Dvoje iskusnih televizijskih novinara o svom iskustvu i životu progovorili su pred Glorijinim kamerama, Boris Mišević o proceduri usvajanja sina, a Ivana Perić o svom djetinjstvu. Odlučili su se na takav istup povodom Glorijinog panela ‘Dijete je najvažnije‘.
Šokantna smrt djevojčice Nikoll te planovi da se olakša udomljavanje i posvajanje djece bila je tema panela ‘Dijete je najvažnije’, na kojem su gosti bili Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Tatjana Štritof, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb, te Una Zečević Šeparović, odvjetnica i članica inicijative Spasi me.
Povodom održavanja Glorijinog panela i otvaranja te iznimno važne teme, svoje priče su nam ispričali Boris Mišević - iz perspektive čovjeka koji je posvojio dijete te njegova kolegica Ivana Perić - koju su roditelji posvojili kada joj je bilo svega 13 mjeseci.
Čitajte i: ‘Dijete je najvažnije‘: Dok djeca čekaju bolju budućnost, socijalni radnici su pred pucanjem
Poznata televizijska lica, koje mnogi rado prate na programima njihovih matičnih kuća, Ivana Perić i Boris Mišević svakoga dana gledateljima donose zanimljive priče. No i jedan i drugi i o svom privatnom životu imaju mnogo toga zanimljivog za reći, što su Ivana i Boris i učinili, kako bi svojim primjerom i svojim pričama pomogli onima koji se nalaze u istoj situaciji. Naime, Boris Mišević sa suprugom Ana-Mari usvojio je sinčića Aleksandra. Ivana Perić je usvojeno dijete, njezini roditelji, kako nam je ispričala, pronašli su je u jednom sarajevskom domu za nezbrinutu djecu.
Svoja su iskustva i savjete spremno podijelili za Gloriju. Mišević je dao osvrt na njihovo iskustvo u procedurama koje su kao potencijalni posvojitelji on i supruga morali proći. Boris je kazao da su on i supruga kompletnu proceduru završili za devet mjeseci, što je brže od hrvatskog prosjeka - svjestan je toga ovaj reporter.
Preduga procedura, djeca čekaju
"Sama procedura bila je itekeko zahtjevna, kompleksna, duga i puna detalja. Postoje testovi, razgovori, pa opet testovi, edukacije... Sve to ima smisla, ali se može napraviti i u puno kraćem roku s puno manje maltretiranja ljudi, a uz isti učinak. Mogu se provjeriti ljudi, a ne uz 600, ako se dobro sjećam između 500 i 600 pitanja na jednom testu koji rješavate četiri sata. I poslije toga vam doslovno nije dobro", prisjetio se Mišević.
Objasnio je i kako su supruga i on išli na edukaciju koja je propisana zakonom, traje oko 40 sati, morali su ići fizički na predavanja, a iz njegovog iskustva ono što su saznali tamo bilo im je korisno.
"Govori se o obrascima koji su česti načini ponašanja posvojenog djeteta, to ima smisla, praktično se tu zapravo govori o emotivnim trenucima iz djetinjstva. Dosta se razgovara", kazao je Boris no dodao da po njemu i to traje predugo. Naveo je primjer ljudi koji nisu iz Zagreba, a moraju zbog te školice dolaziti u Zagreb. Istaknuo je i situaciju da se i odlazak na predavanja dugo čeka, jer je broj parova koji žele posvojiti djecu mnogo veći od ustanova koje takvu edukaciju pružaju.
"Glavni nedostatak zašto posvojenje traje predugo zato što se socijalni radnici ne bore, da tako kažem, za djecu. Ne lišavaju loše roditelje dovoljno brzo, roditeljske skrbi. Primjer iz Nove Gradiške sad, dakle, ne idu na sudove, ne bore se za dijete, da bi se dijete lišilo roditeljske skrbi. Govorim o biološkim roditeljima koji su problematični, tuku dijete, drogiraju se, nemaju uvjete. Socijalni radnici bi trebali ići na sud, uložiti neko vrijeme, biti proaktivan, a puno lakše je vratiti dijete roditeljima, pod izlikom hajde da damo biološkim roditeljima još jednu šansu", opisao je Boris.
Zato po njemu djeca odrastaju u domovima, mnogi ljudi uzalud čekaju posvojenje djece, što je ogroman problem. Mišević smatra da bi zakonski trebalo promijeniti mogućnost davanja novih šansi biološkim roditeljima koji zanemaruju i zlostavljaju dijete. "Mora se ići na udomljivanje i posvojenje, jer onda djeca neće odrastati u domovima, nego će imati šansu za normalan život s normalnim roditeljima. Koji će ga voljeti i koji će mu pružiti sve što dijete mora imati", zaključio je Boris Mišević.
'Svatko zaslužuje ljubav'
Ivana Perić koja ima priču s druge strane, ispričala je kako je došla u svoju obitelj. Kada je imala samo 13 mjeseci, posvojili su je Ivan i Aleksandra Lacković, koje od tog trena smatra svojim roditeljima
"Imala sam prekrasno djetinjstvo, roditelji su mi pružili sve, a najviše ljubavi, pažnje, potpore. Uvijek sam zbog toga bila ponosna na njih i ponavljala jednu rečenicu - nije važno tko te je rodio, nego tko te odgojio. Moji roditelji su za mene dali život i ja sam im na tome zahvalna", rekla je Ivana.
Tada je bila 1976. godina i kako tvrdi Ivana i njezini roditelji su se tada dosta napatili kako bi usvojili dijete. Administracija je i tada bila zahtjevna.
Čitajte i: Poznata HRT-ova reporterka: ‘Zahvalna sam majci što me se odrekla‘
"Zahvaljujući svome poslu, bila sam svugdje, po brojnim domovima za djecu, gdje sam vidjela malu dječicu. One tete koje ih paze zaista im pružaju ljubav, međutim to nije obitelj. Te žene, koje su anđeli za tu djecu, odlaze kući nakon svog radnog vremena, a djeca ostaju u domovima", istaknula je ova televizijska novinarka.
"Zaista mislim da bi na bilo koji način trebalo liberalizirati taj zakon, olakšati ljudima koji žele posvojiti dijete to omoguće. Da tom malenom djetetu pruže ono što sam ja imala tijekom cijelog svog života.
Ivana je kaže imala sreću i postala je majka, ali isto tako često je razmišljala u životu da nije postala majka, ne bi dvojila ni trenutka odmah bi se odlučila za posvojenje. "Svaki čovjek na ovom svijetu zaslužuje imati sreću i sretno djetinjstvo", zaključila je na kraju televizijska novinarka Ivana Perić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....