Fotografija uplašene mlade žene s bebom u naručju ispred Petrove bolnice među najdojmljivijim je scenama nakon lanjskog zagrebačkog potresa. Bila je to Karla Ressler (31), odvjetnica i supruga HDZ-ova europarlamentarca Karla Resslera (31), koja danas zrači sasvim drugačijom energijom. Umjesto straha, zabrinutosti i neizvjesnosti, koji su je obuzeli tog 22. ožujka, puna je vjere, nade i optimizma pa tako dočekuje i prvi rođendan kćerkice Dore. A to što je na svijet došla u vrijeme elementarne nepogode i najgore pošasti u novijoj hrvatskoj povijesti, kao da ju je učinilo otpornijom, žilavijom i samostalnijom.
- Dora je rođena 20. ožujka, dva dana prije potresa kojeg jedva da sam bila svjesna. Odmah su nas evakuirali pa sam u toj strci uzela samo kćerkicu i mobitel te izašla na hladnoću i snijeg. Bila sam zahvalna što nisam rodila taj dan, jer žene koje su svoje bebe donijele na svijet nekoliko sati ranije, jedva su hodale, a bilo je i onih s palčićima u inkubatorima - prisjeća se Karla, dodajući kako je više strahovala za supruga i njihovo dvoje starije djece, šestipolgodišnju Beatu i troipolgodišnjeg Bornu.
Čitajte i: Drama sa sretnim završetkom: U obitelj političara u jeku potresa stiglo i treće dijete
Odahnula je tek kad se čula s njima i uvjerila se da su živi i zdravi. Kako je njihov stan uslijed podrhtavanja poprilično stradao i postao nesiguran za život, obitelj Ressler je morala pronaći novi privremeni dom. - Supruga je iz bolnice trebala izaći dan kasnije, no zbog izvanredne situacije nije se moglo čekati. Otišao sam s djecom po nju i Doru, a nakon toga smo se pola sata vozili po gradu, odgovarali na propuštene pozive, provjeravali jesu li svi dobro i razmišljali gdje da odemo. Na kraju smo se odlučili za obiteljsku kuću u Petrčanima, a u stan smo se mogli vratiti nakon više od šest mjeseci - govori Karlo, zahvalan prijateljima i supruginoj obitelji iz Zadra i Prirovca što su im pomogli oko odjeće za djecu, jer su sa sobom ponijeli samo ono najnužnije.
Premda su neki mislili da će i njihovo treće dijete dobiti ime na slovo “b”, odabrali su ono koje je vezano uz Našice, odakle je dio Karlove obitelji, ali i glasovita skladateljica Dora Pejačević. Dorin rođendan im je, kažu, brzo došao, a vjerojatno će ga proslaviti u Zagrebu u uskom obiteljskom krugu, sretni zbog zajedničkog vremena. Nije ga uvijek lako pronaći jer Karla se vratila na posao u tvrtku gdje radi kao pravnica, Karlo tjedno odlazi u Europski parlament u Bruxellesu, djeca idu u vrtić, ali intenzivan život uspijevaju balansirati. - S troje djece je uvijek veselo: međusobno se dosta igraju, tako da to barem malo olakša. Karlo je vikendima uglavnom s nama pa vrijeme najčešće provodimo u prirodi, na Sljemenu ili u Maksimiru - kaže Karla Ressler, zahvalna što su najteži dani iza njih i ponosna što Karlo u Europskom parlamentu radi na europskoj pomoći za obnovu Zagreba i Banovine.
Dvostruko slavlje u obitelji
Na 22. ožujka gledam isključivo kao na Tomin rođendan - ne prisjećamo se potresa, mi ćemo taj dan slaviti uz najbližu rodbinu i već kupujemo balone. Moj je rođendan nekoliko dana nakon Tominog pa imamo dvostruko slavlje. Radit ću dvije torte, jednu za nas odrasle i osmogodišnjeg sina Mihaela, a jedna će, s obzirom na to da još ne jede čokoladu, biti Tomina - s voćem i orašastim plodovima. Toma odlično napreduje, težak je 7,2 kilograma i dug je oko 70 centimetara, već je prerastao robicu, a jede gotovo svu hranu, guguće, gmiže i stalno je u pokretu. Znatiželjan je i zaigran pa svi u kući moramo s njim igrati skrivača, koja je njegova omiljena igra.
Čitajte i: Potresna priča sa sretnim završetkom: Mali borac iz Petrove sada je vesela i zdrava beba
Brat mu je najveći motivator i Toma ga obožava, ujutro ga čeka da se probudi za školu i da mu pusu. Svaki njegov i najmanji napredak za supruga Petra, Mihaela i mene velika je sreća. I njega raduje napredak, stalno sam sebi plješće i šalje nam puse. Redovito radimo vježbe za motoriku pa možda jednog dana postane i sportaš. Često se čujem s medicinskom sestrom Gogom, koja je u noći potresa bila dežurna i hrabrila me. Ne mogu dočekati dan kad ću joj dati Tomu u ruke. Čujem se i s mamama Elenom i Lukrecijom koje su bile na neonatologiji u Petrovoj tog jutra kad je zatreslo. Postale smo prijateljice, dijelimo iskustva i napretke naših malih čuda i iskreno se nadam da ćemo se uskoro i družiti.