Sven Marcelić: ‘Moja Mare je kriva za Potjeru, u njoj je bila prije mene, u visokoj trudnoći‘

Jeste li oduvijek bili potkovani znanjem?

Od malena su me zanimali razni podaci, dosta sam čitao i gledao televiziju. I danas mama čuva start paket za malog kvizaša iz toga doba - "Sva čuda svijeta", "Svijet oko nas", "Atlas svjetske povijesti"... Sjećam se da sam na testiranju brzine čitanja u prvom razredu osnovne oborio školski rekord u broju riječi u minuti, mislim sa 109 riječi. U osnovnoj školi sam prolazio s 5.0, a u gimnaziji sam se već orijentirao na ono što me više zanimalo pa nisam održavao taj prosjek. Uz to sam trenirao i rukomet.

U kakvoj obitelji ste odrasli?

Majka Anica i otac Ante, koji je nažalost preminuo prije 19 godina, oduvijek su meni i sestri Mirni bili velika podrška u našim interesima. Smrt oca za nas je bio veliki šok, ali i nakon toga majka je uvijek bila podrška za sve naše aktivnosti i talente, čak i kad nam je bilo najteže. Rođen sam u Zagrebu gdje sam živio prvih pet godina, zatim smo se preselili u Zaprešić u kojem sam završio osnovnu školu. U Zadar sam se preselio s 27 godina zbog posla.

Na što planirate potrošiti novac osvojen u ‘Potjeri‘?

Kao roditelji malog djeteta dio ćemo potrošiti na nužne stvari, koje u kućnom budžetu obično predstavljaju nešto veći trošak, poput nove autosjedalice. Kupit ćemo i robot usisavač koji sam ide po stanu i čisti, jer nam na to odlazi jako puno vremena. A u smislu osobnog zadovoljstva kupit ću barem jedno prvo izdanje nekog klasika hrvatske književnosti ili sociologije u antikvarijatu, to mi je u zadnje vrijeme postala nova kolekcionarska strast. Također, planiram i edukacije kako bih produbio znanje raznih računalnih programa.

Kako se snalazite u ulozi tate?

Moja partnerica Mare Knežević i ja uživamo u izazovima roditeljstva s našim jednoipolgodiš­njim sinom. Mare je ujedno i "krivac" za Potjeru jer je u njoj bila prije mene, i to u visokoj trudnoći, tako da je i naš sin zapravo već bio tamo. Vješt sam u mijenjanju pelena i pjevanju o malenom pekaru i pet malih pataka.

Sven Marcelić

LUKA GERLANC

Što mislite o najezdi petica i superodlikaša u školama?

Sve najgore. U mojoj je osnovnoškolskoj generaciji bilo ukupno četvero superodlikaša u pet razreda. Danas ih u svakom razredu ima barem toliko. Već je iz same raspodjele sposobnosti u populaciji jasno je da je nemoguće da je baš toliko učenika izvrsno u svim aspektima obrazovanja. A o raznim psihičkim pritiscima koji dolaze s takvim okruženjem i s njima povezanim negativnim posljedicama da i ne govorim. Nažalost, stječe se dojam da škole u Hrvatskoj sve više traže reproduktivno znanje i gomile podataka, a sve manje primijenjenog, korisnog i u pravi kontekst smještenog znanja. Pravo znanje trebalo bi biti ono koje se stekne na zanimljiv i razumljiv način.

Jeste li vjerovali da ćete oboriti rekord u Potjeri?

Nisam, iako kad kuće odgovaram na pitanja postižem slične rezultate kao što je bio onaj u emisiji. Pretpostavljao sam da će mi sigurno atmosfera snimanja, studio i Joško biti neka vrsta pritiska, ali na kraju se ispostavilo da nisu. Doduše, moje je televizijsko iskustvo daleko veće od onog prosječnog igrača, tako da i to treba uzeti u obzir.

Kako ste se borili a adrenalinom tijekom emisije?

Jako mi je pomogao. Ne sjećam se kad sam bio tako koncentriran i usmjeren na nešto u drugo vremena. U nekom momentu sam više-manje potisnuo sve podražaje iz okoline i koncentrirao se na Joška i njegovo čitanje do te mjere da nisam osjetio da sam imao grč u nozi zbog čudnog položaja sjedenja.

Što vam se sve vrzmalo glavom?

Odmah nakon što je završio moj dio završne potjere počeo sam računati koliko pitanja lovci obično odgovaraju u minuti, a znam i da je Krešo brz lovac čiji je rekord, ako se ne varam, 18 ili 19. Bio sam prilično uvjeren da me neće stići jer još nitko od lovaca nije to uspio, ali s druge strane nitko od njih nije ni hvatao toliku prednost. S obzirom na to da se kao sociolog puno bavim statistikom, i odluku o višoj ponudi na ploči sam primarno donio na temelju nje - obično "iz fotelje" znam većinu odgovora pa sam riskirao uzevši to u obzir.