Ravnateljica Drame riječkog HNK: 'Izazov je biti žena i šefica u ovoj zemlji'

Iz šarenog ureda smještenog na drugom katu zgrade riječkog HNK, tik iznad pozornice, glumačkim ansamblom upravlja strastvena ravnateljica drame - Argentinka Renata Carola Gatica (41). Najnoviji komad koji postavlja u matičnoj kući mjuzikl je o njezinoj sunarodnjakinji Evi Perón čiju režiju potpisuje i kojoj se iznimno raduje.

Znameniti mjuzikl “Evita” Andrewa Lloyda Webbera i Tima Ricea prvi je put postavljen u Hrvatskoj, a u glavnim ulogama nastupaju Leonora Surian Popov (42) i Elena Brumini (39). Za nekadašnju prvu damu Argentine redateljica kaže kako je formirala put svim ženama zemlje turbulentne povijesti.

- Ona je bila kontroverzna žena, ali ostavila je konkretna djela iza sebe. Dolazim iz peronističke obitelji, gdje se Evita smatrala pozitivkom. Predrasuda da žena ne može biti istodobno modna ikona i politički aktivna prilično je smiješna, a još je žalosnije da nakon 70 godina od njezine smrti o tome još raspravljamo. Evita je ženama u Argentini, uključujući i mene, promijenila način na koji gledaju na politiku i aktivizam - kaže Renata.

Hrvatsku verziju mjuzikla otvorit će kadrovi iz originalnog filma u kojem je Perón glumila. Naslovnu ulogu Evite u riječkom HNK utjelovila je Leonora Surian Popov.

Prva dama najzaslužnija je za to da su žene u Argentini dobile pravo glasa, a osim toga osnovala je zakladu koja se borila protiv siromaštva, otvarala je brojna sirotišta, bolnice, škole i sigurne kuće za žene žrtve obiteljskog nasilja.

- S njom se poistovjećuju čak i oni koji je ne vole. Čudno je to s Perónima, pola Argentine ih obožava, a druga polovica ih prezire. Za nas Argentince i Evita i Che Guevara ponos su naše zemlje i s njihovim se praktičnim aktivizmom moguće poistovjetiti - objasnila je.

Najvažniji dijelovi života

A praktičnim aktivizmom opisala je i dva najvažnija dijela svog života - ljubav i posao. Renata Carola Gatica je svoga supruga, glumca Deana Krivačića (43) upoznala 2003. na kazališnom festivalu u Venezueli. Ljubav se rodila na prvi pogled i ubrzo su započeli vezu na daljinu. Naizmjenično su putovali između Hrvatske i Argentine, ali je Renata u Zagrebu kod Deana boravila češće i dulje. Sve do 2007., kada je shvatila da je vrijeme za potpuno preseljenje pa su se iste godine vjenčali. Danas mu je šefica u riječkom HNK, na čije je čelo došla u svibnju 2018., pa se na račun njihove profesionalne suradnje često šale.

Ivanh Posavec/Hanza Media

Renata i Dean u ljubavi i poslu zajedno su 16 godina.

- To je jako osnažujuće! Nemam se vremena baviti feminističkim aktivizmom, ne govorim o njemu, ali ga svaki dan prakticiram. Super mi je što smo oboje ambiciozni karijeristi. Meni je dobro i uživam, ali mislim da je njemu situacija teža, jer je dio kolektiva, pa nakon proba, kad s kolegama ode na piće, sluša kritike na račun uprave, a tu i tamo mora istrpjeti i svoje prijatelje kako ponekad govore protiv mene. Shvaćam da je i to dio našeg posla, ali vjerujem da je njemu to ponekad nezgodno - objašnjava Renata najnovije poglavlje njihove profesionalne suradnje.

Tako zahtjevnu ulogu prihvatila je iz pozicije nezavisne redateljice koja je uz suradnje s brojnim kazalištima u Zagrebu, poput Teatra &TD, Dječjeg kazališta Trešnja, Zagrebačkog kazališta mladih i skupine Pinklec, te s Gradskim kazalištem lutaka iz Splita 2014. pokrenula nezavisni Teatar Poco Loco, koji ju je pripremio za najzahtjevniju ulogu u karijeri.

- Tek kad sam preuzela mjesto ravnateljice Drame shvatila sam kolika je to odgovornost. Prva godina u Rijeci bila je jako teška, ali brzo učim i adaptiram se. Borim se da kazalište svakim danom bude sve bolje i to nije lak zadatak - napominje.

