Tom Selleck objavio je memoare u kojima otkriva zašto svoju glumačku karijeru smatra "slučajnom", čime ga je osvojila žena s kojom je u braku 37 godina i koju prostu rečenicu zna izgovoriti na hrvatskom.
Četiri su godine trebale američkom glumcu Tomu Sellecku da dovrši pisanje svojih nedavno objavljenih memoara "You Never Know". Dugo je oklijevao, smatrajući da u njegovom životu nema ničeg tako dramatičnog što bi privuklo pažnju čitatelja, no naposljetku je popustio nagovorima svoje publicistkinje i primio se posla. Pisao bi prijepodne, i to po starinski, olovkom na papiru, jer tvrdi kako "pred tipkovnicom ne uspijeva razmišljati", a uvečer rukopis čitao svojoj supruzi Jill (66), ženi čijoj procjeni uvijek i u svemu vjeruje.
Rezultat je 339 stranica intimnih zapisa o više od 50 godina dugoj karijeri, poslovnim usponima, ali i padovima (za koje tvrdi da ih je bilo mnogo više), o ljubavi, obitelji i procesu samootkrivenja koje je slavni 79-godišnjak započeo i dovršio na njemu najdražem mjestu na svijetu - svom ranču u kalifornijskom okrugu Ventura. Tu je prekrasnu farmu, bivšu plantažu avokada, kupio još davne 1988., nakon što je završio snimanje TV serije "Magnum P.I." (zahvaljujući kojoj je u 35. godini stekao planetarnu slavu).
"Da stvar bude smješnija, mrzim avokado", priznao je Tom, dodajući kako se pisanje memoara toliko oduljilo zbog snimanja kriminalističko-dramske serije "Plava krv", u kojoj već četrnaest godina glumi načelnika njujorške policije Franka Reagana. Vremešni glumac u prosjeku svaka dva tjedna iz Kalifornije putuje u New York na set, no to mu nije nimalo teško s obzirom na to da upravo on zarađuje najviše po epizodi - oko 200 tisuća dolara. Nedavno je javno izrazio nezadovoljstvo odlukom TV kuće CBS da ovo bude posljednja sezona "Plave krvi".
"Nadam se da će doći k pameti jer Amerikanci i dalje petkom uvečer najviše vole gledati našu seriju", konstatirao je Selleck, kojeg mlađa generacija pamti i po gostujućoj ulozi u "Prijateljima", u kojima je devedesetih glumio Monikinog mnogo starijeg dečka, dr. Richarda Burkea. Scene u kojima bi se našao pred kamerom morale su se snimati po nekoliko puta jer bi publika u studiju toliko pljeskala i izvikivala njegovo ime svaki put kad bi se pojavio na pozornici ("Prijatelji" su se snimali u studiju pred publikom) da su ih producenti morali moliti da se utišaju. Tom je doista legenda, baš kao i njegovi gusti brkovi koji na Facebooku imaju svoj klub od 37 tisuća obožavatelja: u šali ih nazivaju "najslavnijim dlakama u showbusinessu", a u američkim trgovinama mogu se kupiti i lažni "Selleck brkovi" (The Selleck Stache).
Glumac nagrađen Emmyjem i Zlatnim globusom posljednjih tjedana na američkoj televiziji intenzivno promovira svoje memoare, gostujući u raznim showovima, u kojima prilično iskreno priznaje da se njegova glumačka karijera dogodila - sasvim slučajno. Nikad nije sanjario o statusu holivudske zvijezde niti je kao dječak strastveno gledao filmove - ono što ga je zanimalo i čemu je kao dijete bio posvećen bio je sport, prije svega košarka, no život ga je odnio u nekom sasvim drugom smjeru. Sad, na pragu svoje osamdesete, ima sve što, kako kaže, jednom zadovoljnom i ispunjenom čovjeku treba - divnu obitelj, uspješnu karijeru i - vlastitu zemlju. Još od vremena kad je krajem 70-ih snimao vestern seriju "The Sacketts" želio je kupiti imanje, obrađivati tlo, jahati svoje konje i biti što je dalje moguće od očiju javnosti i holivudskog blještavila. To mu se i ostvarilo, a najsretniji je kad se vrati kući sa snimanja i krene u obilazak svog impozantnog posjeda koji se prostire na 25 hektara.
