Trener Slaven Belupa Mario Kovačević ugostio je Glorijinu ekipu u svom varaždinskom domu i ispričao sve o borbi s teškom bolešću koja mu je dala novi pogled na život, a sa suprugom Lanom trenutačno proživljava drugu mladost.
Posljednjih mjeseci nogometni trener Mario Kovačević (49) radi na relaciji Varaždin - Koprivnica. I jako mu dobro ide. Za studeni je po izboru navijača dobio priznanje za najboljeg trenera lige, u posljednje vrijeme sa svojim je Slavenom Belupom zabilježio, među ostalim, pobjedu protiv aktualnog prvaka Dinama, a hvale ga i sportski novinari, da igra najbolji nogomet lige.
"Baš mi je drago što me zovete iz Glorije. Moja majka i supruga vas godinama čitaju i prate… Bit će mi drago da vas ugostimo kod nas u Varaždinu", rekao nam je prilikom prvog poziva. S trenerom smo se našli u Varaždinu, gradu u koji je prvi put došao prije trideset godina. Mjesto susreta bilo je u restoranu The Family izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića, gdje smo se osladili sočnim kolačem od naranče i lješnjaka. Potom smo se zaputili u obiteljski dom Kovačevićevih gdje nas je dočekalo mlado i veselo društvo - Marijeva supruga Lana (42), njihova mlađa kći Jana (19), starija Nika (21) i njezin suprug, slovenski nogometni vratar Maj Pavli. Prije nego što smo započeli razgovor, ljubazni domaćini su nas ponudili kolačima i domaćim pitama, uz mnogo smijeha i šala. Mariju smo prvo čestitali na svim dosadašnjim uspjesima i čvrstoj trenerskoj ruci koju je pokazao i dok je prošle godine vodio NK Varaždin.
"Drage su mi pohvale, nogomet se igra zbog navijača. Sretan sam kad moja ekipa pobijedi, da se ima što vidjeti na utakmici i da su ljudi sretni. Tako pristupam svom poslu, neka bude zanimljiv, pobjednički i da publika gušta. Na tome puno radim, nije to slučajno", govori Mario Kovačević, koji je na privatnom terenu izborio najveću pobjedu, nakon što mu je u prosincu 2023. dijagnosticiran karcinom pluća.
"Super se osjećam. Prošla je godina od operacije. Velika je sreća da sam na taj pregled došao na vrijeme, a ispalo je sasvim slučajno. Nakon što mi je u automobilu pozlilo dok sam se vozio na trening, poslije se ispostavilo da je to bilo zbog visokog tlaka, ipak sam odradio trening s igračima, nakon čega mi je bilo malo lakše, no prijatelj me nagovorio da odem na hitnu. Sad ću svakome preporučiti preventivne preglede. Do dijagnoze sam bio prilično zdrav i nisam imao nikakve značajne simptome koji bi mogli upućivati na neku bolest. Sad mogu reći da su mi prijatelj i visoki tlak doslovce spasili život", prisjetio se. Liječnica je na hitnoj nakon rengenske snimke uočila da nešto nije u redu s plućima, a vrlo brzo nakon toga uslijedile su detaljnija obrada i dijagnoza.
"Teško mi je objasniti što mi se u tom trenutku sve miješalo. Zapravo sam bio optimističan jer se, srećom, karcinom nije proširio. U glavu sam stavio da će sve biti dobro. Istina, suočio sam se s tom borbom već u obitelji. Zapravo najteže mi je bilo kako će ovu situaciju primiti moji roditelji, supruga i djeca. Pomislio sam - ako nešto krene po zlu, proživio sam dobar život", iskren je trener. Ispričao je da nije prošao cikluse kemoterapija, tako su liječnici procijenili, redovito odlazi na CT preglede i beskrajno je zahvalan što je kirurško uklanjanje oboljelog dijela pluća prošlo u najboljem redu.
"U cijeloj ovoj priči pomogao mi je Zlatko Dalić. Povezao me s neurokirurgom Josipom Paladinom, dok mi je operaciju napravio prof. dr. sc. Igor Nikolić, vrhunski stručnjak. Do neba sam im zahvalan", ističe Mario. Među ovom gospodom našla se i najveća ženska snaga, Marijeva supruga Lana.
"Ona je podnijela najveću žrtvu. Lana je moj heroj", govori Mario Kovačević. Uvijek je, kaže, uredno živio, ni u čemu nije pretjerivao.
"Tu i tamo sam znao zapaliti cigaretu. Istina da je posao trenera stresan zbog rezultata, što mi je, normalno, znalo smetati, ali sad sam ipak malo pametniji i znam da na neke stvari ne mogu utjecati. Imam veliki krug ljudi, ali ne mogu se vidjeti sa svima. Tako da mi je obitelj uvijek najvažnija, najbliži prijatelji, i naravno - posao. Pokušavam čuvati energiju, trošiti je na ono bitno i raditi najbolje što mogu", ističe. Kaže da su mu i hobiji vezani uz sport - opušta se igranjem malog nogometa, obožava duge šetnje, igra padel.
