Spisateljica, glazbenica, kantautorica, koja će 8. lipnja na zagrebačkoj Šalati velikim koncertom obilježiti četiri desetljeća karijere, ugostila nas je u svom zagrebačkom domu te ispričala najzanimljivije stvari iz života; tko je otkrio njezin talent, s koliko je godina napisala prvu pjesmu, zašto više ne bi patila zbog muškaraca, te da joj je najbolji prijatelj sin - Arian.
Alka Vuica je nepresušan izvor inspiracije, kako kao autorica stihova za Josipu Lisac, Dina Dvornika, Nenu Belana, Mladena Grdovića, grupu ‘Neki to vole vruće‘, Ninu Badrić, Tonyja Cetinskog i brojnih drugih, pa do njezinih velikih hitova poput ‘Laži me‘ za koji kaže da joj je kupio i auto i stan, do njezine osobnosti i bogatog životnog iskustva. Razgovor i snimanje odradili smo u njezinom domu uređenom u eklektičnom stilu s puno šarenih, duhovitih i neočekivanih detalja. Spisateljica, glazbenica i kantautorica dočekala nas je toplo i u maniri prave domaćice, uz mirišljavu kavu i ukusnu pitu od sira. Tijekom snimanja pogled nam je stalno bježao na atraktivan bazen - Alkinu omiljenu oazu opuštanja u ljetnim danima dok nije na moru.
„Trenutačno nije u funkciji, ali kad dodam svježu vodu i 200 kilograma soli, to je milina. I dosta plivam u njemu”, priča glazbenica čiji je bazen u središtu terase na kojoj dominira veliki stol, rustikalna slavina i plavo - bijele vizure.
Na početku smo je pitali kako bi ilustrirali svoju četiri desetljeća dugu karijeru? „Imam tu sreću da sam surađivala s raznim dušama i umjetnicima. Svi su oni meni nešto dodali, a ja njima dala. Kad bi govorila o našoj zajedničkoj slici, to bi morao biti Picasso ili Dali”, rekla je umjetnica, dodavši da je tijekom njezine karijere koju je zatekao i raspad zemlje u kojoj je živjela i radila, rat, bilo i uspona i padova. Ispričala nam je kako je prvu pjesmu napisala s 12 godina, i opisala kakav je bila kao djevojčica.
„Iako sam vesela po prirodi, zapravo sam bila tužna djevojčica.Strašno sam se bojala smrti. To je obilježilo moje djetinjstvo. Strah od smrti, tuga primorskog grada zimi, kršćanski odgoj, odlasci na misu, posjeti mom stricu svećeniku, razgovori o smislu i besmislu. Onda fantastično, s druge strane došlo je do jačanja karaktera, borba za neovisnost, ravnopravnost, drugarstvo, socijalistički odgoj pobjednice, junaštvo. Ono se kod mene očitovalo kao pobuna protiv autoriteta, protiv profesora koji ne vole individualnost ni tvoje roditelje, pa sam često bila kriva za sve i svašta”, prisjeća se.
U životnom intervjuu govori i o odnosu s umjetnikom Vukom Veličkovićem s kojim ima sina Ariana, otkriva kako je velikan Karlo Metikoš prepoznao njezin talent, o slobodi, kako se nosi sa starenjem i što misli o estetskim operacijama: „Svašta se danas nudi, ali mislim da ću prije ili kasnije završiti na liftingu. Ali što ću s križima”, našalila se.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Glorije!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....