Prije četiri godine preselila se iz Zagreba u Sutivan, a ekskluzivno za Gloriju podijelila je rezultate i svoje dojmove iz upravo završene berbe maslina.
Masline uzgaja za svoj gušt pa se nikad ne opterećuje koliko će plodova ubrati i koliko će ulja dobiti, jer je za Danijelu Dvornik svaki rezultat ravan - pobjedi. A ulja će u svakom slučaju imati dovoljno za svoje potrebe i za dar dragim ljudima - članovima obitelji i prijateljima.
"Prinos je ove godine mnogo bolji nego lani, godina na otoku bila je jako rodna i ulja je mnogo više nego lani, premda je randman niži. Lani sam na sto kilograma ploda dobila 20 litara ulja, a ove godine svega - jedanaest. No, zato ove godine imam 75 litara ulja, a lani ga je bilo jedva 27", govori Danijela Dvornik u čijem su masliniku u blizini Sutivana na Braču najzastupljenija sorta - oblice. Ima i levantinki, lastovki, leccina i drugih sorti, a od stotinjak stabala rodno je njih sedamdeset, dok su druga još premlada za davanje ploda ili služe za oprašivanje.
"Sve smo obrali u tri dana. Imam svoju malu ekipu s kojom se naradim, ali i jako dobro zabavim. Slušamo glazbu, napričamo se do sita i jako fino jedemo, a masline beremo na ruke bez tresača, jer su moja stabla orezana da budu na dohvat ruke", priča Danijela Dvornik koja svoje masline preša u najbližoj uljari u Sutivanu.
"Kako je godina bila izrazito rodna, bilo je dana kad je u uljari vladao teški kaos, za razliku od lani kad je prinos bio niži, pa je sve bilo gotovo za tren oka. Nisam brala samo svoje masline, nego sam pomagala u berbi prijateljima čije je polje mnogo veće od moga, a berače se traži svijećom, jer svima fale. Pogotovo zato jer smo jednu čitavu generaciju izgubili zbog terorističkih metoda današnjih osamdesetogodišnjaka, koji su svoje potomke tjerali da beru po buri i zimi, bez predaha i odmora, od jutra do mraka... Pa, ta ekipa ima posttraumatski stresni poremećaj i samo te ošine pogledom kad im spomeneš masline", smije se Danijela i dodaje da su ta vremena na sreću davna prošlost.
No, neke navike teško blijede, pa i danas neki svoje masline prije prešanja danima i tjednima drže u soli i morskoj vodi, premda taj običaj datira iz vremena kad nije bilo dovoljno uljara i logističkih mogućnosti da se plod čim prije dopremi do preše.
"Neki ne odustaju i govore da im je takvo ulje iz odstajalog ploda jedino dobro, premda je to daleko od svake logike i istine. Kako god, i meni je moje otočko najbolje i najdraže, a ovih dana i tjedna masline i ulje su jedina i najvažnija tema o kojoj se kod nas priča. Pa mi dođe da si na majicu odštampam koliko sam kilograma ubrala, ulja dobila i koliki mi je randman, pa da bez pitanja i na prvi pogled bude sve svima jasno", kaže Danijela Dvornik.
Na more se preselila prije četiri godine, a svoj je otočki raj nakon odlaska iz Zagreba pronašla u Sutivanu na Braču. Ondje je adaptirala obiteljsku kuću u kojoj je nekoć ljetovala s pokojnim suprugom Dinom i kćeri Ellom, a u obnovi koja je potrajala punih pet godina su joj pomagali sestra arhitektica, te pokojni otac koji je imao mnogo praktičnog iskustva s adaptacijama.
"Na terasi sam uredila i mali vrt u kojem sadim začinsko bilje što ga koristim u kuhinji, a ima i mnogo cvijeća koje mi oplemenjuje život. Kod mene lijepo uspijeva nekoliko vrsta hortenzija, margarete, hibiskus i crveni kraljevski geranij, a sve ih od jarkog sunca i kiše štiti velika pergola koja se nadvija iznad terase", kaže Danijela, koja si je oduvijek željela maslinik i polje, a pronašla ih nekoliko kilometara od svoje kuće. Osim maslina u njemu uzgaja smokve, jabuke i kruške, a s njezine zemlje pruža se fascinantan pogled na Splitska vrata, Mrduju i Šoltu.
"Obožavam biljke, a pogled na plodove mog rada pruža mi osobit užitak. Ljudi imaju potpuno pogrešan dojam da je život na otoku dosadan, ali nije, jer uvijek imam posla oko kuće, vrta, voćaka ili maslina. Živim aktivno, a najsretnija sam kad mi u posjet dođu unuke Balie i Lumi", zaključuje Danijela.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....