Rođen noć prije potresa kao nedonošče čiji je život ovisio o respiratoru, mali Toma i njegovi roditelji Ivana Prga i Petar Borojević prošli su pravu kalvariju, no danas je sve to iza njih kao jedan ružan san.
-Kad vidim kako Toma iz dana u dan raste i smije se, pomislim kako su se isplatile sve muke koje su nas zadesile. Za ovako prekrasno dijete ponovno bih prošla istu stvar, kaže za magazin Gloria Ivana Prga (37), majka dječaka rođenog u Petrovoj bolnici u noći prije najgoreg potresa koji je pogodio Zagreb u posljednjih 100 godina.
Toma je došao na svijet kao nedonošče u 28. tjednu trudnoće, težak samo 1230 grama i dugačak 39 centimetara. Prve tjedne života proveo je, kako njegov tata Petar Borojević (38) kaže, “u svom malom svemirskom brodu” - inkubatoru na odjelu za neonatologiju, gdje mu je život ovisio o respiratoru.
Danas, šest mjeseci kasnije, Toma teži pet kilograma i dug je 62 centimetra. Odlično napreduje, dobro jede i spava i teško da itko u toj veseloj i zdravoj bebi može prepoznati malog borca kojem je te noći život visio o niti.
Nakon potresa bio je u jednom od inkubatora iznesenih iz razrušene bolnice.
Nakon potresa bio je u jednom od inkubatora iznesenih iz razrušene bolnice.
- Kad smo 24. lipnja napokon došli u bolnicu da Tomu odvedemo doma, donijeli smo puno balona. Željela sam da sve izgleda veselo kao da sam normalno rodila, kao da iza nas nije bilo ono što smo prošli: dramatično jutro potresa, a zatim dug i spor oporavak tijekom kojeg dio vremena, zbog koronavirusa, uopće nismo mogli do djeteta. Sad je to sve iza nas kao ružan san. Nastojim ne razmišljati o tome, a u rijetkim trenucima kad me nešto podsjeti na prve mjesece Tomina života pomislim da smo svi skupa bili jako hrabri i napravili velik posao. Jedva sam dočekala da ga napokon mogu ljubiti, grliti, maziti, mirisati njegovu kosicu... - govori Ivana Prga, viša stručna savjetnica u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.
Maleni već ima svoje ja
Toma se, kad je napokon došao doma, prvi put susreo s osmogodišnjim bratom Mihaelom jer je dotad samo roditeljima bio dopušten ulaz u bolnicu. Također, tek je tada vidio mamu i tatu bez obaveznih maski na licu. Šalili su se, kaže Ivana, da ih neće prepoznati.
Stariji Mihael svog mlađeg brata nije vidio sve dok nije došao kući iz bolnice, puna tri mjeseca od rođenja.
- Toma je naš veseljak, mnogo se smije i guguće. Već sada kod njega vidim jak karakter. Nakon toliko borbe na početku ne čudi me da ima svoje ja - ističe Ivana, koja je uvjerena da su takvi i drugi palčići.
O tome razgovara s njihovim mamama, a nevolje kroz koje su prošle stvorile su i neka nova prijateljstva. Ivana se tako redovito čuje s mamama male Elene i Lukrecije, djevojčica koje su bile na neonatologiji u Petrovoj onog jutra 22. ožujka kad se dogodio potres. Izmjenjuju fotografije i prepričavaju kako njihove male ljubavi napreduju, zahvalne što je ova potresna priča imala sretan završetak.
Čitajte i:
Potresne priče Zagrepčana: 'Ukradeno proljeće' govori o onima koji su u 30 sekundi ostali bez doma
Kao da se još uvijek trese: Potresni prizori razrušene bazilike Srca Isusova tjeraju suze na oči
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....