NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX
poznata glumica

Ksenija Pajić: "Nisam stroga baka, a unuk Toma mi je u život donio više radosti i iščekivanja"

Glumica, rođena u Rijeci prije 62 godine, neumorno radi: nedavno je snimila film ‘Paviljon‘ bosanskog redatelja Dine Mustafića, angažirana je u predstavama ‘Hotel Zagorje‘, ‘Sretni ljudi‘ te ‘Zagubljeni par‘, ali najviše uživa u ulozi majke i bake.

Glumica, rođena u Rijeci prije 62 godine, neumorno radi: nedavno je snimila film ‘Paviljon‘ bosanskog redatelja Dine Mustafića, angažirana je u predstavama ‘Hotel Zagorje‘, ‘Sretni ljudi‘ te ‘Zagubljeni par‘, ali najviše uživa u ulozi majke i bake.

Krajem siječnja 2022. dobili ste unuka Tomu, je li vas uloga bake promijenila?

- Ne bih rekla da me promijenila, samo mi je dala još više radosti i iščekivanja - kad će unuk doći, kad ću ga čuvati, što ću novo čuti od njega...

Jeste li stroži kao mama ili baka?

- Nisam uopće stroga. Barem mislim da nisam. No, možda bi to trebalo pitati drugu stranu.

Što vam je bilo najvažnije u odgoju kćeri Vite?

- Da stekne obrazovanje, da bude samostalna, da radi ono što voli i želi i da joj u tome budem podrška. Bila sam i prebrižna pa bih je često zvala kad bi navečer izašla, a ona me molila da prestanem jer roditelji njenih prijatelja to ne čine.

Vita je studirala klavir, operno pjevanje i korepeticiju, je li vam žao što nije krenula vašim stopama?

- Nije. Ostvarila se u drugoj profesiji, ali je gledala sve moje predstave i bila fantastičan kritičar. Uvijek mi je bilo važno čuti njezino mišljenje.

U predstavi "Zagubljeni par" teatra Erato tumačite lik žene koja organizira proslavu 30. obljetnice mature, najviše zato da sazna gdje je njena srednjoškolska ljubav, je li to možda bio i vaš slučaj?

- Nije.

A jeste li bili na vlastitoj 30. godišnjici mature?

- Nisam, nažalost, ni na jednoj. Moja generacija je u Rijeci, proslave su uglavnom u lipnju, a tada sam uvijek imala predstave ili probe. Nadam se da ću iduće godine uspjeti doći. Potrudit ću se!

Po čemu pamtite srednjoškolske dane?

- Po veselju, lakoći življenja, druženjima, izlascima u Opatiju, Volosko, Lovran... Bilo mi je divno.

Kad ste shvatili da želite biti glumica?

- Zapravo je to shvatila profesorica iz književnosti, gledajući predstave naše srednjoškolske dramske grupe koju sam pohađala zbog društva te ljubavi prema kazalištu i književnosti. Išla sam u ekonomsku školu i nakon toga planirala studirati pravo, no profesorica mi je rekla da sam talentirana za glumu i tad mi je "zazvonilo".

image

Srednjoškolske dane pamti po veselju, lakoći življenja i druženjima

BORIS KOVAČEV/CROPIX

Na sceni ste više od četiri desetljeća, imate li najdraže projekte?

- Ako moram izdvojiti kazališne predstave, bile bi to "Važno je zvati se Ernest", "Ah, Nora, Nora", "Zapadno pristanište", "Ribarske svađe" i "Hotel Zagorje". Među filmovima su "Za sreću je potrebno troje", prvi koji sam snimila, i "Oficir s ružom".

U "Oficiru s ružom" vam je partner bio Žarko Laušević, koji je nedavno preminuo, po čemu ćete ga pamtiti?

- Bili smo mladi, 26 godina, a on je već tada bio zvijezda i kompletna glumačka osoba. Pritom je imao zaigranost, veselje, duhovitost i radišnost. Kao glumački partner je bio nježan i pažljiv.

Kakav je Siniša Popović u predstavi "Zagubljeni par", koju je prema romanu "Otpusno pismo" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića režirao Milan Trenc?

- Jako mi je drago raditi sa Sinišom. Sjajan je glumac, partner i profesionalac. Prije više od trideset godina u Gavelli smo radili predstavu "Posljednja karika", ali ovo nam je prva suradnja "jedan na jedan".

Koga glumite u filmu "Paviljon", koji je sada u postprodukciji?

- Štićenicu staračkog doma u kojem dolazi do oružane pobune zbog loših uvjeta života. Ta crnohumorna komedija se snimala u Zenici, a cijela ekipa, u kojoj su i mnogi vrhunski kolege iz regije, bila je sjajna.

Što radite u slobodno vrijeme, imate li neki hobi?

- Volim pogledati dobar film, pročitati knjigu, naći se s prijateljima... Imam i 13-godišnju mješanku Amy koja mi je preokupacija. Nikad nisam imala vremena za konkretan hobi jer sam mnogo radila.

Kako održavate mladolik izgled?

- Mislim da je to stvar genetike. Kao i činjenice što sam okružena dragim ljudima, što se veselim svakom novom poslu i susretu, što nosim životnu radost i strast za ljepotom.

Što mislite o botoksu i filerima?

- Nemam ništa protiv. Ako to netko želi i ako ga usrećuje, zašto ne? Nisam za pretjerivanje, ali podržavam sitne korekcije.

Pazite li na prehranu, bavite li se tjelovježbom?

- Kao mlada sam trenirala gimnastiku pa mi je ostala ljubav prema fizičkoj aktivnosti. Plivam, veslam na SUP dasci, a kad unuk krene u vrtić, ja ću na tango. Hranim se normalno, ali ne konzumiram pretešku hranu.

Imate li neki porok?

- Cigarete.

Što biste voljeli promijeniti u svom karakteru?

- Voljela bih da sam opuštenija, da stvari shvaćam manje osobno i da malo više mislim na sebe.

image

Glumica kaže da nema ništa protiv botoksa i filera

BORIS KOVAČEV/CROPIX

Što vas nervira kod drugih ljudi?

- Bahatost, neiskrenost i glupost.

Što si želite u 2024.?

- Zdravlje sebi i drugima. Da radim i da se zabavim.

Linker
23. studeni 2024 02:17