Mejaši su najveći gradski kotar u kojem ponajviše buja život, no nikad se nisu mogli pohvaliti kontroliranim urbanističkim razvojem i adekvatnom komunalnom infrastrukturom. Ovdašnje Splićane gradske vlasti oduvijek su smatrale periferijom ili barem klupkom nereda koje ni ne pokušavaju raspetljati.
Tako je i na Dragovodama, točnije Lovačkom putu, koji paralelno prati Lovrinačku ulicu uz glavno gradsko groblje. Stanari su nas zamolili da dođemo pogledati njihovo svakodnevno okruženje jer se te scene jednostavno ne daju opisati.
– Lani su ovdje kružile zmije, ima štakora, lešina mačaka, a otpad se baca kako kome padne na pamet. Pa nemamo ni kante za razvrstavanje otpada, valjda jedini u gradu! – zgroženo nam kazuje okupljena ekipa, premda su i sami prizori dovoljno govorili o tome koliko je devastirana i zapuštena njihova ulica.
Iako je "Čistoća" i tog jutra prošla ovom trasom, nisu se pozabavili glomaznim otpadom koji se formirao u pravo malo brdo. Našlo se tu pokvarenih televizora, starih komada namještaja, požutjelih madraca, građevinske šute, polomljenih paleta, odbačenih automobila... A mirisi su jednako neugodni kao i pogled na ovu komunalnu strahotu.
Zato ni ne čudi da su lokalci već izgubili svaku nadu da će im gradske službe sanirati smeće koje predstavlja i popriličan (ne)higijenski problem. Nadalje, odmah nasuprot ovog nereda nalazi se oronula, zapuštena i obrasla straćara, kojoj ni najstariji mještani ne znaju vlasnike.
– Nema čega nema u toj kući i oko nje. Narkomani znaju ulaziti, beskućnici često prespavaju, a jednom me nasmrt preplašio čovjek s ruksakom koji je izlazio u rane jutarnje sate. Ne znamo ni čija je, no pitanje je kako nitko od redara nije ovo vidio i zapitao se zašto nije očišćeno. Mi uređujemo oko naših kuća, a treba kažnjavati one koji su doveli do ovog stanja ili barem natjerati službe da to počiste i zaštite nas od nametnika – kaže nam susjeda, prva kolateralna žrtva horor-kuće iz koje gmižu zmije.
Ovaj obrasli okoliš i nagomilano smeće pravi su raj za njih; glodavci se hrane otpacima i ostacima hrane, a zmije ih hvataju kao slasni plijen i potom se zavuku u gustiš i grmlje te se uporno množe. Ma, pravi ekosustav!
Gužve i opasna cesta
No tu ne staju problemi za ovdašnje Splićane. Jadaju nam se da su im dio Lovačkog puta pretvorili u jednosmjernu ulicu na žalbu tek nekolicine stanovnika, pa sada moraju kružiti i trošiti vrijeme u okolnim gužvama i kolonama.
– A da samo vidite na šta ovo sliči kad su blagdani ili akcije u City Centeru one! Sve je zakrčeno, kupci pokušavaju skratiti put, blokiraju nas, krše prometne propise, jure preko ceste koja ima ograničenje 40 km/h, a nekoliko puta smo u sitnim noćnim satima izlazili i intervenirali nakon sudara – žale nam se na divljaštvo koje se odvija na obližnjoj četverotračnoj Lovrinačkoj ulici.
Unatoč tome što su se gotovo svi oglušili na njihove vapaje, ne odustaju od borbe, spremni su i na mirni prosvjed i zaustavljanje prometa, a, kako kažu, "dok god se ne riješi ovo smeće i nered, nećemo prestati sa žalbama".
– Pa zar mi tako malo doprinosimo gradskom proračunu? Svi nas ignoriraju, a onda pozivaju na izbore i traže naš glas. Neće ga dobiti, ni Puljak, ni Šuta! Sramota je čime smo okruženi i kako nas sustavno zanemaruju – ogorčeno zaključuju.
Komentari
0