Splićanka sa zagrebačkom adresom, koja se nedavno pridružila informativnoj redakciji RTL-a, otkriva kako se prilagodila na život u glavnom gradu, na koje je priče najponosnija, kako provodi slobodno vrijeme, ali i je li njezino srce zauzeto.
Splićanka Tea Mihanović (26) početkom rujna pridružila se informativnom timu RTL-a i odmah privukla pažnju gledatelja svojim javljanjima uživo. Diplomiranu politologinju u programu možete vidjeti gotovo svakodnevno kako pokriva razne teme od društvenog značaja, a televizijsko novinarstvo već joj je poznat teren jer je ranije profesionalno iskustvo stjecala kao reporterka N1 televizije. Godinu dana živjela je i u Firenci gdje je bila na na studentskoj razmjeni na institutu Cesare Alfieri, a nedavno se vratila i iz Bruxellesa gdje je radila kao menadžerica projekata i surađivala s Europskom komisijom.
"U Bruxelles sam otišla s 22 godine usred pandemije, pronašla sam studentsku praksu preko LinkedIna pa radila kao menadžerica projekata u NGO-u YouthProAktiv. Organizirali smo edukacije za mlade o online poduzetništvu i o dezinformacijama na internetu. S Europskom komisijom sam surađivala kroz povremene projekte - tijekom studija organizirala sam simulacije europskih institucija, zatim se prijavila na edukaciju Europske komisije za mlade novinare gdje sam osvojila nagradu Megalizzi-Niedzielski Europske komisije među 500 prijavljenih studenata", ponosno govori Tea koja je sudjelovala i u dijalogu mladih s potpredsjednicama Komisije o medijskim slobodama što joj je, kako ističe, bilo zbilja posebno iskustvo.
"Ipak, doma je najljepše pa sam se tako prijavila za Robert Schuman stipendiju Europskog parlamenta i radila u odnosima s medijima Predstavišta Parlamenta u Zagrebu, ali ljubav prema novinarstvu je prevladala pa sam se profesionalno nastavila razvijati na terenu", kaže reporterka.
Priznaje i da je profesionalno često sama sebi najveći neprijatelj zbog samokritičnosti i visokih očekivanja tim više što se bavi poslom koji zbog kojeg na svojim leđima ima veliku odgovornost. "Novinarstvo je vrlo stresno. Iako finalni proizvod izgleda savršeno, iza informativnog programa je mnogo truda, rada i odricanja. No kad uđeš u taj svijet, odustajanja nema. Navučeš se na dinamičnost terena i novih tema, a posebno na nova poznanstva", govori Tea koja je ponosna na sve svoje priče, a neke su joj ipak ostavile poseban trag.
"Intervjuirala sam obitelji koje žive u kontejnerima i mobilnim kućama u Petrinji, pratila prosvjed poljoprivrednika u Slavoniji, razgovarala s izbjeglicama iz Ukrajine, djecom koja novi dom sada stvaraju u Lici... Najviše sam ponosna na formate s mladima kojima smo prije parlamentarnih izbora dali da govore o promjenama koje žele vidjeti u Hrvatskoj. Prva priča koju sam napravila na RTL-u bila je o humanitarnoj akciji za Franku Sučić koja ima cerebralnu paralizu i epilepsiju. Nije bilo lako ući u njen svijet, ali snaga takvih ljudi najviše inspirira. Takve priče su zahtjevne, ali ispunjavaju", dodaje novinarka. S obzirom na to da se žene u poslovnom svijetu još uvijek susreću s predrasudama, priznaje kako ni ona nije iznimka.
"Izložena sam im svakodnevno. Uvijek postoji ona grupa anonimnih ljudi koji sjede za tipkovnicom, skrivaju se iza ekrana i javno ponižavaju ili omalovažavaju druge. Na dan kad je objavljeno da sam prešla na RTL prvi put osjetila sam javni pritisak - poruke, pohvale, ali i uvrede. Još uvijek sam nova u medijskom svijetu pa mi je to bio šok", govori naša sugovornica koja slobodno vrijeme najradije provodi u društvu obitelji i prijatelja.
"Vrijeme provedeno s mojim ljudima najviše me opušta, po mogućnosti uz dobru hranu i čašu vina. More, glazba, priroda... Psiha se najbolje utiša i umiri nakon dobrog treninga - samo još da promijenim statistiku i češće odaberem dobar trening od dobre hrane, gdje bi mi bio kraj", kroz smijeh govori reporterka čija obitelj nikada ne propušta javljanja uživo, a najveći joj je kritičar - brat Karlo.
"U obiteljskom grupnom razgovoru uvijek komentiramo "lajvove". Realan su i brutalno iskren komentator, posebno brat - ali i najbolje motiviraju da guram naprijed jer vjeruju u mene i kad ja izgubim energiju", kaže nam Tea koja na pitanje ima li voditeljskih ambicija i vidi li se jednog dana kao voditeljica informativnog programa, odgovara: "Preda mnom je još učenja na terenu, ali i rada na sebi - kroz govorne vježbe i jačanje nastupa. Sada sam točno tu gdje trebam biti, a vidjet ćemo u kojem će me to smjeru odvesti", govori sugovornica na koju teške priče i nepravde o kojima je dosad izvještavala itekako utječu.
"Nemoguće je isključiti se. Ljudska smo bića - ni ne želim biti robot bez emocija na terenu. Da preneseš nečiju priču, moraš imati dušu. Empatija pomaže da kvalitetnije pristupim sugovorniku i prenesem njegov problem, a neprocjenjiv je osjećaj pomoći nekome kroz stavljanje određenih pitanja pod reflektor. Naravno, kad je riječ o politici, ekonomiji i sličnim temama, to je sasvim druga priča koja zahtijeva racionalniji i hladniji pristup", govori Tea i priznaje da je i sama ovisna o adrenalinu u novinarskoj svakodnevici, ali i da ju demotivira monotonija koje u informativnom programu definitivno nema. "Nikad ne znaš gdje će te sutrašnji dan odvesti, koju ćeš temu raditi, gdje otputovati i koga ćeš na tom putu upoznati", ističe Tea koja se odlično prilagodila na život u metropoli.
"Od 18. godine živim u Zagrebu tako da sam se ovdje izgradila kao osoba. Nikad nisam razumjela Dalmatince koji govore ružno o njemu, a opet ga odaberu za grad u kojem će živjeti. Zagreb mi je stvorio niz prilika i u se njemu osjećam kao kod kuće", tvrdi naša sugovornica. Za kraj nas je zanimalo postoji li netko poseban u njezinom životu. "Trenutno ne, vjerujem da će ljubav doći kad sretnem nekoga tko je spreman da si međusobno dajemo vjetar u leđa i rastemo oboje - privatno i poslovno - da bude nadogradnja mom životu koji je i bez partnera već jako lijep i ispunjen. Uživam u ovoj fazi života. Puno putujem, imam divne prijatelje, nikome ne polažem račune - želim da to još malo potraje (smijeh)", zaključuje Tea Mihanović.
Snimljeno u showroomu Trika
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....