Mnogi je doživljavaju kao strogu, opasnu, autoritativnu, a Martina Tomičić Moskaljov zapravo je jedna vrckava, iskričava, topla, nježna, elokventna žena. Razgovor s njom prošao je u trenu, a obje smo imale osjećaj kao da se poznajemo oduvijek. Javna uloga članice žirija u "Supertalentu" - i to već jubilarnu, desetu godinu - samo je jedna u nizu ove superžene. Martina je operni mezzosopran, majka dvoje djece i brižna supruga kojoj je, kako sama kaže, obitelj na prvome mjestu. Razgovarale smo o svemu: o obitelji, poslu, sestrama, izgledu, politici...

GLORIA PRODUKCIJA

Martina mama, žena, stroga članica žirija "Supertalenta", Martina diva… U kojoj si od svih uloga najkomotnija?

- Pa ja sam zapravo u svim tim ulogama komotna i dobro se osjećam. Pored ovih životnih, imam i scenske uloge. Sve ja to prigrlim i u njima uživam, ali kada bih morala izabrati samo jednu, to bi svakako bilo majčinstvo. Biti majka i supruga, za mene dio iste, lijepe priče.

Tvoja djeca su već velika, je li teret majčinstva lakši s godinama?

- U mojem slučaju ne vrijedi ona narodna - mala djeca piju mlijeko, a velika krv. Noa ima 19 godina i on je uz supruga moj veliki oslonac i učitelj. Rebeka ima skoro 13 godina i ona nas treba kada je loše, kada je gladna ili joj se spava, a u svim ostalim situacijama je dosta samostalna. Oboje su povukli umjetničke gene, a moram reći da je moj suprug senzibilna duša iako se ne bavi umjetnošću. Kod nas je uvijek umjetnički opušteno, glasno i zapravo je dobro da nismo svi u opernoj glazbi, jer to bi bila ludnica.

Tebe se svi pomalo boje, a takva ti je trenutna javna uloga. Jesi li stvarno stroga?

- Uvijek kažem kako to treba pitati moju obitelj i prijatelje. I tebe ljudi doživljavaju kao strogu, ali ja decidiranost, definiranost i organiziranost ne smatram strogoćom, kao ni jasno iznošenje svojih stavova.Treniranje vlastite frustriranosti je za mene strogoća. A sve što sam navela za mene je jednako jasnoći i istini.

U "Supertalentu" je sve vrhunski stilizirano, što me vodi do pitanja izgleda, ženske taštine, starenja… Kako stojiš s tim temama?

- Sa starenjem nemam nikakav problem i svaka me godina veseli. S jedne strane, tih mojih 48 godina je pola stoljeća i to mi zvuči kao da sam na pola dinosaur, ali uzmem li širu sliku u obzir, ja sebe volim na jedan čudan način. Da, naravno, imam ja taštinu, voljela bih biti mršavija, malo viša i s tanjim nogama, sve su to neke mladenačke želje, ali usprkos tome, prihvaćam sebe baš takvom kakva jesam. S jedne strane me Bog velikodušno podario dobrim tenom, kosom, licem, ali kad su kilogrami u pitanju, voljela bih da su stvari drugačije. No, uz neke dijagnoze koje me prate nije mi palo na pamet otići na liposukciju. Ali ni na podizanje grudi, botoks ili povećanje usnica.

Protivnica si estetskih korekcija?

- Ne, nikako nisam protiv toga. Imam tek 48, možda s 58 i te kako poželim nešto od toga. Samo želim reći da se prihvaćam i s nesavršenostima koje imam, moja šminkerica Nikol će mi nacrtati usta, Marko Grubnić će mi obraditi fotke za Instagram i super. Pa moja baka je fotošopirala fotke i retuširala ih, zašto ja ne bih koristila modernije verzije samopomoći. Zašto bih na svakoj fotki jako sličila na sebe. Vrlo sam iskrena i otvorena oko tih stvari. Naravno, da dođe zlatna ribica - nešto bih promijenila, ali to ne bi nikako bile godine. One su mi donijele to što sam danas i to jako volim.

Cijeli intervju s Martinom Tomčić Moskaljov pročitajte u novom broju magazina Gloria u kojem vam donosimo i

• Jan Fabre i Joanna de Vos: Dvostruko slavlje u Napulju
• Deseti rođendan kultnog kaputa
• Novosti iz svijeta autoindustrije u Glorijinom specijalu
• Putovanje Karmele Vukov-Colić u Libanon
• Tajna uspjeha pop-kraljice Madonne