Kako izgleda kad se u potpunosti podrediš i posvetiš sportu, otkriva 26-godišnji plivač iz Zagreba koji će nastupiti na Olimpijskim igrama u Parizu: ustaje u šest, iz prehrane je izbacio šećer i gluten, pet sati dnevno je u teretani i dva puta u bazenu, a za ispite na Pravnom fakultetu uči i u avionu.
S plivačem Nikolom Miljenićem (26) našli smo se na vanjskim bazenima Mladosti u deset ujutro. On je do tada već odradio prvi trening u sedam, a u pola deset je nazvao da će zakasniti pet minuta jer je otišao na doručak. Stigao je, kao što Nina Badrić u svom hitu pjeva, "uglađen i fin" (daljnje stihove ćemo preskočiti), a dodat samo - pristojan i profesionalan. Red, rad i disciplina iščitavaju se iz svakog njegovog pokreta i komunikacije, kao i nevjerojatna staloženost, mir i strpljenje. Nikola je bespogovorno podnio dva i pol sata snimanja - na plus trideset. No, drugačije i ne bi mogao funkcionirati kao profesionalni sportaš.
Nikola Miljenić osigurao si je odlazak na Olimpijske igre - koje će biti njegove druge do sada - kada je na riječkoj Kantridi isplivao olimpijsku A normu na 100 metara slobodno te tako postao naš predstavnik u Parizu. Može se pohvaliti rezultatom 48,13 i novim nacionalnim rekordom u ovoj disciplini kojom je za pet stotinki nadmašio rezultat Duje Draganje iz 2009.
"Pet sati dnevno provodim trenirajući "na suhom", u teretani. Snaga, izdržljivost i mobilnost su baza. Radim sklekove, trbušnjake, plankove, jer ovaj se rezultat ne može postići samo plivanjem. U zadnjem ciklusu priprema za Olimpijske igre imam dva treninga dnevno u bazenu. Ustajem prije no što bih htio, već u šest ujutro. To mi ne odgovara jer san mi je najvažniji pa moram leći već oko 22 sata. Život sam podredio plivačkom režimu i kada god se dogovorim s prijateljima za druženje, u devet navečer odlazim doma kako bi ispoštovao svoj raspored. To mi je bilo puno teže kad sam bio mlađi, znao sam ostati s društvom i mislim da je trebalo biti tako, no sada su mi drugačiji prioriteti" govori Nikola, danas mentalno i fizički zreliji nego kad se prošli put kvalificirao za Olimpijske igre. Tada mu je bilo najvažnije što uopće sudjeluje na toj prestižnoj sportskoj smotri, no sada su mu očekivanja veća.
"Adrenalin je isti, ali ovoga puta sam cijeli svoj život orijentirao prema tome i imam drugačije ciljeve. Zadnje dvije godine sam u potpunosti usmjeren na sport i u najboljoj sam životnoj formi. Sve sam podredio plivanju, način života, prehranu. Savjetovao sam se s nutricionistom pa sam na posebnom režimu kako bih pročistio crijeva radi bolje apsorpcije hrane i energije. Iako ni inače nisam ljubitelj slatkog, osim dobrog sladoleda i kolača, zadnjih mjesec dana sam u potpunosti izbacio šećere i gluten. Prehranu baziram na proteinima i povrću, na meniju mi je uvijek meso ili riba, tjestenina" objašnjava.
Ljubav prema plivanju, u njegovu slučaju, dogodila se na drugi pogled. Kada su ga kao klinca od pet godina, zajedno s bratom Lovrom, majka Morana i otac Orsat upisali na taj sport, htio je pobjeći iz bazena glavom bez obzira.
"Sjećam se kao danas da su nas roditelji doveli na bazen u Utrine, a kako je brat bio mlađi, mogao je ići u mali bazen dok sam ja morao biti u velikom, hladnijem. To me strašno nerviralo jer osim što mi je bilo hladno, voda mi je ulazila u oči i uši, trener mi je stavio kolut koji mi je smetao i nikako mi se nije svidjela ideja o treniranju. Srećom, roditelji me nisu tjerali pa sam ubrzo odustao. Upisali su me na gimnastiku, koju sam obožavao, ali sam u jednom trenutku previše izrastao. Oduvijek sam htio biti odličan u nekom sportu, osjećao sam da sam "ja taj". Kako je stric bio plivač, nona se bavila plivanjem, to je utjecalo na mene i s osam godina sam ponovno otišao na bazen. I zavolio plivanje" prisjeća se.
