Nakon "Ljubavne molitve" i "Ljubavne pjesme", Ante Jeličić napisao je i objavio svoje treće djelo - "Ljubavnu hajdučku priču", koja govori, pogađate, o ljubavi prema splitskom Hajduku.
"Živimo Hajduk, otkad nas prvi put umotaju u ‘bilo’ pa do onog kraja kada te opet zamotaju u njegove boje". Teško je to objasniti, Split, Torcidu… Mi smo ovisni o njemu, to je nešto poput shizofrenije, totalnog ludila. Rodiš se s tim, pa to raste, mislim da se svaki Dalmatinac rodi takav", započinje nam svoju priču Ante Jeličić Beleca (34).
Rođeni Hvaranin sa splitskom adresom izdao je svoju treću knjigu "Ljubavna hajdučka priča" ispripovijedanu emocijama za koje kažu da ne postoje nigdje na svijetu, ni za jedan klub. Ipak, on se nije bavio nogometom, već rukometom i to u Australiji gdje je bio najmlađi izbornik u povijesti, zahvaljujući čemu se našao u Guinnessovoj knjizi rekorda. "Bio sam aktivni rukometaš, pa trener. Moja rukometna priča počela je s ocem koji me uveo u svijet sporta, također kao trener rukometa, a završila onog trenutka kad sam i sam postao tata jer sam htio što više vremena provoditi s kćerkom. Postao sam izbornik s 26, a otišao s te funkcije s 29 godina. Koronavirus i kćer vratili su me doma", otkriva.
Od 2011. do 2013. godine je živio i studirao u Americi, završio je Magisterij poslovne administracije (MBA) te doktorirao filozofiju na Sveučilištu u Arizoni. "Bio je to novi svijet, široke ceste, kulturološki šok... A ja sam bio željan ne samo znanja već nečeg pustolovnog. Taj period mi je bio kao i svima u dvadesetima - konfuzan, kaotičan, užurban i nasmijan, ali sa slanim suzama. Pomišljao sam na život tamo, ali nekako me uvijek dom na koncu vuče natrag. Ipak sam Dalmatinac i Hrvat, a doma je najljepše bez obzira na sve", priznaje Ante i dodaje kako mu je u Americi bilo ljepše živjeti nego u Australiji.
"Možda zato što sam proamerički tip, a i bio sam opušteniji, rasterećeniji. U Australiji sam ipak imao status, pa ne znate vole li vas ljudi zbog vas samih ili zbog nečega što predstavljate u njihovim očima", pojašnjava.
Za vrijeme studija u Americi počeo se baviti pisanjem koje mu je bilo jedna vrsta poveznice s domom i način liječenja nostalgije. "Pričanje priča me najviše veseli, ali živeći u manjoj sredini, ja sam to potiskivao i gušio", prisjetio se Ante, koji se vratio u Hrvatsku zbog svoje kćeri Isabelle (5) koju je dobio s bivšom partnericom.
"Tata sam prekrasnoj djevojčici i to je najljepše što se čovjeku poput mene moglo dogoditi. Slobodno vrijeme provodim upravo s njom, a nisam baš neki čovjek od rituala tako da nemamo neke omiljene. S Isabellinom majkom sam u dobrim odnosima, poštujemo se, usklađujemo svoje poslovne i privatne živote s odgojem kćeri, što nam je najveći dar i prioritet. U početku je sve teško, ali kasnije život sve izbalansira", priznaje ponosni tata.
Danas je u sretnoj vezi sa zagrebačkom glumicom Reom Kamenski-Bačun (30), u koju se zaljubio nedavno i to kada se tome nije nadao. "Takve stvari se dogode onda kada najmanje očekujete. S djevojkom sam se upoznao, ironično kakav je i život - u Zagrebu, u tramvaju. Talentirana je glumica kazališta Kerempuh, završila je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i što je najvažnije, voli Hajduka! (smijeh). Zaljubljeni smo, lijepo nam je. Žena mog života, inače, treba biti baš poput Ree, normalna u našim nenormalnostima, jednostavna i nasmijana, oslonac u porazu i ponizna u pobjedi", zaključio je naš sugovornik.
Fotografirano u KAVKAZ kazališnoj kavani
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....