Suvremeno društvo dobrim je dijelom zaokupljeno seksom, no istodobno gotovo sustavno zapostavlja spolno zdravlje, a prema spolnim organima odnosi se kao prema organima drugog reda. Sjetimo ih se najčešće kada treba začiniti kakvu psovku, no kada o njima treba ozbiljno govoriti mnogi se nađu u neugodi, pa se snalaze s izrazima kao što su "tamo dolje", spominju spolni organ općenito ili protiskuju kroz zube kakav latinski izraz. Iz generacije u generaciju sramimo se otvoreno govoriti o dijelovima spolnih organa i nazivati ih pravim imenom, pa pred djecom tepamo o pipici i pimpaču, nesvjesni da time možemo dugoročno negativno utjecati na njihovo samopouzdanje i seksualno zdravlje.

Bez umanjenica

Kako navode stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, djeca u ranom djetinjstvu, od druge do pete godine, a najčešće oko treće, počinju učiti razliku između muškaraca i žena te počinje proces identifikacije s jednim od spolova. Uočavaju i znaju verbalizirati razlike između spolova i gotovo sva djeca mogu izraziti spolni identitet. To je i vrijeme razvoja u kojem uče dijelove svog tijela i njihove nazive te ih jako zanimaju dijelovi tijela drugih ljudi, kako djece, tako i odraslih. Djeca se u to doba ne srame i ne znaju za tabue kojima su opterećeni odrasli, pa nema nikakvog razloga ni da se roditelji srame pred djecom i izmišljaju općenite nazive, umanjenice i šifre za stidnicu, rodnicu, mošnje... Djeca koja dijelove svojih intimnih organa od malena nazivaju pravim nazivima očekivano će, pokazuju istraživanja, u kasnijoj dobi bolje razumjeti tjelesne procese povezane sa spolnim organima kao što su menstruacija, ejakulacija, trudnoća, bolje će razumjeti svoju seksualnost i spolno zdravlje i biti prema njima odgovornija.

Nema mjesta sramu

Posebno je ovo pitanje osjetljivo kod djevojčica, jer i način imenovanja dijelova ženskih tijela, uz sveprisutnu hiperseksualizaciju ženske anatomije, može dovesti u pitanje žensko zdravlje te odražavati i održavati tabu, stigmu i sramotu. Kako navode liječnici, tabuiziranje može dovesti čak do toga da žena ne dobije potrebnu medicinsku pomoć, a postoji i zabrinutost da bi djeca koju su naučili eufemizmima mogla biti nedovoljno ozbiljno shvaćena ako budu spolno zlostavljana.

"Ako dijete ne zna dovoljno, ako mu je sve u vezi spolnosti tabu tema, neće se usuditi pitati, a neće ni znati pitati. Sve to dolazi iz obitelji", kaže mr. sc. Sandra Kovačević, spec. ginekologije i opstetricije (Poliklinika Sara, Zagreb). "Djevojčice bi trebale prije prve menstruacije znati što se događa, što su jajnici, a što je rodnica i da spolni organi nisu povezani s probavnima. Susretala sam se s mladim djevojkama koje su za menstruaciju mislile da im ‘curi iz trbuha‘. Mnoge djevojke, iako su već stupile u spolne odnose, nažalost, ne razumiju svoje reproduktivne organe i misle, primjerice, da ne mogu dobiti spolnu bolest ako piju kontracepciju ili pak misle da dobar Papa test pokazuje kako im je ginekološki sve u redu. Puno je i odraslih žena kojima to nije jasno. Svaka djevojka zbog zdravlja i odgovornosti prema svome tijelu mora znati dijelove spolnog organa i mora biti svjesna da se ginekološki pregled sastoji od više segmenata te da se svakim pregledava drugi dio reproduktivnog sustava", objašnjava liječnica.

Primjećuje, ipak, da su nove generacije otvorenije, ali su dosta neinformirane, iako su nam informacije dostupnije nego ikada. Za prvi razgovor s mladim djevojkama zato si uvijek ostavi sat, sat i pol, kako bi im dobro objasnila sve što je važno o anatomiji i spolnom zdravlju, jer kada dobiju pravu sliku, kaže mr. sc. Kovačević, djevojke su vrlo odgovorne, pa i informiraju svoje dečke o tome što su naučile.

Na vrijeme o HPV-u

Tabui nastaju oko onoga što ne poznajemo, pa je znanje najbolji način za njihovo razbijanje. Tabuima nema mjesta u obitelji Jelene Perčin – glumica s djecom o svemu otvoreno razgovara, naravno, u skladu s njihovom dobi. Dvoje mlađih još je premaleno, ali s najstarijom kćeri teme spolnosti već su došle na red.