"Užitak je promatrati bilje koje si sam posadio kako cvate ili si natočiti čašu viskija, zapaliti cigaru i uživati u pogledu ili otići u šetnju s Jill i naša četiri psa", govori američki glumac, čiji život ipak nije bio tako nezanimljiv kakvim ga voli predstaviti.
Rodio se 29. siječnja 1945. u Detroitu kao Thomas William Selleck, u obitelji kućanice Marthe Selleck i Roberta Deana Sellecka, koji je tijekom i nakon Drugog svjetskog rata služio u zračnoj jedinici i radio kao mehaničar. Tom ima starijeg brata Roberta te mlađu sestru Marthu i mlađeg brata Daniela, a po očevoj su liniji izravni potomci engleskog kolonista Davida Sellecka koji se preselio u Massachusetts iz Somerseta 1633. te pripadaju 11. generaciji svoje obitelji rođenoj u Sjevernoj Americi. Tom je svog oca prvi put vidio tek kad su mu bile dvije godine jer je Robert zbog posla živio u Tucsonu, da bi se godinu kasnije cijela obitelj preselila u Sherman Oaks u Kaliforniji, gdje je njegov otac započeo novu karijeru u građevinskoj kompaniji. Živjeli su u kući u ulici Peach Grove, u tipičnom američkom kvartu s prizemnicama i savršeno pokošenim travnjacima.
Još je kao dječak Tom pokazivao talent za bejzbol i košarku, postavši jedan od najboljih sportaša u svojoj srednjoj školi Grant u San Fernando Valley u Los Angelesu. Bio je poprilično nemirno dijete, otac ga je nekoliko puta i fizički kaznio, a onda odlučio prijeći na neke druge, jednako kontroverzne pedagoške "metode".
"Jednog dana tata je mene i mog starijeg brata odveo u razgledavanje obližnje policijske stanice. Mislim da je meni tad bilo oko sedam godina, a Bobu osam i pol. Upoznao nas je s nekim jako simpatičnim policajcima na čija smo pitanja odgovarali s: "Da, gospodine" i "Ne, gospodine", a onda su nas odveli u podrum gdje su se nalazile zatvorske ćelije. ‘Je li u redu da dečki uđu i malo razgledaju?‘ upitao je moj tata, na što mu je policajac uz zagonetni osmijeh odvratio: ‘Naravno, gospodine Selleck‘. Brat i ja nerado smo ušli u ćeliju i čuli našeg tatu kako govori: ‘OK, a sad ih zaključajte!‘ Policajac ga je poslušao, a onda su se njih dvojica bez riječi udaljila. Prvih pet minuta to nam je bilo smiješno, ali nakon petnaest više nije. Srećom, tata se tad vratio, a kad su nas pustili iz ćelije, samo je rekao: ‘Mislim da ne moram ništa reći.‘ To su bili njegovi originalni načini da nas pokuša disciplinirati", otkrio je Tom. No, nisu baš urodili plodom. Iako mu je, kao i svoj djeci iz susjedstva, bilo zabranjeno da igra bejzbol na ulici, on je to svejedno radio, sve dok jednog dana nije razbio susjedov prozor.
"Uletio sam u kuću i priznao majci što se desilo te je počeo moliti da ne govori ništa tati, koji je trebao doći s posla. ‘Neću mu ja reći, ti ćeš‘, odvratila je. Otac mi je mirnim tonom zahvalio što sam mu priznao, a onda me odveo do susjedove kuće da se ispričam i kažem kako ćemo nas dvojica to zajedno popraviti. Drugi dan smo otišli do trgovine s alatom i nabavili sve što nam treba, a tata mi je pokazao kako se mijenja staklo", otkrio je Tom, koji je i svoje memoare započeo sjećanjem na događaj koji je živce njegovog oca stavio na kušnju.
"Bilo mi je sedamnaest godina kad sam posudio mamin automobil i dopustio prijatelju da sjedne za volan. U zavoju je izgubio kontrolu nad vozilom i ono je proklizalo, survavši se u 38 metara duboku provaliju, gdje se nastavio okretati. To su bila vremena u kojima u automobilima nije bilo zaštitnih pojaseva, pa je Steve ispao iz automobila, a moja djevojka Vicky ostala visiti naopačke, krvava i u nesvijesti. Bio je to strašan prizor, no, srećom, izvukli smo živu glavu. Najgora stvar od svega bilo je to što sam znao da sam razočarao svoje roditelje. Automobil nije bio osiguran, pogotovo ne od ludiranja tinejdžera, i osjećao sam se užasno zbog toga. Usprkos svemu što se desilo, nisu mi dali nikakvu kaznu. Nisu ni trebali jer su znali da su mi usadili najvažniju stvar od svih - savjest. I na tome ću svojim roditeljima uvijek biti zahvalan. Oca pamtim kao pravičnog čovjeka starog kova koji je svakom od svojih sinova za 21. rođendan poklonio ručni sat kao nagradu za to što nismo pušili, pili niti psovali. Dobro, barem ne pred njim", našalio se Tom.
