Nakon svjetskog atletskog prvenstva u Dohi, svijet ne prestaje pričati o Allyson Felix i Shelly-Ann Fraser-Pryce, snažnim, motiviranim ženama koje su svojom upornošću oborile rekorde legendarnog trkača Usaina Bolta. Osim što su odlične sportašice, one su i majke koje su dokazale da je itekako moguće biti predan i uspješan na mnogim poljima te da ne moramo odustati od svojih snova na uštrb ičega drugoga.
U sportskim krugovima trenutno se najviše priča o Svjetskom atletskom prvenstvu u Dohi i o Allyson Felix i Shelly-Ann Fraser-Pryce koje su pomele svu konkurenciju i u povijest se upisale kao žene koje su uspjele oboriti rekord u osvojenim medaljama Usaina Bolta.
Allyson je trčala štafetu kao dio američkog štafetnog tima u miješanoj utrci na 4x400 metara te je svoj dio istrčala za 50,4 sekunde i osvojila 12. zlatnu medalju, jednu više od Bolta. Njezina pobjeda još je značajnija zbog činjenice da je deset mjeseci prije utrke na svijet donijela djevojčicu Camryn. Iako je djevojčica zdrava, trudnoća je bila prilično komplicirana. Naime, Allyson je dijagnosticirana preeklampsija zbog koje je u studenom 2018. podvrgnuta hitnom carskom rezu te kćer rodila prerano, u 32. tjednu trudnoće. No, čak ni to je nije spriječilo da se čak osam mjeseci nakon poroda vrati atletici i dokaže svim svojim kolegicama da je moguće biti uspješna sportašica i majka u isto vrijeme.
"Sve je drukčije i definitivno izazovno. Mislim da je tako za svaku novu majku koja se vraća na posao - iscrpljena je i pokušava držati balans između posvećenosti obitelji i poslu. Isto je i za mene", rekla je Allyson. "Upravo se privikavam na moju novu rutinu, ali ne mogu biti sretnija jer imam svu moguću podršku. Nakon napornog dana treninga, najviše me veseli vidjeti nasmiješeno lice moje kćerkice", dodala je.
Rođena je 18. studenog 1985. u Kaliforniji u SAD-u i već je u srednjoškolskim danima pokazala interes za trčanje i atletiku, iako je prije toga igrala košarku. Unatoč dobacivanjima školskih kolega da ima "pileće nogice", Allyson je od samog početka bavljenja atletikom osvajala nagrade, a s 18 godina osvojila je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 2004. godine u Ateni. Godinu kasnije bila je najmlađa atletičarka s medaljom koja se natjecala na Svjetskom prvenstvu u atletici, a 2007. postala je druga ženska osoba koja je osvojila čak tri zlatne medalje na jednom Svjetskom prvenstvu.
Na Olimpijadi 2008. godine u Pekingu, Allyson je oborila osobni rekord, otrčavši 200 metara u samo 21,93 sekunde i osvojivši srebrnu medalju. Te godine nije je zaobišla ni zlatna medalja u štafeti na 4x400 metara. No, najveći uspjesi za Allyson su tek trebali doći. Na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu, američka atletičarka je osvojila prvu zlatnu medalju u individualnoj utrci na 200 metara s vremenom od 21,88 sekundi. Na istom natjecanju ponovno je trčala štafetu 4x100 metara te s kolegicama Carmelitom Jeter, Biancom Knight i Tiannom Madison osvojila još jedno zlato. Ali ni to nije bilo sve - štafeta na 4x400 metara donijela je njoj i njezinom timu treće zlato te se Allyson tako upisala u povijest kao prva Amerikanka koja je osvojila tri zlata na Olimpijadi nakon što je isto napravila Florence Griffith-Joyner na Olimpijskim igrama 1988.
Kasnija natjecanja donijela su joj još srebrnih medalja, no drugo mjesto na Ljetnim igrama u Riu de Janeiru 2016. ostavilo joj je gorak okus u ustima. "Sve sam dala od sebe. Jako sam razočarana jer sam kompetitivna", rekla je Allyson nakon te utrke na kojoj joj je zlato izmaklo za samo 0,7 sekundi i otišlo u ruke kolegici Shaunae Miller.
