Amanda Prenkaj (35) zvijezda je hit predstave ‘Mala Frida‘ u Gradskom kazalištu Žar ptica koja nadahnjuje publiku svih generacija.
Kakav je osjećaj igrati predstavu napisanu upravo za vas?
To je prva predstava napisana za mene i uistinu sam počašćena zbog toga. Osjećaj je jako lijep, ali zbog toga imam još veću odgovornost prema temi, autoricama predstave Jeleni Kovačić i Anici Tomić, cijelom ansamblu i gledateljima. Hvala im na tom povjerenju.
Zašto vam je Frida Kahlo vječita inspiracija?
Meksička slikarica Frida Kahlo jedna je od pop ikona 20. stoljeća: njezin život s bolešću, boli i patnjom, koje je uspjela prevladati i artikulirati na svima prepoznatljiv način kroz svoju nevjerojatnu umjetnost iznimno su utjecali na osvještavanje ženskog pokreta u cijelom svijetu, pa tako i na naše živote. Nitko nije sretniji od mene što današnje djevojčice, među njima i moja kći 5-godišnja Zita, znaju za nju već u najranijem djetinjstvu. Ziti je recimo slikovnica "Frida i njezine životinje" jedna od najdražih. I autorica teksta Jelena Kovačić ima svoju intimnu priču vezanu uz nju, a redateljica Anica Tomić je svojoj kćeri dala ime po Fridi Kahlo.
Je li Frida Kahlo za vas najveća heroina umjetnica?
Definitivno, a druga je legendarna francuska šansonjerka Edith Piaf, koju bih isto jednog dana voljela zaigrati na pozornici. To su dvije umjetnice i žene čiji životi me trajno fasciniraju i nadahnjuju, jer su usprkos svim nedaćama ostale autentične i svoje.
U predstavi Mala Frida i pjevate: tko vas je učio pjevati?
Pjevanje je moja skrivena strast, a za ulogu male Fride sam se posebno pripremala uzimajući satove kod kolegice Maje Posavec, što mi je puno pomoglo.
Po čemu ste vi i Frida slične?
Čini mi se da dijelimo sličnu strast prema životu, ali smo zapravo neusporedive jer je Frida bila nevjerojatno hrabra žena, mnogo hrabrija od mene. Njezinu hrabrost želim pretočiti i u svoj život. Ustrajala je na svojoj autentičnosti, živjela svoju istinu ne podilazeći konvencijama i društvenim odnosima, a za to je bila spremna platiti visoku cijenu.
Jeste li ikad bili u Meksiku?
Ne, ali u idućim godinama planiramo posjet Fridinoj Plavoj kući u Ciudad de Mexica. Prije toga želimo do Nizozemske gdje do 27. ožujka u muzeju Drents traje izložba "Viva la Frida!" posvećena njezinom liku i djelu.
Tko su bile najvažnije žene u vašem odrastanju?
Moja mama Svjetlana kojoj se divim što me kao samohrana majka odgojila s mnogo podrške i dala mi samopouzdanje da se snađem u svijetu. Kako nisam imala priliku upoznati svoje pokojne bake, druga najvažnija žena mi je bila Nada Gregorek, pedagoginja koja je vodila mladež Crvenog križa u čije aktivnosti sam se uključila. Tu su naravno i sve moje prijateljice iz Ivanića Jelena, Anđela, Zvjezdana, Kristina, Tanja, Anita, Tihana, Adrijana, žene koje smatram svojim duhovnim sestrama. One su me osokolile da se usudim postati glumica, sve su me podržale u ostvarenhju tog moj sna. Nema ništa bez ženske solidarnosti, ali je možda nešto i u imenu.
Zašto?
Mama mi je ime odabrala prema Amandi Carrington, liku iz Dinastije, popularnog serijala koji je obožavala, pa me time možda već tada zacoprala.
Po čemu pamtite djetinjstvo u Ivanić Gradu?
Po idiličnim prizorima i doživljajima kakve gledamo u televizijskom serijalu Život na sjeveru: igrama na polju, na potoku, mi djeca stalno smo bili vani, od jutra do mraka, i zimi i ljeti, a najveće uzbuđenje koje pamtim bilo je kad sam sa sanjkama završila u potoku.
Čemu želite naučiti svoju kćer Zitu?
Želim joj dati podršku u svemu što ona odluči da je za nju važno. A najvažnije mi je da Zitu naučim da se vlastitim snagama snađe u životu, te da su i pogreške važan dio tog procesa. Frida Kahlo nam je primjer što se sve može postići uz veliku podršku svojih roditelja. Najvažniju rečenicu u našoj predstavi izgovara Fridin otac, a ona glasi: "Život će biti svakakav, ali ti ćeš bez obzira na sve biti Frida Kahlo." To je, čini mi se, i ključ roditeljskog odgoja. Zato naša predstava nije važna samo djeci, djevojčicama i dječacima koji se uz nju uče poštivanju različitosti, nošenju s vlastitim tegobama, nego i njihovim roditeljima.
Vjerujete li u iscjeliteljsku moć umjetnosti?
Definitivno. Čarolija kazališta i svake umjetnosti krije se u moći da dobru energiju širimo u koncentričnim krugovima, što i dalje čine djela Fride Kahlo 67 godina nakon njezine smrti.
Što ste vi naučili radeći predstavu 'Mala Frida'?
Igrajući tu predstavu na neki način vidam svoje rane i traume iz djetinjstva. Bez obzira što su one neusporedive s Fridinima, ali svatko od nas se u životu suočio sa svojim strahovima, boli, patnjom i svime ostalim što život nosi. Nitko nije pošteđen toga, a najvažnije je pitanje što ćemo s time napraviti. Kao što pokazuje Fridin slučaj ta energija je vrlo potentna ako se usmjeri u pravom smjeru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....