Zahvaljujući svojoj visini (1,93 m) i atletskoj građi, i na koledžu je igrao košarku, a nakon dvije godine Los Angeles Valley Collegea prešao na University of Southern California, za koji je dobio sportsku stipendiju. Studirao je poslovnu administraciju ili bolje rečeno trebao je studirati jer se knjiga, prema vlastitom priznanju, rijetko kad primao.
"Bilo je previše distrakcija. Živio sam u kući studentskog bratstva Sigma Chi u čijem je dnevnom boravku bio biljarski stol i ogromni televizor i stalno je netko kartao. Povremeno bismo se popeli na krov kuće, izvukli vatrogasno crijevo i polijevali Sigma Alpha Epsilon bratovštinu s druge strane ceste. Partijali bismo do kasno u noć, pa bih drugo jutro bio suviše pospan da odem na predavanja, a popodne sam imao košarkaše treninge. Naravno da su mi ocjene bile užasne, a to je značilo da postoji opasnost da me izbace i iz košarkaškog tima - jer je uvjet bio da si dobar učenik - pa sam u očaju dogovorio sastanak s dekanom, tražeći ga za savjet. ‘Znaš, Tome, pogledao sam tvoje ocjene i moram priznati da sam impresioniran‘, rekao mi je, ostavivši me u čudu. ‘Tvoje ocjene su jedan od najboljih primjera mediokriteta koji sam u životu imao prilike vidjeti. Nikada nisi dobio više od trojke, češće i manje od toga. Jedini savjet koji ti mogu dati jest da se počneš više truditi‘, odgovorio mi je", piše Tom u svojim memoarima.
Nije to bilo prvi put da su profesori bili zgroženi stupnjem njegove nezainteresiranosti za učenje. Još je tijekom koledža toliko pokvario prosjek ocjena da je u pokušaju da ga popravi upisao predmet koji ga nije nimalo zanimao - Povijest američkog kazališta. "Jedina motivacija mi je bilo to što se pričalo kako se lagano prolazi na ispitu", priznaje Tom. Upravo je na tom predavanju začeta njegova "slučajna glumačka karijera".
"Profesor Robert Rivera, koji je predavao taj predmet, rekao mi je kako misli da bih bio dobar za snimanje TV reklama te me upoznao s agentom Donom Schwartzom, koji me tijekom studija na USC-u nazvao i ponudio mi posao - trebao sam izgovoriti dvije rečenice u nekom promotivnom filmu za psihijatre zaposlene u zrakoplovnim snagama. Pristao sam jer je to značilo da ću nešto zaraditi", prisjetio se Tom, koji se kao mladi, stasiti student prijavio i za sudjelovanje u popularnom TV showu "The Dating Game". Naime, netko iz bratstva imao je prijatelja zaduženog za casting pa se njih više skupa prijavilo. Show se vrtio oko djevojke koja je morala odabrati jednog od tri kandidata i izaći s njim na dejt, a Tom je prošao audiciju.
"Bilo je to užasno iskustvo. Srce mi je lupalo kao ludo, a gornja usnica počela se nekontrolirano trzati. Ako danas detaljnije pogledate snimku te emisije, vidjet ćete kako mi usna poskakuje. U to vrijeme, nažalost, još nisam imao brkove da maskiraju nervozu", šali se Tom, dodajući kako i dandanas osjeća sram gledajući snimku "jer su njegovi odgovori na djevojčina pitanja bili glupi i neduhoviti". Tijekom prve dvije godine studija sve je češće počeo odlaziti na audicije za reklame. Uglavnom bi bio odbijen, pa se poprilično iznenadio kad mu je agent javio da je prošao na audiciji za reklamu za Pepsi.
