Suzana Horvat, koja je životnu sreću pronašla u Beogradu gdje sa zaručnikom Vojislavom Pecikozom iščekuje rođenje sina, otkriva koja ju je dijagnoza šokirala u prvim trudničkim tjednima te kako je preživjela neizvjesnost do spoznaje da će s djetetom biti sve u redu
Prvo čudo moje - govori manekenka Suzana Horvat (37) dok nježno i s puno ljubavi gladi svoj trudnički trbuh. Miluje ga već 33 tjedna, tijekom kojih je sinčić Marko - koji bi trebao doći na svijet sredinom siječnja - postao centar svijeta jednoj od najljepših manekenki u regiji i njezinom četiri godine mlađem zaručniku Vojislavu Pecikozi, ekonomistu i menadžeru iz Beograda. Suzana se odlučila na prirodni porođaj, a Vojo može biti uz njeno uzglavlje, riskirajući da mu, u naletu trudova, izgrize ruku.
"Trudnoća je nova dimenzija u mom životu, izlazak iz zone komfora. Zbog problema koji su, srećom, iza mene morala sam se odreći sporta, dugih putovanja, pješačenja, planinarenja, jurnjave s projekta na projekt, izlazaka, vožnje automobila... Ukratko, moram se što više odmarati, dok se moje tijelo iz dana u dan mijenja, a naš sinčić raste. Malo sam se udebljala, stražnjica i grudi su mi velike kao nikad u životu, nađe se i celulita, svugdje pomalo. Prije bih se zbog toga užasnula, a sad me doslovno boli briga. To su sve minorne stvari naspram prioriteta da je Marko dobro", kaže Suzana, koja se već na početku trudnoće počela naglo i nekontrolirano debljati.
Jela je zdravo kao i prije, raznovrsne i domaće namirnice, umjerene porcije, a kao trudnica nije imala posebnih želja ni potrebu da jede za dvoje pa ju je neobično debljanje zabrinulo. U desetom tjednu trudnoće liječnici su ustanovili da ima trombofiliju, za koju uopće nije znala. Dobila je tablete progesterona, a liječnici su je upozorili da sumnjaju i na genetski poremećaj. No, da bi se utvrdilo je li riječ o "lošem genu" fetusa ili posteljice, treba pričekati do 16. ili 17. tjedna trudnoće.
"Još se pitam kako sam tih mjesec i pol preživjela zdrave pameti. Prvo pomislite na najgore. Bila sam očajna i bojala sam se da dijete ne preživi. Nikako se nisam mirila s tom situacijom. Bila sam depresivna, melankolična, mijenjala raspoloženja. Najgora je bila neizvjesnost", priča Suzana.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Glorije!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....