Dramatičar, redatelj, koreograf i dizajner poznat po avangardnim djelima govori o aktivnostima na skorašnjem Hvar Summer Festivalu, braku i obitelji te suradnji s bivšom partnericom Ivanom Jozić, zagrebačkom glumicom i plesačicom koja nastupa i u njegovoj novoj predstavi.
Jedan od najsvestranijih i najutjecajnijih umjetnika svoje generacije ponovno je u Hrvatskoj. Riječ je o belgijskom dramatičaru, redatelju, koreografu i dizajneru Janu Fabreu (65) koji se na Visu odmara, a na Hvaru - radi. U sklopu Hvar Summer Festivala predstavit će hrvatski prijevod svog udžbenika “From Act to Acting - Jan Fabre’s Handbook for the 21st Century Performer”, a od 3. do 7. rujna će se održati masterclass prema programu koji je kreirao s Lukom Van den Driesom, Cédricom Charronom, Annabelle Chambon i Ivanom Jozić. Ta je zagrebačka glumica i plesačica s međunarodnom karijerom bivša Fabreova životna partnerica, a sada važna karika u njegovoj kompaniji Troubleyn. Nastupa i u predstavi “I Believe In The Legend Of Love”, čija je premijera 5. rujna u Hvarskom kazalištu, a izvedbe su i iduća dva dana.
Kako to da ste za premijeru predstave “I Believe In The Legend Of Love” odabrali Hvar?
- Iz različitih razloga. Prije svega, bio je to prvi otok koji mi je Ivana Jozić otkrila prije dvadesetak godina. Drugo, i Ivana i ja imamo kuću na Visu pa nam se to činilo kao lijep početak sezone u Hrvatskoj. Treće, nekoliko puta smo dobili poziv Jure Radnića s Hvar Summer Festivala. Ove godine je bio pravi trenutak da ga prihvatim. Četvrto, nastupamo u jednom od najstarijih kazališta u Europi, a uvijek je zadovoljstvo nastupati u prostoru sa sjećanjem.
Mislite li da će predstava publici biti šokantna?
- Moja likovna i kazališna umjetnost nikada nema cilj ni namjeru šokirati publiku. Ako dođe do provokacije, to može biti pozitivno. Provokacija je evokacija uma. Kao umjetnik se uvijek nadam da ću probuditi um i tijelo gledatelja. Da se osjećaju i razmišljaju na drugačiji način. Nadam se da moja ljepota može izliječiti rane u njihovim glavama. Kao što sam zapisao u svom “Noćnom dnevniku” 1983.: “Moj katekizam: Umjetnost je otac, Ljepota je sin, a Sloboda je duh”. “I Believe In The Legend Of Love” je tekst koji sam napisao i posvetio Ivani Jozić. Napisan je u obliku pisma muškarca njegovoj dragoj. Ishod je osoban tekst koji naglašava pravo na preuzimanje kontrole nad vlastitim životom i poetski svjedoči o empatiji prema životu, ljubavi i smrti.
Koliko dugo predstava traje i koliko je zahtjevna za izvođača?
- Trajanje koreografske i tekstualne izvedbe je okvirno sat i deset minuta. Ivana Jozić nosi titulu “Ratnice ljepote”, a ona se u kazališnoj družini Troubleyn dodjeljuje izvođačima koji utjelovljuju moj kazališni vokabular “From Act to Acting”. Do ove faze obično dođete tek nakon sedam ili osam godina rada u tvrtki Troubleyn. Ivana Jozić je strastvena i briljantna glumica i plesačica, koja uvijek istražuje fizičke i mentalne granice, što obično i čine veliki izvođači. Ja sam kao redatelj slijepa osoba, a ona je pas koji me vodi na pravo mjesto.
Koliko dugo je nastajala predstava “I Believe In The Legend Of Love”?
- Ovu smo produkciju počeli raditi prije godinu dana, tijekom ljeta na otoku Visu. Napravili smo sve podvodne snimke - snimio ih je Pino Vojković - koje sada koristimo u produkciji “I Believe In The Legend Of Love”. Set je napravljen od plutajućih plavih staklenih kostiju, u kombinaciji s podvodnim kretanjem i plesom Ivane Jozić.
Na koji način vas je nadahnula pjesma “Ode to Billy Joe” američke glazbenice Bobby Gentry?
- Jedna od glavnih tema u tekstu je osoba koja skače s mosta. Kao i u pjesmi “Ode to Billy Joe”, koja me inspirirala za kazališni tekst. To je jedna od prvih pjesama koju mi je Ivana Jozić pustila prije dvadeset godina kao nadahnuće.
Koje su prednosti i mane kad je dvoje ljudi povezano i poslovno i privatno?
- Ono što dijelimo i privatno i poslovno zadnjih dvadeset godina svjedočanstvo je lijepog i poetičnog puta. To je među nama stvorilo duboko umjetničko i duhovno povjerenje. Ponosan sam što je Ivana Jozić na mojoj sceni. Ona ima veliku sposobnost preobrazbe. Preporučujem da je gledate u klasičnoj ulozi Antigone u mojoj osmosatnoj produkciji “Peak Mytikas (On the top of Mount Olympus)”. U toj izvedbi će ponovno zasjati na Međunarodnom kazališnom festivalu u Napulju u studenom.