"Znao sam da angažman nisam dobio zahvaljujući glumačkoj vještini, već svojim košarkaškim vještinama. Naime, prema scenariju, u prvoj sceni trebao je zabiti koš, a u drugoj zadovoljno ispiti bocu Pepsija nakon utakmice. Prvi dio prošao je bez puno muke, ali drugi je bio pravi pakao. Trudio sam se djelovati ekstatično dok pijem, no na kraju mi je pozlilo od svih Pepsija koje sam ulio u sebe jer smo tu scenu snimali više puta ispočetka. Nitko se nije udostojio objasniti mi zašto je ponavljamo pa sam bio uvjeren da ja radim nešto krivo. Tek nakon što smo završili, ispostavilo se da je klijent bio nezadovoljan bojom pića u staklenci, a ne sa mnom", prisjetio se Tom, koji je na početku svoje showbiz karijere bio iznimno nesiguran.
"Često bih se gledao u ogledalo i sam sebi govorio: Ti si dovoljan, ti si dovoljan, a to bih ponavljao kao neku mantru i kad bih odlazio na audicije", priznao je glumac kojeg su na njegovo iznenađenje ponovno pozvali da gostuje u showu "The Dating Game". Ni drugi put nije bio mnogo bolji, no dogodilo se nešto neočekivano: njegov je nastup vidio kasting direktor kompanije 20th Century Fox i javio se Tomovom agentu Donu s željom da ga upozna.
"Eto, čak i kad u nečem gubite, ne znate što zapravo istovremeno dobivate", konstatirao je Tom, dodajući kako ponekad treba imati i sreće. Primjerice, s agentom koji zna što radi.
"Don je ljudima iz Universala rekao kako 20th Century Fox želi sa mnom potpisati ugovor, a ljude u 20th Century Fox uvjerio je kako me vabe iz Universala i iznenada sam postao tražena roba u gradu. Naposljetku sam potpisao za Fox i ušao u njihov šestomjesečni Program za nove talente. Nevjerojatno - klinac koji nije imao apsolutno nikakve glumačke ambicije završi na sastanku s predsjednikom Foxa i svidi mu se. To je dokaz da... nikad ne znaš!", prisjetio se Tom. Roditelji nisu bili presretni što napušta fakultet zbog kojeg su se i zadužili, no zaključili su da se takva prilika ne propušta. Don je uspio isposlovati da Tom uz glumačku školu nastavi snimati TV reklame - za cigarete, pića i dezodoranse, a ti su mu angažmani dali financijsku stabilnost i vidljivost. Tomu na satovima glume nije bilo dosadno kao na satovima ekonomije, štoviše s guštom je učio tekst i vježbao, zbliživši se s ostalim Foxovim mladim pulenima. Ni odbijenice koje bi dobivao na audicijama nisu ga obeshrabrivale.
Nažalost, sve što je lijepo kratko traje - netko je zaključio da Program za nove talente previše košta pa su ga preko noći ukinuli. U lipnju 1967. Selleck je dobio poziv za vojsku. Nije to zapravo bilo neočekivano jer je jedino studentski status štitio mladiće od vojne obuke i potencijalnog odlaska u (vijetnamski) rat. Nakon što je prošao zdravstveni pregled priključio se rezervistima, smatrajući kako je to najbolja opcija da ne izgubi glumačke prilike koje su mu se počele pružati. U studenom iste godine krenuo je na vojnu obuku u Fort Ord u Kaliforniji. "Isprva je bilo naporno slušati nadređene kako se konstantno deru na nas i stajati u redovima - za tuširanje, šišanje, cijepljenje... No, zapravo sam se dobro snašao u vojsci i napredovao do narednika", otkriva Tom.
Kao rezervist u Kalifornijskoj nacionalnoj gardi proveo je ukupno šest godina (postavši njezin zapovjednik), jednom zamalo završio u Vijetnamu nakon što je predsjednik Johnson aktivirao njegovu jedinicu, da bi u posljednji čas od toga odustali.
Nakon što je otkazan Program za mlade talente, Tom se prijavio na holivudsku burzu za nezaposlene, no uskoro je ponovno počeo dobivati manje uloge u Foxovim projektima. Odselio se iz obiteljskog doma i s bratom Bobom rentao stan na Beverly Glennu, a osim reklamama uzdržavao se radeći u trgovini muške odjeće.