Kod kuće se posao ne spominje

Zbog predanosti poslu i strastvenog spoja kultura njoj i suprugu propali su svi dogovori da kod kuće neće govoriti o kazalištu. Temperamentna i emotivna, dolazi iz obitelji u kojoj je odrastala s tri sestre i dva brata pa je odavno naučila razgovarati o problemu čim se pojavi.

- To je zdravo i manja je šansa da dobiješ rak. Otkad Dean i ja živimo skupa, postao je temperamentan kao i ja, znamo se porječkati na probama, ali ako su emocije iskrene, ne smiješ ih ostaviti sa strane - objasnila je Gatica. Ova Argentinka ne propušta nijednu izvedbu jer voli pratiti reakcije publike i sudjeluje u svim aktivnostima kazališta. Pred sebe je stavila vrlo ambiciozan cilj - vratiti publiku u kazalište.

- Mislim da je to najveći izazov za svako kazalište u Hrvatskoj, da nam se publika vrati! Osim toga, veliki je izazov biti redateljica i istovremeno ravnateljica. Izazov je biti žena i šefica u ovoj zemlji. Budući da sam žrtvovala mnogo toga, primjerice živjeti bez djece, zadovoljna sam životom i sredinom u kojoj živim - kaže Renata.

Matea Smolčić Senčar

U domu ravnateljice drame riječkog HNK mnogo je detalja. Tako, primjerice, na vratima njena šarenog ureda stoji natpis izrađen u Argentini.

Rođena i odrasla u Cordobi, gradu od 4,5 milijuna stanovnika, Rijeka joj kao manji grad po svemu odgovara. Prije preseljenja prijatelji iz Zagreba upozoravali su je na loše vrijeme, na nedostatak događanja, ali nije ih poslušala i odlučila je doći.

- Nakon samo dva mjeseca osjećala sam se kao da u Rijeci živim cijeli život. To je lučki grad i stvarno je ispunjen različitostima, što se osjeti na svakom koraku. Riječani su otvoreni i tolerantni. Bilo je onih koji su komentirali kako je nedopustivo da ravnateljica drame bude osoba koja ne zna govoriti hrvatski, ali ti komentari nisu došli iz Rijeke, već iz Zagreba - svjedoči redateljica, koja hrvatskim jezikom barata britko, širokog je vokabulara, a ono što je odaje da je prvih 25 godina života živjela u Argentini je mekani naglasak i miješanje pokojeg padeža.

Suprug u kući drži glavnu riječ

Iako je u poslu vrlo pedantna i zna točno što želi, u domaćinstvu se ne snalazi najbolje. Bez imalo ustezanja kaže kako suprug Dean u kući vodi glavnu riječ.

- On kuha, čisti i odgaja me. Ne znam kuhati, ni plaćati račune. Ulaskom u stan mijenjamo uloge. Sav moj autoritet iz kazališta se preokrene, u našoj kući ja sam kao dijete - smije se Renata. Iako voli život u Hrvatskoj, onog trenutka kad joj Argentina počne nedostajati vratit će se u svoju domovinu. Kaže da ima nisku toleranciju na patnju.

- Čim sam došla u Hrvatsku, bilo mi je lijepo i znala sam da ću tu i ostati. Jedino što mi jako nedostaje su trenuci s mojim nećacima, koji rastu, a ja tome ne mogu svjedočiti. Svake godine idem doma, a s godinama na svakom rastanku zagrlim roditelje i kroz glavu mi prolazi misao hoću li ih opet vidjeti. Kad živiš na drugom kraju svijeta, na prolaznost života gledaš iz druge perspektive - opisuje Renata.

Matea Smolčić Senčar

Iako su je mnogi odgovarali od života u ovom gradu, Renata Carola Gatica kaže kako se već nakon dva mjeseca osjećala kao da u Rijeci živi cijeli život.

No iako je daleko od rodne grude, i dalje je ponosna Argentinka u dijaspori koja uredno glasuje, i to ne samo zato što je u njezinoj zemlji izlazak na izbore zakonski reguliran.

- Živjela sam tamo 25 godina, školovali su me, dali mi zdravstveno, jednog dana možda se i vratim, pa mislim da je moja obaveza sudjelovati na izborima. Mislim da bi se Hrvatska trebala više boriti da glasanje bude obavezno pa bi možda ljudi manje negodovali - kaže Carola Gatica.