Dubrovačka umjetnica koja se u zagrebačkoj Galeriji Josip Račić predstavlja izložbom Mjere, po struci je restauratorica-konzervatorica, po zanimanju dizajnerica interijera, a nakon otvorenja leti u Englesku na londonsku premijeru filma Murina svoje kćeri Antonete Alamat Kusijanović.
"Utezi ne daju naši da se vara nit' prevaren bude, robu dok mjerim ja, mene tad' mjeri sam Bog", tako u hrvatskom prijevodu glasi latinska izreka uklesana i kamenom luku velebne gotičko-renesansne palače Sponzi-Divoni, nekadašnje dubrovačke carinarnice, točno iznad mjesta gdje se svojedobno nalazila glavna gradska vaga.
Pet stoljeća nakon njezine izgradnje te su riječi nadahnule suvremenu dubrovačku umjetnicu Katarinu Alamat Kusijanović za izložbu Mjere kojom se predstavlja u zagrebačkoj Galeriji Josip Račić, a lani ju je izložila u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku.
"Tumačeći njezin smisao propitujem sebe i svijet, smisao našeg postojanja, svoje profesije, roditeljstva i svega ostalog. Jer mjere i mjerenje su zapravo duboko u temeljima naše civilizacije, pa time i naših života", priča umjetnica koja je u Zagrebu izložila nizove bijelih reljefa u kredi koji u formi diptiha, triptiha i poliptiha monumentalno oživljavaju tekst latinske izreke, dok drugi dio izložbe čini stotinjak slika dvojne refleksije na kojima je iste riječi ručno ispisala na akrilnom staklu.
Čitajte i: Novi početak top menadžerice iz bankarskog sektora kojoj je hrana postala - fetiš
"Njihova snaga ne izvire iz monumentalnosti nego iz ustrajnosti meditativnog ponavljanja", kaže umjetnica, koja je po struci konzervator restaurator savjetnik, a po zanimanju dizajnerica interijera. Prezime je, pak, izvan granica naše zemlje proslavila njezina kći Antoneta Alamat Kusijanović, filmska redateljica nagrađivane obiteljske drame Murina koja uskoro kreće u kinodistribuciju u Engleskoj i Francuskoj.
"Zbog toga odmah nakon otvorenja izložbe letim za London, pa s kćeri u Pariz", kaže Katarina koja je lani prisustvovala i svjetskoj premijeri Murine na filmskom festivalu u Cannesu.
Bivša voditeljica dubrovačkog Restauratorskog zavoda, 2020. je nakon 29 godina karijere napustila restauraciju i zaposlila se kao glavna dizajnerica interijera u grupaciji Jadranski luksuzni hoteli s kojom je prethodno godinama honorarno surađivala, a u slobodno vrijeme se intenzivno posvetila svojoj najvećoj ljubavi - slikarstvu.
"Prvi put sam u Zagrebu izlagala prije početka Domovinskog rata u Salonu galerije Miroslav Kraljević, a kustos mi je bio Branko Franceschi, danas ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti čiji je dio i Galerija Josip Račić, pa se na neki način ovom izložbom krug zatvorio", priča umjetnica koja se slikarstvom uz zahtjevan restauratorski posao te odgoj djece Antonete i Pjera više od tri desetljeća bavila hobistički. I jedva je dočekala trenutak da mu se ponovno intenzivno posveti.
Životna prekretnica za nju je u tom smislu bila pobjeda nad zloćudnom bolesti zbog koje je više puta bila podvrgnuta operativnim zahvatima i zračenju.
"Novi početak je moguć uvijek, svaki trenutak je pravi i dobar za promjenu. Ja sam bolest iskoristila kao priliku i povod za novi život. Promijenila sam posao, posvetila se umjetnosti i sve je super ispalo, nije moglo bolje", priča glavna dizajnerica interijera grupacije Jadranski luksuzni hoteli koja potpisuje uređenje lounge bara Ville Orsule, VIP krila, predsjedničkog apartmana i Sunset bara hotela Palace. A upravo završava interijer novog hotela Supetar u Cavtatu.
Čitajte i: Kako je od mode razvila business na pet kontinenata i postala poslovni role model?
"U restauraciji je sve određeno i zadano, pa nema mjesta kreaciji, a uspjeh pretpostavlja strogu disciplinu. Dizajn je, pak, iznimno kreativan posao koji otvara prostor mašti. Kako sam zaposlena na pola radnog vremena, to mi ostavlja slobodu da se još intenzivnije posvetim slikarstvu. Razmišljam i o keramici, posebno me zanimaju velike forme", govori Katarina Alamat Kusijanović, koja se može pohvaliti brojnim važnim rezultatima svog prethodnog posla.
Restaurirala je brojna platna slikarskih velikana, pa tako i Tintorettovo iz korčulanske katedrale, o čemu je održala niz predavanja na međunarodnim stručnim skupovima. A od restauracije se oprostila izložbenom trometarskom instalacijom Kocka-klopka ili Skriveni trečento pred Kneževim dvorom u Dubrovniku. Posjetitelje su u nju pozivali likovi svetaca koje je Alamat Kusijanović u svom dugogodišnjem istraživačkom radu deatribuirala i pripisala pravom izvoru - venecijanskom Trecentu.
Čitajte i: Unatoč svjetskom uspjehu, ove su zvijezde sreću pronašle u drugim zanimanjima
Zahvaljujući bivšem poslu otkrila je i "tajnu recepturu" izrade reljefa od krede, tehnike kojom se danas kao umjetnica služi.
"Zapravo je riječ o tradicionalnoj tehnici iz 15. i 16. stoljeća koja je restauratorima dobro poznata za izradu slikarske podloge. Ljepilo je želatina koja se dobiva dugim kuhanjem zečjih nogica, a u nju se prosijava kreda u prahu. Ta podloga se u sedam slojeva nanosi na drvo, a osušena kreda se potom brušenjem priprema za oslikavanje", objašnjava Katarina Alamat Kusijanović, koja je lanjskog ljeta postala baka.
"Bila sam posvećena majka koja je kćer i sina željela naučiti da žive punim plućima, da sve isprobaju i budu ono što žele. A kao baka ću im naravno, koliko to bude moguće, nastaviti pomagati, kao što su i meni svojedobno pomagali moji baba i đed iz Konavala, te nono i nona s Koločepa", zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....