Na Hvaru će se održati i petodnevni masterclass, zašto je koristan?
- Ivana Jozić će na Hvaru podučavati pet dana prema mojim smjernicama, a hrvatski glumci i plesači predavanjima mogu pristupiti besplatno. Niz vježbi je usmjereno na sustavno pročišćavanje i optimizaciju potrage za potencijalom “fiziološke” radnje. Središnje mjesto u vježbama kao što su “starac”, “tigar”, “kukac” ili “rižin papir/vatra” ima istraživanje fizičkog potencijala transformirajućeg tijela, a ne imitacija i psihološki aspekt. Ovdje učitelji pridaju veliku važnost disanju, korištenju eksplozivne energije i artikulaciji glave, torza i udova. Mnogo podataka dolazi iz kinetike hladnokrvnih i toplokrvnih životinja. Tom prilikom ćemo predstaviti hrvatski prijevod mog udžbenika “From Act to Acting - Jan Fabre’s Handbook for the 21st Century Performer”. Izdavač je TIM press, a doprinos je dala i sjajna glumica i redateljica Senka Bulić. Ova je knjiga s velikim uspjehom izašla na ruskom, bugarskom, rumunjskom, španjolskom, talijanskom, srpskom, litvanskom... U idućim mjesecima će i na engleskom, francuskom, grčkom te mađarskom jeziku.
Kakve su povratne informacije sudionika masterclassa?
- Tijekom godina smo podučavali u važnim plesnim i glumačkim školama i institucijama diljem svijeta. I najmanje dvaput godišnje podučavamo u našem vlastitom Troubleyn Laboratoriju u Antwerpenu. Mnogi poznati njemački, španjolski i talijanski filmski i TV glumci slijede naša učenja. To znači da je naše podučavanje cijenjeno i u komercijalnom i u suvremenom kazališnom i plesnom krugu.
Koliko ste dugo stvarali taj program?
- Više od deset godina. Napisao sam ga s renomiranim teatrologom Lukom Van den Driesom i troje mojih najvažnijih ratnika ljepote - Cédricom Charronom, Annabelle Chambon i Ivanom Jozić. Još razvijam nove vježbe. To je proces koji traje. Potreban je cijeli život da bi se postalo mlad umjetnik.
Kakvi su vam poslovni planovi?
- Nakon Hvara odmah odlazim za Milano s tvrtkom Troubleyn. Za mjesec i pol dana održat će se Festival u Teatru Out Off, posvećen mom kazališnom i plesnom radu. Tijekom četrnaest dana će biti sedam različitih izvedbi i edukacija. U okviru ovog Festivala Ivana Jozić će imati talijansku premijeru predstave “I Believe In The Legend Of Love”, a bit će i dvije svjetske premijere “Love And Beauty Are The Power Supreme”. Osim toga, 19. rujna će biti otvorenje moje samostalne izložbe u Galleriji Gaburro u Milanu. Tijekom rujna, listopada i studenog imat ću samostalnu izložbu i u Ateni te dvije u Londonu. Istovremeno stvaram novu kreaciju, svjetsku praizvedbu za Nacionalno kazalište u Budimpešti 22. studenog.
Lani ste se vjenčali s kustosicom i povjesničarkom umjetnosti Joannom De Vos, s kojom imate i sinčića Djanga Gennara, kako je u braku?
- Svaki dan se iznova zaljubljujem u svoju dragu Joannu De Vos. I oboje smo silno zaljubljeni u našeg malog diktatora Djanga Gennara Fabrea, koji će potkraj kolovoza imati dvije godine i osam mjeseci. Naš prekrasni mališan inspirira me kao umjetnika. U svojim dnevnicima mnogo pišem o njemu, a u londonskoj galeriji Mucciaccia predstavljam samostalnu izložbu “Songs of the Gypsies. A tribute to Django Reinhardt and Django Gennaro Fabre”. Napravio sam tri mramorne skulpture o svom sinu, a crteže sam radio zajedno s njim. Vrlo je uzbudljivo i jako se veselim otvorenju ove izložbe 28. studenog.
Kako izgleda vaš savršeni odmor?
- Otok Vis je za mene kao lijek. Dan mi obično započinje sa sat i pol plivanja, a ostatak dana uživam u kvalitetnom vremenu sa svojom obitelji. Noću, kad su moja draga i moj sin u svom svijetu snova, to opskurno i opsceno doba je moje. Moja mašta pronalazi put do papira u obliku crteža ili zapisa. Već petnaestak godina imamo tradiciju redovito jesti fantastičan Ankin belgijski pomfrit s majonezom i ajvarom u restoranu Kod Paveta. To je najbolji pomfrit u Hrvatskoj. U dobrim smo rukama Vis Rent tima koji se brine o našoj kući i brodu, od njih ih unajmljujemo svake godine. Upravo su otvorili novi Bistro Kula, vrlo elegantno mjesto, a hrana je izvrsne kvalitete.
Što vam se u Hrvatskoj sviđa, a što biste voljeli promijeniti?
- Vidio sam da se Vis dosta promijenio posljednjih petnaest godina. Malo se bojim da bi mogao postati previše otmjen. Nadam se da neće.