"Imao sam već prethodnog iskustva s prodajom, kao osamnaestogodišnjak sam radio u trgovini Desmond‘s u kojoj mi je brat pronašao posao. Mrzio sam raditi s ljudima, neki su bili neljubazni, drugi naporni, a bilo je i mama koje bi dolazile s djecom i otvoreno mi se nabacivale. No, ovaj put sam bio stariji i zreliji. I dalje su me kupci živcirali, ali sam shvatio da promatrajući i razgovarajući s različitim ljudima mogu puno toga iskoristiti u glumačkoj karijeri", kaže Tom, koji se 1971. prvi put oženio, manekenkom Jacqueline Ray, koju je poznavao još iz srednje škole.
"Nismo išli u istu srednju, no Jackie je već kao srednjoškolka bila uspješan model i it djevojka o kojoj su sanjali svi u kvartu. Znali smo se vidjeti u prolazu, no ona je rano ušla u ozbiljnu vezu, udala se i rodila sina, a ja sam bio u sasvim drugom filmu. Onda smo se slučajno sreli na nekom partyju, na kojem sam doznao da se razvela. Brzo smo postali par, hodali godinu dana, a onda se i vjenčali, u svibnju 1971.", piše Tom. Bili su istih godina i sličnih ambicija, vezanih za showbiz industriju.
Tom je godinu ranije dobio malu ulogu u filmu "Myra Breckinridge" s Mae West i Raquel Welch, "Coma" i "The Seven Minutes", a 1972. snimio film B produkcije "Kćeri Sotone", i to na Filipinima.
Kako je njegova supruga Jackie gradila uspješnu manekensku karijeru, nagovorila ga je da nekoliko poslova odrade zajedno pa je uskoro i Tom počeo raditi kao model. "Činjenica da se vaše lice pojavljuje na billboardima diljem grada definitivno pomaže vidljivosti. Ljudi su me počeli prepoznavati", kaže Tom, koji je u sedamdesetima imao stalnu ulogu privatnog istražitelja Lancea Whitea u seriji "The Rockford Files". Privatno je bio strastveni ljubitelj prirode, ali i oružja (ima kolekciju i po političkom opredjeljenju je republikanac), pa je obožavao snimati vesterne. U filmu "The Sacketts" iz 1979. glumio je kauboja i maršala granice Orrina Sacketta, a uslijedili su vesterni "Concrete Cowboys", "Quigley Down Under" i "Last Stand at Sabre River".
Uloga koja mu je donijela svjetsku slavu ipak nije bila ona kauboja, već detektiva Thomasa Magnuma u seriji "Magnum P.I." koja se snimala na Havajima od 1980. do 1988. No, početak snimanja obilježila je i jedna velika frustracija: naime, nakon što je snimio pilot Magnuma i dobio glavnu ulogu, Tom je potpisao ugovor prema kojem se obvezao da tijekom snimanja neće raditi na drugim projektima. Steven Spielberg ponudio mu je ulogu Indiana Jonesa u "Otimačima izgubljenog kovčega", ali producenti "Magnuma" nisu ga željeli pustiti iako su realno mogli - naime, zbog štrajka pisaca snimanje te serije bilo je odgođeno za pola godine, pa bi stigao odraditi oba projekta (sreća se taj put ipak osmjehnula Harrisonu Fordu).
Tom je pak svoju našao uz "Magnuma" koji ga je pretvorio u planetarnu zvijezdu, ali i stajao braka. Naime, njegova prva supruga i sin Kevin, kojeg je i službeno posvojio, ostali su živjeti u Kaliforniji, posjećujući ga na setu s vremena na vrijeme, no veza se s vremenom razvodnila pa su se 1982. i službeno razveli. Tom se i nakon razvoda nastavio brinuti o Kevinu kao o rođenom sinu, a mladić ga je posjećivao i na Havajima gdje je unajmio kuću na obali i posvetio se poslu. Njegov su zaštitni znak u seriji, ali i izvan nje postali brkovi, havajske košulje i bejzbolska kapa Detroit Tigers. Bio je seks simbol i primjer mačo frajera za kojim su uzdisale žene diljem svijeta. "Magnum" je postao hit, a Selleck zvijezda.
Nakon završetka snimanja druge sezone te serije slavni glumac proveo je tri mjeseca u bivšoj Jugoslaviji, snimajući film "High Road to China".
