Ljubomir Kerekeš zbog ljubavi je napravio nešto što se ne bi mnogi usudili: ‘Odjurio sam samo da je vidim‘

Što vam znači ova nagrada?

- Da ima ljudi koji prepoznaju što, kako i koliko radite. Kultura je jednako važna kao i svaki drugi segment društva.

Kako biste ukratko opisali svoju karijeru?

- Kao nešto što sam ostvario uz puno odricanja jer nisam rođen pod sretnom zvijezdom.

Gdje se kao glumac najbolje osjećate: na pozornici ili pred kamerama?

- Svejedno mi je gdje glumim.

Što je po vama razlog dugovječnosti predstave ‘Dimnjačar’, koju igrate osamnaest godina?

- Jednostavnost i sloboda u kreativnosti.

Koja je prva asocijacija na vašu najpopularniju filmsku ulogu - majora Alekse u filmu ‘Kako je počeo rat na mom otoku’?

- Sjećanje na jedan lijep i kreativan posao. Hladnoću koja brije i ekipu koja grije.

Tko u vašem Kerekesh Teatru vodi glavnu riječ, vi ili vaš sin, glumac Jan Kerekeš?

- Jan je glavni i odgovorni urednik.

Da niste glumac, čime biste se bavili?

- Graditeljstvom.

Jeste li još uvijek hevimetalac u duši?

- Apsolutno! Sjednite sa mnom u auto pa ćete vidjeti što je brija.

Koji vam je omiljeni bend?

- Više njih, a među njima je i Cold Snap.

Ljubomir sa sinom Janom u predstavi "Ufuraj se i pukni".

IVO RAVLIĆ/CROPIX

Je li vam pecanje još uvijek omiljeni hobi?

- Da. Najveća riba koju sam upecao bio je amur težak 12 kilograma.

Pomažete li supruzi Jasenki u kućanskim poslovima?

- Pomažem, najviše u kuhanju. Omiljeno jelo mi je sarma.

Što ste najluđe napravili zbog ljubavi?

- Bez vozačke dozvole sjeo sam za volan automobila i odjurio u Zagreb samo da je vidim.

Viđate li često svoju jednomjesečnu unučicu Unu, kćer vašeg sina Jana?

- Zasad rijetko, ali sve ćemo mi to nadoknaditi, samo da bude zdravlja.

Biste li mogli živjeti negdje drugdje osim u Varaždinu?

- Ne.

Koliko dana biste mogli izdržati bez mobitela?

- Neograničeno. Tko me treba, zna gdje me može naći.

Koja vam je najdraža uzrečica?

- Naj pehati v drek koji sam po sebi smrdi!

Kolika je, po vašem mišljenju, nanesena šteta velikim i malim teatrima jer im je u doba pandemije gotovo onemogućeno djelovanje?

- Teatri na državnim ili gradskim jaslama ne moraju sebi praviti jaslice, a oni koji nisu, sami si slažu slamicu. Kak’ si pospremiš, tak’ budeš i spal.