Izvođači trenutačno najvećeg hita na ovim prostorima, dueta "Pola sunca", otkrivaju za novi broj Glorije kako su se susreli na estradnoj liniji Zagreb - Beograd, što ih spaja i razdvaja, zašto odlaze psihoterapeutu i pod kojim uvjetima puštaju nove ljude u svoj život.
Iako se u svojoj pjesmi "Pola sunca" referiraju na uzaludan trud u ljubavnom odnosu, Mariji Šerifović i Matiji Cveku trud koji su uložili u snimanje tog dueta nipošto nije bio uzaludan. U prva dva tjedna pjesma je skupila tri i pol milijuna pregleda na YouTubeu, no iako im taj pokazatelj uspjeha imponira, oboje kažu da nisu opterećeni brojkama. Najveća satisfakcija su im pune dvorane na njihovim koncertima i postojanost - Marija je već dva desetljeća na glazbenoj sceni, a Matija sedam godina. Pjevačica iz Srbije obljetnicu karijere obilježava albumom čiji je naslov najbolje opisuje - "Drugačija" - a na taj dio njene osobnosti odnosi se i jedna od njezinih dvadesetak tetovaža, "Ostat ću svoja pod cijenu da budem ničija". Za album tvrdi da je najbolji u regiji u proteklom desetljeću, a paralelno najavljuje veliku regionalnu turneju iduće godine koja započinje u zagrebačkoj Areni na Međunarodni dan žena, 8. ožujka. Matija Cvek pak dva tjedna prije toga priprema u Tvornici kulture tri koncerta, gdje će predstaviti novi album "Vile se ovdje igraju". S pjesmama s tog albuma, kaže, napravio je artistički iskorak od popa na koji je navikao publiku. U razgovoru za Gloriju, Marija i Matija otkrivaju kako se među njima dogodila kemija koju je prepoznala i publika.
Kako je započela vaša poslovno-prijateljska suradnja?
Marija: Do mene su došle Matijine pjesme "Ptice" i "Visine", jer dobra pjesma i izvođač nađu svoj put ma gdje bili i što god radili, kakve god bili boje kože ili religije. Tako je i Matija stigao do Beograda, a na sreću ili nesreću - stigao je samo do odabranih. Zato što put koji je on odabrao nije brz, teži je i duži, samim time i kvalitetniji. To mi se svidjelo, a kako nemam puno dueta, razmišljala sam o njemu. Možda će zvučati ružno kad kažem da sam razmišljala o tome tko bi sa mnom mogao pjevati duete, ali radi se o glazbenoj estetici u kojoj se nečiji vokal slaže s mojim. Bila je ideja da Matija napiše pjesmu za moj album, ali kako je i on pripremao vlastiti album, nije želio da najbolje pjesme daruje meni, već ih je sačuvao za sebe. Logično. Bilo je pitanje hoće li se njeno visočanstvo - pjesma - dogoditi, a rekla bih ne da se dogodila, nego nešto puno više. Suradnja je bila fantastična, dogodilo se prijateljstvo i iznad svega pjesma koju je prepoznalo mnogo ljudi.
Matija: Išao sam na koncert, vozio se u kombiju kada je zazvonio telefon, a s druge strane se predstavlja Marija Šerifović. "Šalite se", rekao sam. Razgovarali smo dvadesetak minuta, najavila je svoj dolazak u Zagreb kako bi poslušala neke pjesme, no ni tada joj nisam vjerovao. Sve dok uistinu jednog dana nije došla. Našli smo se, snimali demo i drugi put smo se već vidjeli u Beogradu gdje smo snimili hit "Pola sunca". Najveća želja bila mi je da radim s ljudima koji žive glazbu, i da su onakvi kakvima se predstavljaju. Ona je sve to.
Kakvi su bili vaši počeci?