"Producenti su zaključili da je to dobra lokacija jer su u njoj troškovi snimanja bili mnogo niži i tako sam stigao u hotel Ambasador u slatkom obalnom gradiću Opatiji. Cijela bi filmska ekipa navečer visila za šankom hotela, vraćajući se kasno navečer liftom u svoje sobe. Kako su u to vrijeme bile česte redukcije struje, bojali smo se da ne zaglavimo u liftu, a ja sam svog vozača Josipa zamolio da mi kaže kako se na hrvatskom jeziku kaže: ‘Molim te, vodi ljubav sa mnom u liftu‘. Previše sam vremena provodio učeći svoje kolege sa seta rečenicu: ‘Molim te, yebame u liftu‘", u memoarima je napisao Tom.
On je pak ljubav svog života pronašao krajem 80-ih nakon niza romantičnih veza i vezica, i to na pozornici. Njegov kolega pozvao ga je na premijeru mjuzikla "Mačke" u London. Tom se toliko oduševio da ga je pogledao dva puta zaredom, a drugi put morao si je priznati da mu oči bježe u smjeru jedne od djevojaka na sceni. Bila je to mlada glumica Jillie Mack, koja nije bila impresionirana velikom zvijezdom. Štoviše, nije imala pojma u kojoj seriji glumi kad se dokopao njezinog broja i konačno skupio hrabrost da je nazove.
"Promucao sam kako sam je gledao u mjuziklu i da je odličan, a ona je odvratila: ‘Želite li me odvesti na koktel?‘ Jillie je bila i ostala personifikacija izraza joie de vivre", kaže Tom. Na prvi dejt poveo je i svog prijatelja Lona, a obojica su večer provela grohotom se smijući djevojci koja je bila duhovita i zabavna dok je prepričavala kako s cimericama živi u opasnom dijelu Londona, zbog čega spava s bocom laka za kosu u jednoj ruci i cipelom za tapdance u drugoj, u slučaju da treba umlatiti nekog provalnika.
"Na drugi dejt smo otišli sami, a ja sam već bio potpuno opčinjen", priznao je Tom, koji se nakon toga teška srca vratio na Havaje.
"Nju je čekalo još četiri mjeseca nastupa u ‘Mačkama‘, a mene još dvije sezone ‘Magnuma‘. Svaki bih joj petak slao dvadeset crvenih ruža u garderobu kazališta i jedva čekao kad ćemo se ponovno vidjeti", otkriva u memoarima Tom. Par se vjenčao u kapelici pokraj jezera Taho u kolovozu 1987., i to tajno, kako paparazzi ne bi doznali. Slavni glumac kaže kako svoj 37 godina dug brak duguje prije svega činjenici da je njegova žena "iznimno neovisna osoba koja ima svoj život i svoje interese", čemu se oduvijek divio.
"Sjećam se kako bi došla k meni na set "Magnuma", ali tek kasno popodne, nakon što bi provela dan vježbajući rolanje za neku glumačku audiciju s mojim prijateljem. Nije bila impresionirana mojom slavom niti ljubomorna i to je dio tajne našeg uspjeha", kaže Tom. Par je godinu kasnije dobio svoje jedino dijete, kćer Hannu Margaret, a obiteljsko gnijezdo svili su na imanju u Kaliforniji koje je Tom kupio nakon završetka snimanja serije "Magnum P.I.". Universal Studios dao mu je bonus od 350 tisuća dolara za snimanje finalne sezone, a on ih je džentlmenski potrošio na čitav tim na setu, kupivši im skupe darove poput Rolexa, Porschea i novčanih bonusa.
Devedesetih je pak odbio novu ulogu koja mu je mogla priskrbiti slavu među mlađim generacijama - onu Mitcha Buchannona u seriji "Baywatch". Zahvalio se i rekao kako ne želi projekt u kojem će ga se doživljavati kao seks simbol. U veljači 1998. prihvatio je glavnu ulogu u sitcomu za CBS pod nazivom "The Closer". U njemu je glumio Jacka McLarena, legendarnog publicista koji vodi potpuno novu marketinšku tvrtku, no unatoč velikim očekivanjima za Selleckovu prvu seriju nakon "Magnuma P.I.", niska gledanost uzrokovala je ukidanje serije nakon deset epizoda. Od 2005. Selleck je glumio Jesseja Stonea u devet TV filmova napravljenih prema romanima Roberta B. Parkera, no tek je ulogom u seriji "Plava krv" vratio dio stare slave i financijski se osigurao za ono što mu je najvažnije, a to je da u svojoj mirovini bezbrižno uživa u hladu stoljetnih krošanja na svojoj farmi.