Tijekom desetogodišnjeg rada u magazinu Provjereno novinarka Maja Medaković mnogima je pomogla da dobiju lijek ili dom, a posao joj je donio i ljubav sa snimateljem Davorom Vukovićem, s kojim ima kćerkicu Gitu. U intervju za Gloriju prisjetila se odlaska iz ratnog Mostara u koji se nikad nije vraćala živjeti jer joj je kuća bila zapaljena i ostalo je samo zgarište.
Zahvaljujući njoj mnogi su ljudi dobili krov nad glavom, prvi put otišli na ljetovanje, dobili priliku da se liječe pa i natjerali sustav da promijeni ili ukine loše zakone - o statusu njegovatelja koji dotad nisu mogli ostvariti supružnici, plaćanju PDV-a za donaciju hrane, legalizaciji medicinskog kanabisa… Taj melem na ranu mnogih bolesnih, socijalno ugroženih i obespravljenih je novinarka Maja Medaković, koja je nedavno proslavila deset godina rada u istraživačkom magazinu Provjereno na Novoj TV.
"S vremena na vrijeme osjetim umor jer priče koje radim zahtijevaju odlazak na teren i emotivno troše, ali se onda dogode neke teme koje me 'nose' tri mjeseca pa shvatim koliko volim ovaj posao. Težak je, ali nije mi tlaka", govori 35-godišnja reporterka koja teško odvaja privatni i profesionalni život. Ne samo zato što se do kraja daje u svemu što radi i što je neke priče toliko dirnu da ne može zaspati, već i stoga što je na poslu upoznala životnog partnera, snimatelja Davora Vukovića. U vezi su osam godina, a kruna njihove ljubavi je kćerkica Gita, koja će uskoro proslaviti drugi rođendan.
"Nije lako usklađivati majčinstvo i novinarski posao, koji zahtijeva česta putovanja te pregledavanje i montiranje snimljenog materijala do dugo u noć. Stoga Davor i ja “kemijamo” na razne načine oko čuvanja Gite, a najviše nam pomaže njegova mama, koja živi u Zagrebu. Moji roditelji su, pak, u mjestu Gradac pokraj Makarske pa na njih ne mogu računati", objašnjava Maja i dodaje da se s mamom, umirovljenom profesoricom hrvatskog, i tatom, špediterom, čuje svaki dan. Obavezno komentiraju i njezine priče u Provjerenom, ali dok Maja uvijek misli da je nešto mogla napraviti bolje, mama Dalija je hvali.
"Govori mi da sam bila super i da pretjerujem sa samokritikom. Jedino mi zna reći: 'Opet se nisi dovoljno našminkala'. To joj je glavna zamjerka. No ja smatram da bi bilo nedolično da u domove ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem ulazim previše sređena", objašnjava Maja, koja se još kao djevojčica naučila skromnosti i poniznosti, a njezina osobna dramatična priča i sama bi bila dobar materijal za Provjereno. Iskusila je, naime, izbjeglički život zbog kojeg su ona i njezini roditelji sve morali graditi ispočetka.
"Moj otac je iz Mostara pa smo 1992. zbog rata otišli iz Bosne i Hercegovine. Bilo mi je sedam godina i mnogo sam toga zaboravila, no sjećam se da smo jednog dana sjeli u automobil sa svim stvarima koje smo mogli ponijeti i odvezli se u Gradac, odakle je rodom moja majka. Smjestili smo se u bakinoj kući pa, srećom, nismo iskusili težak život prognanika u hotelima, odmaralištima i izbjegličkim centrima. U rodni grad nisam se više vratila živjeti jer nam je kuća bila zapaljena i ostalo je samo zgarište. Kad sam nakon dvadeset godina s Davorom posjetila Mostar, potreslo me ono što sam vidjela i jednostavno nisam mogla zamisliti kako bi izgledao moj život da sam ondje ostala - otkriva Maja, koja je osnovnu školu i gimnaziju završila u Pločama, a nakon toga je u Zagrebu upisala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Pred kraj studija joj je profesorica Tena Perišin rekla da na Novoj TV traže novinare u Provjerenom pa se prijavila - i prošla. Najprije je pomagala kolegama u istraživanju i kreiranju priča, a nakon godinu dana je i ona postala reporterka. Njezin prvi prilog bio je o zaradi na vlastitom tijelu - prodaji kose, majčinog mlijeka, krvne plazme, poziranju studentima slikarstva… Među više od sto zanimljivih Majinih reportaža su i one o pokretu protiv bacanja hrane u Danskoj, vremešnom svećeniku koji sam gradi katedralu u okolici Madrida, beskućniku iz Rijeke koji je nakon trideset godina našao izgubljene prijatelje, dječaku iz Sarajeva koji se ubio nakon seksualnog zlostavljanja… Javnost se sjeća i njezinog priloga za koji je 2015. dobila nagradu Hrvatskog novinarskog društva - o teškom životu samohranog oca i njegova sina iz sela Komareva pokraj Siska, kojima je poslije sagrađena kuća uz pomoć donacija. S njima, kao i s mnogim drugim ljudima o kojima je snimala reportaže, Maja je i danas u kontaktu. Sigurna je da će tako biti i dalje jer je taj posao i nakon desetljeća rada ispunjava pa se, zasad, ne planira baviti nečim drugim.
"Čini mi se kao da se u posljednje vrijeme ljudi srame vlastitih suza i izražavanja osjećaja. Trude se biti snažni i suzdržani, a ja mislim da nema ničeg lošeg u tome da vas se nešto dojmi i dirne vas do suza", zaključuje novinarka koja još dublje proživljava nedaće drugih otkako je postala mama. Svaki slobodni trenutak provodi s kćerkicom pa sada više nema toliko vremena za svoj hobi - pečenje torta i kolača. Iako njezino prezime asocira na med, Maja Medaković kaže da joj je specijalitet ljutkasta torta od čokolade s višnjama i čilijem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....