"Čitam dosta sportsku literaturu i suvremenu hrvatsku povijest", rekao je. Tijekom razgovora prisjetio se svog idiličnog odrastanja u Jablanici uz rijeku Neretvu. Kad je bio dječak, s roditeljima se preselio u Sarajevo, gdje mu danas žive sestra i roditelji. Početkom srednje škole došao je u glavni grad Bosne i Hercegovine, gdje se dobro uklopio među gradskom djecom. Taman kad je potpisao seniorski ugovor za nogometni klub Sarajevo, za koji je i navijao, počeo je rat. Bilo je to gadno vrijeme, dvije godine nisu igrali, ali je zahvalan što je 1994. iz okupiranog Sarajeva izvukao živu glavu. Stjecajem okolnosti došao je u Varaždin, nastupati za klub Varteks, koji je tada igrao odličan nogomet u prvoj ligi. Ondje je zatekao Zlatka Dalića koji je, kako je rekao, pazio na njih mlađe i već je tada imao karizmu vođe, zbog koje Marija uopće ne čude fantastični rezultati Vatrenih. Tada su u Varteksu igrali još neki nogometni asovi.
"Dolazak u Varaždin bila mi je najbolja odluka, i sudbina. Prvo mi se dogodila ljubav prema gradu i klubu u kojem je tada bio sjajan postav; osim Dalića tamo su bili i Marjan Mrmić, Samir Toplak, Davor Vugrinec, uz trenera Branka Ivankovića", prisjetio se.
Ženu svog života upoznao je u Varaždinu, kad je kao 23-godišnji nogometaš došao na kartanje prijatelju i kolegi Damiru Maretiću. Damir je imao malo dijete koje je tada znala pričuvati šesnaestipolgodišnja Lana. Ona je pak s roditeljima živjela u stanu preko puta.
"Svoju Lanu upoznao sam 1997. Nakon tog prvog susreta godinu dana smo se gledali, a par smo postali nakon što smo jednu večer izašli u klub. Jako smo bili zaljubljeni, svi su to vidjeli… Tri mjeseca od tog izlaska pale su zaruke. I, eto, u braku smo pune 22 godine", govori Mario. Supruga njega opisuje kao romantičara koji nikad ne zaboravlja godišnjice braka, a u povodu kojih uvijek odu na neko wellness putovanje, kratki odmor.
"Osvojio me dobrotom, predobar je i zgodan… Kad smo započinjali, nikad nisam gledala na to što je nogometaš. A onda su došle i naše cure. Brzo su izrasle. Nika je uvijek bila u sportu, trenirala je ritmiku, bila je cheerleadersica, danas je velika zaljubljenica u šminku. Karakterno je tatina. Jana je upisala Međunarodno poslovanje na Libertasu u Zagrebu, trenirala je odbojku i što je starija - sličnija je meni. Naše su cure dobre, poštene, neiskvarene", govori Lana Kovačević, koja danas radi u jednom varaždinskom trgovačkom centru.
"Najljepši osjećaj nam je da djeca žele provesti vrijeme s nama. I tada kartamo remi s Janinim dečkom Ivanom i Nikinim suprugom Majem. Jedva čekamo dobiti unuka ili unučicu", govori Lana Kovačević, sretna zbog svadbe njezine Nike, koja se održala u lipnju ove godine.
"Bilo je oko 120 uzvanika. Nika je nosila vjenčanicu u koju se zaljubila na prvi pogled. Puno njih mi je reklo da nisu bili na boljoj svadbi", istaknula je Lana. Ova skladna obitelj Božić je provela zajedno, a na blagdanskom stolu našle su se sarme, janjetina, domaći kolači. Marijeva supruga otkrila je da kad se udala ništa nije znala skuhati, stalno je bila na telefonu s mamom i tatom koji su joj davali instrukcije za pripremu jela, da bi danas postala vrsna domaćica. Odlično priprema klipiće od dizanog tijesta, kažu njeni ukućani, zagorske specijalitete, kao i razne pite koje je naučila suprugu za ljubav. No, 2025. dočekat će na različitim adresama: Lana i Mario slavit će s prijateljima u kućnoj atmosferi, reprizu Nove imat će u jednom sarajevskom restoranu uz glazbu uživo, Nika i Maj bit će u Istanbulu, dok će Jana s dečkom i društvom slaviti u Zagrebu. Na kraju razgovora Mario i Lana rekli su da trenutačno proživljavaju drugu mladost i da im najbolje tek dolazi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....