Jelena Perčin

VEDRAN PETEH/ CROPIX

"Ne držim joj predavanja, ne radim od toga nikakav bauk, nastojim da sve bude prirodno. Kako što dolazi na red, tako je opušteno i nenametljivo educiram o svemu što mora znati. Takvi su bili i naši razgovori o menstruaciji. Objasnila sam da je uredan menstrualni ciklus znak zdravlja, rekla sam joj kako menstruacija nastaje i čemu služi, objasnila na koji način treba održavati higijenu i koliko je važno brinuti se o ciklusu i pratiti ga. Pokušavam održati povjerenje, da zna da me uvijek može pitati što god je bude zanimalo. Pritom ne koristim nikakve šifre i deminutive, jer važno je da dijete razvije osjećaj odgovornosti za vlastito tijelo i zdravlje", rekla nam je Jelena. Najvažnije joj je, dodaje, prenijeti djeci da su sve te tjelesne promjene prirodne i normalne i da zbog njih ne trebaju razvijati osjećaj srama. S kćeri je razgovarala i o cijepljenju protiv HPV-a, objasnila joj zbog čega je ono važno i predbilježila je za cijepljenje.

‘Ne skrivam uloške pred sinovima‘

Glazbenica i voditeljica Ida Prester smatra kako bi se u spolnu edukaciju djece sustav trebao više i bolje uključiti. Kaže da roditelji ne bi trebali biti jedini edukatori i žao joj je što spolni odgoj nije zaživio u školama. "Mislim da bi sustav trebao biti zadužen za to da djecu poduči i zaštiti. Koliko se samo bolesti moglo spriječiti da se spremnije ušlo u zaštitu od HPV-a. Svojoj ću djeci obavezno pružiti svu dostupnu zaštitu i educirati ih na vrijeme, jer život je najveća vrijednost", kaže Ida koja je majka dvojice sinova od šest i devet godina. Ona i suprug vrlo su otvoreni u odgoju, pa sa sinovima razgovaraju o svemu i dječaci već znaju što je menstruacija i znaju kad je mama ima.

Ida Prester

MARKO MIŠČEVIĆ/ CROPIX

"Nijedna nam tema nije tabu. Nisam ja sad njih posjela za stol i održala im govor, sve to ide spontano i prirodno. Vide me da nosim uloške pa me pitaju što je to i zbog čega mi trebaju. Onda im objasnim jednostavnim jezikom, pa oni pitaju otkuda mi ide krv i boli li me. Inače ih jako zanima razlika između curica i dječaka, sve im to objasnim i tako gradim odnos povjerenja, tako da znaju da će mi se uvijek moći obratiti s bilo kojim pitanjem", kaže Ida koja ne misli da su obitelji s takvim pristupom rijetke, jer u njenom su krugu prijatelja svi vrlo otvoreni.

"Vrlo brzo, kad počne seksualna faza, moji će dečki znati i sve o masturbaciji. I o tome ćemo otvoreno razgovarati, jer trebaju znati da je sve to normalno i da kod nas nema zabranjenih tema", zaključuje Ida.

Kako izgleda spolni organ?

Dr. sc. Ivana Pentz, spec. ginekologije i opstetricije, subspec. humane reprodukcije (Poliklinika Fleur, Zagreb), kaže kako ima pomaka na polju edukacije te da posljednjih godina primjećuje da majke bolje razumiju koliko je važno pravovremeno educirati djecu, pa češće dovode kćeri u njenu ordinaciju, ne nužno na pregled, nego na razgovor kako bi dobile prave informacije i izgubile strah od ginekologa. "Djevojčice moraju znati dijelove spolnog organa i nazivati ih pravim imenima, to je važno zbog osvještavanja i razumijevanja njihovih funkcija i razvijanja odgovornosti za vlastito tijelo. Trebale bi to znati prije prve menstruacije, koja dolazi sve ranije. Važno je i da znaju kako spolni organ treba izgledati, jer moguća su neka odstupanja." Liječnica kaže kako joj povremeno u ordinaciju dolaze djevojke u pratnji majki koje misle da imaju povećane stidne usne te da bi ih trebale korigirati. "Povećane stidne usne doista mogu smetati u odijevanju, održavanju higijene, sportu..., ali na liječniku je da procijeni je li to stanje doista prisutno. U većini spomenutih slučajeva nije, nego djevojke pod utjecajem društvenih mreža i pogrešno protumačenih sadržaja misle da im spolni organ ne izgleda onako kako bi trebao", kaže ginekologinja koja je svjesna toga da je seksualna edukacija u našoj zemlji nedostatna, ali po njezinom iskustvu, ni u drugim zemljama nije na nekom nivou.

Dijelovi anatomije

Zanimljivo je u tom kontekstu iskustvo britanske obiteljske liječnice dr. Azize Sesay koja putem društvenih mreža nastoji pomoći educirati žene i srušiti neke tabue. Ali, to ne ide lako. "Doživjela sam cenzuriranje, jer čim u naslovu napišete vulva, vagina ili klitoris, algoritam automatski pretpostavlja da je sadržaj neprikladan ili pornografski. Čak i zbog jednostavnih crteža ženske anatomije upozorava da bi prikaz mogao biti ‘uznemirujuć‘", rekla je za BBC i poručila ženama da njihove stidnice, rodnice, dražice, male i velike usne nisu nešto čega bi se trebale sramiti, nego normalni dijelovi anatomije, baš kao i uši, ramena ili prsti.