Danas je zahvalan roditeljima što je imao slobodu izbora kao klinac, ali i petnaest godina kasnije kada su ga ipak pustili da ode u Ameriku na studij za koji je dobio stipendiju. Magistrirao je poduzetništvo i inovaciju na Sveučilištu Južne Kalifornije u Los Angelesu, na jednom od najbolji biznis studija na svijetu.
"Odrastao sam u centru Zagreba, završio gimnaziju kao odlikaš, no želio sam paralelno studirati i plivati. Ne znam koji bi mi fakultet u Zagrebu to mogao osigurati. Roditelji nisu bili sretni zbog toga, mama nije željela da odem jer sam joj falio, ali bila je to moja velika želja. Ta američka priča mi je sve dala, danas sam osoba kakva jesam samo zahvaljujući tom iskustvu. Cijela jedna institucija bavi se time da uspješno polažeš ispite i paralelno treniraš. Isprva nije bilo lako, nisam nikoga poznavao, nisam dobro znao jezik, ali obitelj i prijatelji su me bodrili da ne odustanem, pomogli su mi mentalno u toj prvoj fazi. Mogao sam ondje ostati nakon studija, ali htio sam biti bliže domu", priča Nikola Miljenić.
Nakon povratka 2022. upisao je Pravni fakultet te je trenutno na drugoj godini. Nije to, kaže, velika ljubav za učenjem već ulaganje u budućnost. Još kao mali na pitanje što bi volio biti kad odraste, odgovarao je - odvjetnik. Nema sumnje da je riječ i o genima, jer otac mu je bivši ministar pravosuđa, no Nikola slijedi svoje snove, uči čak u avionu ili na aerodromu. Svjestan je da se svakom sportašu može dogoditi ozljeda koja će mu okončati karijeru. To mu je ujedno i najveći strah.
"Srećom, do sada sam imao samo manju ozljedu ramena. Bojao sam se hoću li morati na operaciju. Profesionalni sportaši prolaze kroz krize, one su kod mene vezane uz strah od ozljede, od neuspjeha. Život podrediš treningu, napraviš sve što možeš, daš se dvjesto posto i rezultat se ne dogodi. Ali vjerujem da će se svemir uvijek okrenuti nekome tko ulaže u rad i sebe. Ovaj moj rad nikada ne može biti neuspjeh", govori Nikola.
Propuštao je izlaske, rođendane, maturalac, ali to nikako ne smatra žrtvom. Izlasci su mu jedini porok, jer u krevetu bi trebao biti rano, a katkad mu se zalomi tulum do jutra. Sluša elektroničku glazbu, a od povratka u Zagreb nije bio na koncertu. Još ne razmišlja o samačkom životu, uživa s roditeljima, bratom i sestrom u zajedničkom stanu, a za djevojku trenutno nema vremena. "Zadnja veza mi je bila prije odlaska u Ameriku. Stalno sam na natjecanjima, fokusiran sam na rezultate i nemam vremena za ljubav. Lijepo je biti sretno zaljubljen, ne vidim se kao samca, volio bih imati obitelj. Trenutačno mi godi život s roditeljima jer smo pet godina bili razdvojeni", objašnjava.
Dan prije odlaska na Europsko prvenstvo u Beograd govori nam da si je u ovom sportu osigurao dobre uvjete, ali još uvijek je nemoguća misija pronaći sponzore. S vremena na vrijeme to ga frustrira, posebno kada vidi euforiju oko nogometa i priznaje kako bi volio da se to promijeni jer bi time svoj sport mogao više promovirati.
U novom broju Glorije, koji je od sutra dostupan na kioscima, pročitajte i sve o povratku princeze od Walesa, upoznajte gastro genijalca Roka Nikolića i doznajte sve o ženi koja pomiče granice mogućeg - Grace Jones koja uskoro stiže u Zagreb
