Riječanka Barbara Štrbac uz televizijski posao obožava i razne sportske aktivnosti, a nedavno se prvi put okušala u čišćenju jezera u Nacionalnom parku Krka, gdje je vidljivost mnogo manja od one u moru.
Premda više od četrnaest godina radi kao reporterka u Informativnom programu Nove TV, Barbara Štrbac nesumnjivo bi se odlično snašla i u sportskoj redakciji. Od osme godine trenirala je karate i došla do razine majstor drugi dan, a bila je i sutkinja u toj japanskoj borilačkoj vještini. Uz to rekreativno jedri, jaše i planinari, članica je skijaške reprezentacije novinara, a obožava i ronjenje. Tako je 48-godišnja Riječanka nedavno prvi put sudjelovala u akciji čišćenja jezera u Nacionalnom parku Krka.
"S ekipom ronilaca iz Slavonskog Broda, čiji je klub ERIK Sava bio nositelj akcije čišćenja Krke, već se dugi niz godina susrećem u mom matičnom Ronilačkom centru Draulik u Milni na Braču. Tako su nas pozvali da se pridružimo akciji. To je bila jedinstvena prilika koja se ne propušta, jer i iz tog podvodnog kuta upoznati jedan od naših najljepših nacionalnih parkova, a pritom učiniti nešto dobro i korisno za prirodu, baš je definicija "win-win" situacije", govori Barbara, dodajući kako se tijekom pet dana u Eko-kampusu Krka izmjenjivalo četrdesetak volontera ronilaca na raznim lokacijama.
Među njima je bilo i jezero Brljan iznad brane na hidroelektrani, gdje su bile automobilske i kamionske gume, dosta plastike, hladnjak...
"Treći dan smo ronili na Visovačkom jezeru i tu je već bilo više otpada svojstvenog turistima. Uglavnom razne boce i vrećice. Nažalost, našli smo i dosta ribolovnog alata - vrša i mreža kojima u nacionalnom parku nije mjesto. Uz to što smo čistili otpad, prikupljali smo uzorke sedimenta s dna jezera u kojima NP Krka i Biološki odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagrebu istražuju nove vrste fitoplanktona", objašnjava Barbara, koja dosad nije ronila u slatkoj vodi pa joj je to bio poseban izazov.
Išla je na dubinu do dvadeset metara, a najteže joj je bilo priviknuti se na mnogo slabiju vidljivost od one u moru. Kaže da u nekim trenucima nije vidjela svog ronilačkog para - iako su jedno od drugog bili udaljeni samo dvadesetak centimetara.
"Mogla bih reći da mi je ronjenje u krvi. Moj tata jedan je od prvih ronilaca na ovim prostorima i uz njega sam s bocama ronila još u djetinjstvu. Iako oduvijek koketiram s podmorjem i dubinama, ronjenja sam se ipak ozbiljnije uhvatila prije pet-šest godina i otad ne propuštam priliku za zaron", otkriva Barbara, koja će uskoro obilježiti 25 godina novinarske karijere, a tjelesnu aktivnost smatra bitnom ne samo za kvalitetu života nego i za posao kojim se bavi.
Kaže da neke zahtjevne terene, poput desetodnevnog boravka u potresom pogođenoj Turskoj, možda ne bi odradila tako kvalitetno da nije u dobroj formi.