Leonardo Ljubičić, sin legendarnog Ivana Ljubičića, koji se prvi put pojavio u našem mediju u naručju svojih roditelja par mjeseci nakon rođenja, preskočio je razred, živi sam na Lošinju i nedavno je u Opatiji osvojio prve ATP bodove.
Baš kao i njegov otac prije 29 godina, prije nekoliko je dana Leonardo Ljubičić baš na Istarskoj rivijeri u Opatiji osvojio prve seniorske bodove. Od oca Ivana Ljubičića, jednog od najboljih hrvatskih tenisača, naslijedio je sportske gene, kao i miran karakter. Šesnaestogodišnji Leonardo Glorijinu ekipu dočekao je u Opatiji, a ovo mu nije bilo prvo snimanje za naš tjednik. Naime, prvi put je stao pred kameru Glorijina fotografa kao novorođenče u obiteljskom domu u Monte Carlu u naručju razdraganih roditelja - Aide i Ivana. Upravo na relaciji Opatija - Monte Carlo, ali i na mnogobrojnim svjetskim turnirima, proveo je prve četiri godine svog života, sve dok se 2012. njegov otac nije umirovio, a obitelj se trajno preselila u Monte Carlo, gdje je Leonardo proveo djetinjstvo. Budući da mu je otac bio profesionalni tenisač, tim sportom je zaražen od malih nogu, ali isprobao je i druge: nogomet, atletiku, plivanje, pa za sebe kaže da je rođeni sportaš.
OGLAS
"Djetinjstvo mi je bilo prekrasno, uz jako puno sportskih aktivnosti. Od rođenja sam sportski tip i nikada nisam bio na miru pa su me roditelji već kao malog dječaka upisali na sport. Najviše sam se zadržao u nogometu i tenisu, a na kraju sam izabrao tenis. Bio sam dobar nogometaš, igrao sam na poziciji napadača i bio sam brz i spretan, ali sam prestao trenirati kad sam odlučio da je tenis sport za mene. Svakodnevno treniram tek dvije godine, što je zapravo malo u odnosu na moje kolege", govori Leonardo. No, zato je učio od najboljih. Njegov otac nekada je bio treći tenisač svijeta, a hrvatsku je naciju oduševio 2004. u Ateni kada je u paru s Marijem Ančićem osvojio olimpijsku brončanu medalju. Isti dvojac donio je godinu kasnije Hrvatskoj prvi trofej i u Davis Cupu.
Nakon što se umirovio, bio je trener jednom od najuspješnijih tenisača svijeta, Rogeru Federeru, ima svoju tenisku akademiju na Lošinju i trenutačno je jedan od savjetnika francuskog teniskog saveza. Baš zbog silnih poslovnih obaveza ne može ga pratiti baš na svakom turniru, ali zato se svakodnevno čuju i razgovaraju o tenisu. "Tata me prati koliko stigne zbog posla. Više mi je savjetnik nego trener. Naravno, kada smo skupa, pomaže mi - igramo i treniramo i mislim da nam ide dobro za sada. Nema svađa ni problema i imamo lijep odnos tate i sina. No, nikako ne smijem izostaviti mamu Aidu, jer ona je moja inspiracija, imam najbolju mamu na svijetu. Sve me naučila, o školi, odnosima, sportu, životu", ponosno govori Leonardo, koji ima i 13-godišnju sestru Zaru, za koju kaže da je njegova potpuna suprotnost. Dok je Leonardo posvećen isključivo tenisu, ima mali krug prijatelja i svakodnevno dva puta trenira u teretani i na terenu, sestra također voli tenis, ali rekreativno, a draži su joj prijatelji, škola i druženje. "Preskočio sam razred i cijelo vrijeme školovanja sam bio mlađi godinu dana od svojih vršnjaka. Od rujna prošle godine živim sam na Lošinju. Unajmili smo kuću pokraj terena, a na Lošinju baš i nema mjesta za druženja. Po zimi bude malo dosadno, ali nikad nisam proveo više od tri tjedna u komadu ondje, treniram pa idem na turnir pa u Monako. Za sada je tenis prioritet i na Lošinju su mi najbolji uvjeti jer nema nikakvog odvlačenja pozornosti", kaže Leonardo, koji tečno govori francuski, španjolski, talijanski i engleski.
Osnovnu školu završio je na francuskom, a trenutačno pohađa online nastavu jedne američke srednje škole. Omiljeni predmeti su mu, kaže, matematika i povijest, ne voli jedino fiziku, a bez obzira na to što se bude događalo s tenisom namjerava upisati koledž u Americi. "Obrazovanje mi je jako važno. Moj dan traje dugo, ali uvijek pronađem vremena za učenje. Pet dana tjedno imam dva treninga u teretani i dva na terenu i idem rano spavati, a nedjelja je jedini dan za odmor. U mom slučaju to znači da cijeli dan učim", nastavlja Leonardo, kojem su hobiji slušanje muzike i kuhanje. Zna skuhati piletinu, rižoto, tjesteninu, palačinke, a kuhače se primi najčešće vikendom, zajedno s cimerom, ruskim tenisačem. "Idealno je kad kuham i slušam muziku, a slušam sve. Volim Queen, francuski rap, reggaeton, rock, pop, a kada sam u Monaku, volim s tatom pogledati utakmicu košarkaške Eurolige, ili gledati teniske mečeve", objašnjava Leonardo.
Uzor mu je Roger Federer, a već je prošao i težak period kada se na početku karijere teško ozlijedio. Imao je stres frakturu leđa, s obzirom na to da je naglo izrastao, u godinu i pol dana čak 20 centimetra, što mu je stvorilo veliki problem s leđima. "Ne bih htio više rasti, sada sam visok 195 centimetara. Mislim da bi mi to stvorilo nepotrebne probleme u životu. Bio sam u tom razdoblju malo psihički potonuo, ali slušao sam liječnike, bio discipliniran i sada samo moram raditi na tome da se ozljeda ne vrati", dodaje Leonardo. Na pitanje je li zaljubljen, odgovorio je: "Ma, nisam i zahvalan sam na tome. Imao sam prvu ljubav, ali trenutačno sam fokusiran samo na tenis i to mi je dovoljno za sada."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....