Umjetnik svjetskog glasa, koji je preminuo u 97. godini, i u dubokoj starosti je njegovao kult tijela te svaki dan vježbao 50 minuta, a baletne kuće u New Yorku, Lisabonu, Lyonu i Zagrebu pamtit će ga po nenadmašnom baletnom umijeću i njegovim koreografijama.
Milko Šparemblek bio je jedan od onih sretnika koji je beskompromisno slijedio svoju strast, a ona ga je nagradila uspjehom i ovacijama publike od Zagreba preko Lisabona do New Yorka. Tako nekako bi se mogla sažeti biografija višestruko talentiranog baletana, koreografa, redatelja i dramaturga koji nas je napustio u 97. godini.
Dobitnik brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu, među kojima je Vladimir Nazor za životno djelo, te Prešernovog priznanja - najveće državne nagrade u Sloveniji - rodio se u Prevalju u sjevernoj Sloveniji. Kao trogodišnjak je došao u Zagreb, gdje je već u ranom djetinjstvu pokazivao veliki interes i talent za sport: isprva se zaljubio u atletiku, a nešto poslije i u ples, kojim se ozbiljnije počeo baviti 1947. Iste je godine upisao studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu i počeo plesati u Zagrebačkoj operi (današnjem HNK-u) pod vodstvom koreografa i plesača Ane Roje i Oskara Harmoša. Šest godina poslije u svijet je otišao kao ambiciozna zvijezda. Njegovom plesnom umijeću pljeskali su u Parizu, da bi talent za koreografiju predstavio prvi put 1955. u Bruxellesu, potom i u New Yorku, Lisabonu i Lyonu. Među njegovim koreografskim ostvarenjima ističu se radovi ‘Quatuor‘, ‘Čovjek pred zrcalom‘ i ‘Ljubavnici iz Teruela‘.
U Parizu je radio s Olgom Josifovnom Preobraženskom i Sergejem Perettijem te postao prvi plesač u trupama Janine Charrat, Milorada Miškovića i Mauricea Béjarta, a u New Yorku je u Metropolitan operi bio direktor Baleta od 1971. do 1974. U razgovoru za Gloriju 2007., uoči premijere 60. godišnjice karijere - koju je proslavio predstavom ‘Pjesme ljubavi i smrti‘ - govorio je o radu u New Yorku, životu, djeci.
"To je ponajprije operna kuća u kojoj balet postoji samo da bi intervenirao u operama, premda smo u zasebnom studiju izvodili i baletne predstave. Ondje pjevaju prvi pjevači svijeta i režiraju najbolji redatelji. Premda je New York bogat, plaće u MET-u nisu previsoke. Svatko zna da se nakon gostovanja u MET-u otvaraju vrata svijeta i isplaćuju visoki honorari", ispričao je Milko Šparemblek, koji je nakon New Yorku prihvatio poziv portugalske aristokratkinje madame Perdigao i otišao u Lisabon, gdje je postao ravnatelj čuvenog Baleta Gulbenkian. Pod njegovim četverogodišnjim vodstvom ta je trupa postigla svjetsku slavu.
"Inače sam vrlo miran čovjek, pogotovo u poslu u kojem nervoza nimalo ne pomaže. Za koreografiranje je potrebno strpljenje, radi se korak po korak, iz sekunde u sekundu; glava, pogled, ruka, noga", govorio je za Gloriju. U Zagreb se vratio 1975. gdje se u HNK-u zaljubio u mladu baletnu solisticu Spomenku Krunić i nakon dugogodišnje veze vjenčali su se kad je proslavio 59. rođendan. Godinu poslije rođen je njihov prvi sin David Rene, a 1999. i sin Daniel Rey.
"Vrlo su različiti; mlađi je živahan, rado priča o školi, učiteljici, prijateljicama iz razreda, a zanima ga i ples, dok je stariji povučeniji, manje govori, zanima ga računalo, sluša glazbu, voli povijest i zemljopis", govorio je gospodin Milko o sinovima. Njegova supruga Spomenika, pričao je, čuva kult obiteljskih okupljanja, a bila mu je velika pomoć i u koreografskom poslu. Konkretno u pripremi baleta ‘Pjesme ljubavi i smrti‘, što i ne čudi jer se dvije godine usavršavala na Moskovskom akademskom koreografskom učilištu kao baletna pedagoginja.
Na pitanje što ga odvodi u najljepše dane njegove prebogate karijere tijekom koje je snimao i filmove, bio ravnatelj baleta u Lyonu (1977.-1980.) i Zagrebu (1992.-1994.), radio plesne inserte u operama, scenski pokret u dramama, režirao i koreografirao za HRT - tvrdio je da je to naušnica koju je godinama nosio na lijevom uhu. Naime, stavio ju je 1982. kao i ostali baletani koji su tada u Montrealu snimali ‘Čudesnog mandarina‘ Bele Bartoka. A svi oni koji su osobno poznavali Milka Šparembleka, pamtit će ga po optimizmu i nevjerojatnoj vitalnosti.
"Unatoč visokoj dobi redovito vježbam, svaki dan pedesetak minuta - da tijelo ne propadne. Tijelo je instrument, i ako je u lošem stanju, takva će biti i koreografija”, govorio je ovaj plesni velikan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....