Naslov "Prijatelj mi kaže da je došlo proljeće" nameće dva pitanja: zašto nam treba netko drugi da nam kaže da je došlo proljeće i kako mu vjerovati?

- Meni se ime te zbirke činilo kao najava nekog Škorinog koncerta - bez ikakve želje da time uvrijedim Škoru, uostalom, oboje "pjevamo" o ljubavi. Nakon što sam odlučila, ili su pjesme same "odlučile" da će se zbirka tako zvati, i sama sam se pitala tko je taj kome netko drugi treba reći da je došlo proljeće... U kojoj dimenziji, vremenu živi? Ne znam.

Kao mali niste voljeli matematiku, ali poeziju jeste - zašto je ta dihotomija uvijek nekako relevantna?

- Pa ne možete imati sve... Profesorica iz hrvatskog me obožavala, a ona iz matematike prezirala. To je valjda ta starogrčka "mjera", kako se čovjek ne bi previše umislio. Kad nakon osnovne škole i gimnazije završite na studiju književnosti i filozofije, pa otkrijete Pitagoru i shvatite da je matematika poezija, a poezija matematika, život bude lakši nego u petom osnovne.

Najduhovitija stvar koju ste u posljednje vrijeme primijetili ili čuli je...

- Poplava "dobronamjernih" savjeta o tome kako izgubiti kile prežderavajući se i ne vježbajući. To me doista zabavlja.

Zadnje na što ste se rasplakali jest...

- Plačem na pjesme. Recimo, posljednji CD staroga Bowieja uvijek me rasplače.

Na reklame ne plačete?

- Nastojim ih ne vidjeti, premda mi se urežu u pamćenje htjela ja to ili ne, pa kad kupim neku neobjašnjivu glupost, znam da mi ju je na podsvjesnoj razini sugerirala reklama.

Zašto ste od svih autorica oduvijek najviše vjerovali Marguerite Duras?

- Ona je u nekom svom romanu napisala: "Voljela bih da to što pišem budu tetovaže na leđima mornara." I ja bih to voljela, premda još nisam srela mornara koji bi utetovirao neki moj stih na leđa. Ne znači da neću.

ŽELJKO PUHOVSKI/CROPIX

Osama vam je dokolica?

- Volim biti sama, ali na način da čujem žubor glasova u daljini.

Kako pregovarate s muzama, služe li vam?

- Uvijek mi šapuću što bih još mogla napisati, ali ne brinu pretjerano o dobroj prodaji mojih knjiga, to im često prigovorim. Jer muze bi se trebale baviti i marketingom, mislim.

Zadnja stvar na vašoj playlisti? Ili ste na pločama?

- Trenutačno sam na "pločama", jer na moru imam gramofon. Carlos Santana, gin-tonic i soparnik, slavno jelo Poljičke Republike, nevjerojatno se dobro slažu u sumrak u staroj obiteljskoj kući u podnožju brda Perun.

Kakvi su vaši spisateljski rituali?

- Prije pisanja uvijek čitam, jer čitanje i pisanje za mene su gotovo neodvojivi. Veliki pjesnik Czesław Miłosz lijepo kaže, "samotne i repetitivne radnje čitanja i pisanja". Nisam pušač, pa ne mogu reći da uvijek prije prve rečenice zapalim cigaretu, premda mi to tako dobro zvuči!

Koji je vaš odnos prema disciplini?

- U nekim stvarima sam "pruski" disciplinirana, pa u rokovima koje sam si zadala dovršavam romane, priče, eseje, sve osim pjesama koje nikada nisu čule za rok, pa neke pišem minutama, čak i sekundama, neke danima, a popravljam ih i nakon koju godinu.

A prema ljubavi, je li se odnos, pogled promijenio?

- Od svih vrsta ljubavi, a mnogo ih je, najviše držim do prijateljstva. Strasti su prolazne, inače ne bi ni bile strasti, a prijateljstva su ta koja stare s čovjekom.

Je li odnos deideologiziran?

- Vitez Tristan i njegova Izolda možda su "drmali" srednjovjekovnim viteškim romanima, no ne mislim da jedna osoba može biti odgovor na sva naša pitanja i potrebe. Kad shvatimo da su ljubavi pune mana, kao što smo i mi sami, ljepše ćemo i ugodnije živjeti.

U što ste prestali vjerovati, a u što počeli?

- Prestala sam vjerovati u to da će se sve odigrati onako kako sam zamislila ili "izrežirala". Počela sam vjerovati u to da se često treba samo - prepustiti.

Koji je najgluplji savjet koji ste dobili od ljudi kojima ste vjerovali?

- Uvijek me vodio samo moj instinkt, neovisno o tome što mi ljudi pričali. Instinkt je nekad funkcionirao fantastično, a nekad bi me odveo na potpuno pogrešna mjesta među potpuno pogrešne ljude.

A najbizarniji?

- Što je to bizaran savjet? "Milana, nemoj ići u Rim ako nemaš novca." Meni je to bizarno. Naravno da ću otići u Rim ako nemam novca. Financijske konstrukcije uvijek su mi bile klimave, jer sam prije svega pjesnik.

Omiljena životna greška?

- Kad si kažem: "Ti više nikad nećeš kupiti nešto što ti ne treba" i onda napravim upravo to.

A besmislena, a opet pametna odluka?

- Mnogo je bilo takvih. Besmisleno je, govorili su mi, bilo krenuti mlad i bez iskustva u vlastitu nakladničku kuću, da bi se to postupno pretvorilo u posao iz snova. Potom je uslijedilo nelagodno buđenje, ali to je već za neki drugi razgovor.

DARKO TOMAš/CROPIX