Marketinška stručnjakinja Korana Gvozdić samo za Gloriju ispričala je kroz što su ona i njezin partner, komičar Ivan Šarić prolazili kad se njihov sin Oliver rodio dva mjeseca ranije, što im je dalo snage i vjeru da će sve biti dobro te da je njihov dvoipolgodišnjak danas sretno, zdravo i nasmijano dijete.
Kada je nakon više pokušaja začeća prirodnim putem i pomognutom oplodnjom uspjela zadržati trudnoću koja se dogodila spontano, marketinška stručnjakinja Korana Gvozdić znala je da taj period za nju neće biti lak. Zbog prethodnih iskustava gubitka trudnoće morala je strogo mirovati, a zbog novootkrivene dijagnoze trombofilije cijelu trudnoću si je sama ubrizgavala lijek za razrjeđivanje krvi, što je stvaralo dodatne strahove.
No na sve je bila spremna kako bi sa svojim partnerom, komičarom Ivanom Šarićem dočekala dugo željeno dijete. Ali kada je dva mjeseca prije termina zbog puknuća vodenjaka završila na hitnom carskom rezu, nitko je nije mogao pripremiti na ono što je uslijedilo.
"Termin je bio 18. lipnja 2021., a Oliver se rodio 13. travnja. S obzirom na okolnosti trudnoća se lijepo razvijala, na pregledima je sve bilo u redu, ali kada mi je u 30. tjednu pukao vodenjak, otišla sam hitno u Petrovu bolnicu i već tada sam znala da se situacija ne razvija onako kako svaka trudnica priželjkuje. Noć sam provela u predrađaonici, cijelo vrijeme slušala majke kako rađaju svoju djecu u trenucima kada nisam znala što će biti s mojim. Bila je to trauma na traumu za koju misliš da se tebi ne može dogoditi. Izgubila sam veliku količinu plodne vode pa iako su liječnici željeli još neko vrijeme zadržati Olivera u trbuhu, kada su vidjeli moje nalaze krvi, donijeli su odluku o hitnom carskom rezu. Porod se dogodio u općoj anesteziji, tako da svog sina nisam vidjela, ni primila u ruke. Nakon buđenja iz anestezije liječnik mi ga je pokazao na ekranu mobitela i to je bio moj prvi pogled na moje dijete, a uživo sam ga vidjela tek nakon 24 sata kada je već bio u inkubatoru. Zbog činjenice da ga nisam mogla zagrliti, već samo dotaknuti kroz otvor inkubatora kada sam ga vidjela tako malenog spojenog na cjevčice i sondu, u potpunosti sam se raspala. Imao je samo 1490 grama. U tom trenu nije bilo pozitivnih misli, a kako i bi? Srećom, tada sam od liječnica i medicinskih sestara saznala za banku humanog mlijeka koje se koristi kao hrana za najugroženiju skupinu novorođenčadi, prijevremeno rođenu i bolesnu djecu u okolnostima kada im majčino mlijeko nije dostupno odmah pa sam u tom pogledu bila mirnija", prisjeća se Korana.
Uslijedilo je 38 najtežih dana koje je Oliver proveo na Odjelu neonatologije. Nitko od liječnika nije se usudio davati prognoze i ni u jednom trenutku nije dobila potvrdu da bi na kraju sve ipak moglo biti u redu. Jedina informacija koju bi dobila kada bi ga došla posjetiti bila je da je dijete stabilno. Za Koranu je to, kaže, bilo ohrabrujuće.
"Živjela sam za tih petnaest minuta u danu da vidim svog sina i barem položim ruku na neki dio njegovog malog tijela. Sjećam se da sam mu puno pričala i pjevala pjesmu Olivera Dragojevića ‘Čuvan te, jubavi mala‘ po kojem je i dobio ime. Malo tko mi je mogao pomoći u tom trenutku jer me nisu tješile tuđe priče ili teške situacije. U okvirima bolnice željela sam biti sama sa svojim mislima. Ivana i majku nisam mogla viđati zbog pandemijskih mjera, tek kasnije s vremenskim odmakom kao obrambeni mehanizam protumačila sam si cijelu situaciju kao najbolju moguću opciju da se sama posložim.
Cijeli razgovor o njezinom hrabrom borcu čeka vas u novom broju magazina Gloria
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....