuju - hektičan. "Ja bih volio biti stameniji, staloženiji i centriraniji, ali ne ide. Takav sam, takva mi je narav, polako s godinama koje imam prihvaćam da sam takav i ne očekujem od sebe drugačije. Shvatio sam da su svi moji potezi koji su se mojoj okolini činili nelogični zapravo bili vrlo promišljeni i svi su vodili u neka mjesta u koja sam trebao doći i nekom mom boljitku na kraju", napominje. Ponekad se zbog toga što je "drugačiji" od većine u svojoj okolini znao osjećati neprihvaćenim, no danas na to gleda potpuno novim očima. "Ja sam uvijek birao ljude oko sebe koji me shvaćaju i koji su prihvaćali tu moju uvjetno rečeno ludost. Uvijek su imali ljubavi i strpljenja, čak i kada me nisu podržavali nekako sam uvijek znao da su me voljeli i hvala im na tome. Zapravo svi svugdje pripadamo i osjećaj je varljiv. Treba slijediti sebe - to je nekako najteže i najlakše", naglašava.
Nije htio govoriti o tome je li trenutačno zaljubljen, no podijelio je s nama kakav je kada ga pogodi Kupidova strelica. "A kakav bi bio, bavim se ovim poslom kojim se bavim - nisam normalan, sve krivo odlučujem, iracionalan sam, letim u oblacima, mislim da bi za nju napravio sve i dao otkaz i otišao u drugu zemlju i ostavio sve. Volim biti zaljubljen, često sam bio zaljubljen i ne želim umrijeti, a da se ne zaljubim barem još 5-6 puta", napominje i dodaje kako je ušao u fazu zrelog muškarca koji je ostavio iza sebe dječačku fazu. "Spreman sam naći ženu svog života i imati s njom četvero djece", iskren je.
Svojim najvećim vrlinama smatra vjernost i odanost u svakom odnosu, istinoljubivost i socijalnu inteligenciju, a mane su mu, kaže - kašnjenje, nonšalantnost i overthinkanje. Najvećim uspjehom u životu smatra krug prijatelja koji je izgradio i u koji je, kaže, uložio kao u obitelj. "Ako to izgubim, onda ne moram ni živjeti", kaže nam iskreno i dodaje da je sreća za njega biti u skladu sa samim sobom, biti ono što jesi bez obzira na to što drugi misle i dobro se osjećati u tome. Kako sada stvari stoje, njemu to itekako polazi za rukom.