Srećom, Allyson je ovaj "poraz" stavila iza sebe i zagrizla još jače, te je 2016. godine osvojila još dvije zlatne medalje na Olimpijadi kao članica štafetnog tima na 4x100 i 4x400 metara. S devet olimpijskih medalja, Allyson je postala najnagrađivanija atletičarka u američkoj povijesti. Bez obzira na sve medalje i uspjehe, Allyson je ipak doživjela jednu neugodnu situaciju i to zbog toga što je željela postati majka. Naime, Nike, s kojim je do 2017. godine imala ugovor, želio ju je "kazniti" smanjivanjem financijskog dijela ugovora za 70 posto ako u mjesecima nakon poroda ne bude imala najbolje rezultate. Takav potez sportskog maga šokirao je mnoge sportaše i sportašice pa je na kraju Nike promijenio uvjete poslovanja s atletičarkama. Allyson je tada prekinula suradnju s Nikeom i postala prva plaćena ambasadorica brenda Athleta.
"Ovo je bilo zaista posebno. Bila je to luda godina za mene, tako da mi samo to što mogu trčati uz ovu odličnu ekipu daje osjećaj da sam blagoslovljena. Još uvijek postoji mnogo toga ispred mene. Sretna sam što sam zdrava i što sam se mogla vratiti”, rekla je Allyson nakon jučerašnje utrke te poručila kako jedva čeka Olimpijske igre 2020. u Tokiju.
Osim Allyson, povijest je u Dohi ispisala i Shelly-Ann Fraser-Pryce, osvojivši zlatnu medalju u trčanju na 100 metara i tako postala prva osoba i prva žena koja je osvojila četiri zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u trčanju na 100 metara, što je jedna više od Usaina Bolta. Ova 32-godišnja sprinterica s Jamajke, pobjedu je na terenu proslavila s dvogodišnjim sinom Zyonom kojeg je dobila u braku s Jasonom Pryceom te rekla kako je ovo "pobjeda majčinstva".
"Žene su nezaustavljive, a moj uspjeh neka služi kao inspiracija svim sportašicama koje razmišljaju o proširenju obitelji i pitaju se hoće li se moći vratiti sportu nakon poroda", rekla je Shelly-Ann. U prošlim intervjuima priznala je da je plakala nakon što je saznala da je trudna, ali je ipak odlučila biti uporna u namjeri da se natječe: "Znala sam kako se osjećam i da nisam spremna odustati od svega. Imala sam još puno toga za napraviti i ostala sam usredotočena na cilj".
Odrasla je u prilično siromašnoj obitelji, a nedostatak financijskih sredstava poljuljao joj je samopouzdanje još u osjetljivim tinejdžerskim godinama. Nakon završetka srednje škole, posvetila se trčanju i počela marljivo trenirati sprint na 100 metara, a zbog svoje odlučnosti, postala je prva Jamajkanka u povijesti koja je na Olimpijadi 2008. u Pekingu osvojila zlato. Svjetskom prvakinjom postala je 2009., 2013. i 2015. godine, a 2017. bila je jedina godina u kojoj nije nastupala, već je Svjetsko atletsko prvenstvo gledala u bolničkom krevetu s trbuhom do zuba. Bila je previše uzbuđena oko utrke, čime je izazvala trudove te rodila Zyona putem carskog reza.
"Bilo je jako bolno i četiri mjeseca poslije poroda još uvijek nisam mogla dići niti najslabiji uteg, ali to iskustvo ne bih mijenjala za išta. Zyon me učinio još snažnijom, otpornijom i posvećenijom, baš kao i moj suprug. Dok su drugi sumnjali u mene, oni nisu. Bili su tu i vjerovali u mene", poručila je atletičarka. Osim što je odlična sportašica, Shelly-Ann je ambasadorica UNICEF-a za Jamajku od 2012., ima titulu prvostupnika na Tehnološkom sveučilištu, s diplomom znanosti o dječjem i adolescentnom razvoju te ima vlastiti frizerski salon. Ona i Allyson pravi su primjer kako ne moramo odustati od svojih snova zbog drukčijih okolnosti te da smo itekako sposobne vuči sve konce svog života, čak i onda kada drugi ne vjeruju u nas. Sigurni smo da će ove iznimne žene napraviti zavidan rezultat na Olimpijadi iduće godine. Sretno im!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....