Matija: Sa 16 sam počeo pjevati po kafićima i otada nisam stao. Išao sam stepenicu po stepenicu, postavljao si jasne ciljeve. Kada uložiš neki novac, a video na YouTubeu ima samo dvije tisuće pregleda, to je vrlo demotivirajuće u počecima, ali imao sam sreće da je moja prva autorska pjesma "Visine" odjeknula i karijera je krenula u pozitivnom smjeru. Svirao sam pet dana u tjednu na terasama kafića, skupilo se ljudi oko mene i to je postalo kao droga, samo sam želio još i još. Nisam zamišljao da će to biti u ovoj mjeri.
Marija: Moji počeci su bili zabavni, bila sam mala i bezobrazna, željna dokazivanja. Sad sam isto to, samo dvadeset godina starija. Oduvijek sam znala što želim biti, vidjela sam sliku dvorana, ljude, aplauze i tisuće sretnih duša ispred sebe. Moja mama Verica, koja je pjevačica zabavne glazbe, za 18. rođendan mi je financirala prvi album i na tome sam joj jako zahvalna. Sve dalje sam napravila sama. Cijela moja obitelj je glazbena i svi su dobrostojeći pa nisam imala financijske brige.
Marija, prije deset godina ste objavili knjigu i film "Ispovest" u kojoj govorite o traumama iz djetinjstva, nesuglasicama između oca i majke, a priznajete i da volite žene. Koliko je to utjecalo na vaš život i posao kasnije?
- Nisam primijetila nikakve razlike na privatnom, a ni na poslovnom planu nakon toga. Tada sam otkrila sve što sam željela da moja publika zna o meni.
Tada ste rekli da priželjkujete duge veze i emotivnu stabilnost - jeste li sretni u ljubavi?
- Moj privatni život ljude jako uznemirava jer misle da je jako zabavan, a zapravo je beskrajno dosadan, do nevjerojatnosti je dosadan. Sama sam već nekoliko godina, ali ne i nervozna. Mislim da će tako i ostati.
Na koji se način brinete o mentalnom zdravlju?
Marija: Dvadeset godina odlazim na psihoterapiju i o tome mislim sve najbolje. Važno mi je da o tome glasno govorim, da ljudi održavaju svoje mentalno zdravlje, da ne misle kako će ih netko zavezati u luđačku košulju ako održavaju svoje stanje uma i duše.
Matija: Odradio sam i ja svoje terapije, brinem se o mentalnom zdravlju i odlazim na razgovore kada osjećam potrebu za time. Najviše u trenucima anksioznosti.
A o fizičkom zdravlju?
Matija: Fizičko stanje je preslika mentalnog. Treniram u teretani, a planinareći u prirodi dovodim se u ravnotežu.
Marija: Trčim i hodam na traci koju sam nedavno kupila. To je sve od mene.
Ima li razlike između Marije i Matije na sceni i privatno?
Matija: Na pozornici i sada s vama se ponašam isto kako se ponašam doma, i to je moja najveća sreća. Ne moram nositi šljokice, stavljati masku i zahvalan sam publici što to voli.
Marija: To je važno zato što danas svi glume, svi lažu. Sve je veliki PVC materijal, ali ja za sebe, kao ni za suradnike, to ne bih izabrala.
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU MAGAZINA GLORIA UZ KOJI NE PROPUSTITE NA DAR ČITATELJIMA MAGAZIN GLORIA BUSINESS TALK POSVEĆEN ODRŽIVOSTI U POSLOVANJU I MODI
U novom broju Glorije ne propustite i ove teme:
- Jasna Nanut: Bračna nevjera kao inspiracija za debitantski film
- Ivana Krizmanić, zvijezda serije "San snova" o životnoj upornosti zbog koje je uspjela
- Kelsey Grammer: Povratak omiljenog doktora Fraisera Cranea na male ekrane
- MODA: Horor filmovi kao inspiracija za modne piste
- Saša Buneta: nove gastro navike u starom domu
- Robert Mareković o američkoj avanturi iz snova
- Cher: život u petoj brzini i na pragu osamdesete
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....