Zlatko Turkalj Turki, 56-godišnji zagrebački radijski voditelj i urednik Zabavnog programa Hrvatskog radija otkriva kako se do prvog posla javnim prijevozom vozio dva sata, a u autobusu se zaljubio u svoju buduću suprugu Vlatku.
Spremate li specijal povodom svojih 40 radijskih godina?
Da. U toj emisiji skupit ću intervjue s meni najdražim glazbenicima koji više nisu s nama poput Arsena Dedića, Olivera Dragojevića, Dine Dvornika, Massima, Zdenka Runjića, Rajka Dujmića...
Po čemu pamtite svoj prvi radni dan?
Svoj radijski put započeo sam kao 16-godišnji klinac na Radio Velike Gorice (RVG), gdje sam prvog dana dobio svoju autorsku glazbenu emisiju. Kasnije sam postao i voditelj dnevnog, te noćnog programa, koliko je to bilo moguće zbog mojih školskih i sportskih obaveza.
Kojim sportom ste se bavili?
Na RVG sam stigao kao juniorski gimnastički prvak Hrvatske u višeboju i učenik drugog razreda Kemijske škole. Zbog toga sam kasnije i upisao studij kemije na PMF-u, koji nisam završio jer sam se prebacio na novinarstvo na Političkim znanostima.
Što je bila vaša gimnastička specijalnost?
Nastup u parteru. Ali vjerujem da bi ljubav prema glazbi i radiju kod mene prevagnula i da sam bio svjetski prvak u gimnastici.
Koga biste, da možete birati, pozvali da vam pjeva na fešti 16. ožujka povodom 57. rođendana?
Prljavo kazalište, ali da s Bodalecom pjeva i Houra, Damira Urbana, Gibonnija i Martina Kosovca, te Annie Lennox, Tracy Chapman, Bona Voxa i Brucea Springsteena. To bi bio baš dobar party.
Jeste li ikad imali bend?
Ne. Više volim život u sjeni, iako sam u glazbenoj školi učio gitaru, a za frendove u Dubravi držao koncerte u parku kod svoje zgrade.
Na kojem koncertu ste se vi najbolje proveli?
Bilo je to početkom devedesetih u Beču na koncertu U2. Moja supruga Vlatka i ja smo još bili cura i dečko, a u publici je nastala euforija, kakvu nikad prije niti poslije nisam doživio, kad se kao Bonov gost na pozornici pojavio Axl Rose koji je s njim otpjevao "Knocking On Heaven‘s Door". Za mene i danas nezaboravan doživljaj.
Kako ste upoznali suprugu?
Kad sam počeo raditi na RVG-u svaki dan sam dva sata iz Klake putovao do Velike Gorice. Jednog dana Vlatka je do stanice dopratila svoju tetu Ljubicu, a nakon što su nam se pogledi sreli sa mnom je u mislima putovala sve do Velike Gorice. Nekako sam nabavio njezin broj, pa izmislio razlog da od nje posudim neku knjigu iz povijesti... Tako dan po dan sve do danas teče naših 37 zajedničkih godina.
Čime vam se bave sinovi?
Lovro je inženjer agroekologije i zaposlen je u Institutu za primjenjenu ekologiju, a Luka je trenutačno 12. najbolji taekwondoist na svjetskoj ljestvici do 54 kilograma i trener juniora u klubu Metalac.
Što smatrate najvećim priznanjem za svoj rad?
To što me slušatelji prepoznaju po glasu. Recimo na moru uđem sa šiltericom i sunčanim naočalama u trgovinu, obratim se prodavačici, a ona zastane i nakon par trenutaka obrati mi se kao starom poznaniku, premda se prvi put vidimo... To mi je najveća nagrada.
Je li istina da ste vi bili prvi mentor Barbari Kolar?
Da. RVG je bio tzv. rasadnik talenata, na njemu su svoj put započeli kolege Elizabeta Gojan, Trpimir Vicković, zvan Vicko Budilica, Tanja Rau, Boro Kokan, Borivoj Zimonja... Pa i Barbara Kolar kojoj sam bio prvi mentor nakon audicije. Bilo mi je super s njom raditi jer je elokventna, zabavna i duhovita, a volim i njezin crni humor, sarkazam i ironiju.
Kakvi ste si danas?
Jako dobri.
Sanjate li o unucima?
Da. Vlatka i ja jedva čekamo da se i sami uvjerimo u istinu da nema ničeg ljepšeg od uloge djeda i bake.
Što si još želite?
Da mirovnu dočekamo zdravi i da ponovno obiđemo sva mjesta koja nam, poput Pariza, mnogo znače, te otkrijemo nova. Ovaj put bez presinga da se nakon sedam dana moramo vratiti kući zbog obaveza koje nas doma i na poslu čekaju.
Što je po vama tajna uspješnog braka?
Mnogo razgovora i iskrenosti, te poštovanja i brige. I kad je dobro i kad nije tako. Zato mi je svaki dan s Vlatkom - najljepši.
Kako ste podijelili kućanske poslove?
Kuhinja je Vlatkina, a mi dečki uskačemo i radimo sve drugo što treba - od usisavanja do nabavke.
Tko je doma šef?
Vlatka je vođa, glavni organizator i strateg našeg obiteljskog života. Hvala joj na tome.
Po čemu ćete pamtiti 2024.?
Po koncertima Prljavaca koji i dalje praše kao klinci, Novih fosila i Tonyja Cetinskog u Areni, te po odlasku legendarnog radijskog voditelja i urednika Siniše Šveca, neprežaljenog kolege s čijom radijskom karijerom sam usporedo gradio svoju.
Na što vam nije žao potrošiti novac?
Na gramofonske ploče. Imam ih dvije i pol tisuće, a tu i tamo još ciljano kupim poneku da zaokružim kolekciju.
Koje goste u studiju posebno pamtite?
Marin Ivanović Stoka i Martina Vrbos su, primjerice, preskakali ogradu HRT-a da ne zakasne u emisiju, pa su ih zaštitari lovili, a za vrijeme mog prvog velikog intervjua s Novim fosilima njihov šef Rajko Dujmić je stalno izlazio i ulazio iz studija iz meni tada nepoznatih razloga. Uz to je kiptio od bijesa jer ga nisu dočekali čelni ljudi radija, nego taj klinac u obliku - Zlatka Turkalja. No, sve je dobro ispalo, pa su me na telefonskoj sekretarici doma dočekale zahvale Sanje i Zeca. Nezaboravan mi je i intervju s Gabi Novak s kojim sam zaključio lanjsku godinu. Posjetio sam je u domu za starije i nemoćne, gdje smo predstavili njezinu pjesmu "Početak" i to je bio jedan od najemotivnijih razgovora u mojoj karijeri.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....