Vitomira Lončar: O životu u Kini, kako je naučila njihov jezik i zašto ne zna spravljati kineske specijalitete

Kako ste proslavili nagradu koju ste nedavno osvojili na kazališnom festivalu?

- Otišli smo na Qinqiang, odnosno Qin operu koju oboje obožavamo. Predivna večer!

Jesu li o vama pisali kineski mediji?

- Iskreno, nitko ne pamti da je neki stranac glumio cijelu predstavu na kineskom, tako da sam zainteresirala javnost. Dali smo veliki intervju za najveću kinesku agenciju Xinhua, snimili su i kratki film o meni, a izašlo je više članaka o našoj predstavi.

Je li vam bilo neobično nakon dugo vremena ponovno stati na scenu?

- Eh, da je samo riječ o sceni, lako bi to bilo… Stati pred malu djecu u vrtiću, knjižnici, igraonici - to je bila zabava.

Koliko vam je trebalo da izbrusite tekst na kineskom jeziku za predstavu?

- Više od šest mjeseci. Prije podne sam radila sama, a nakon toga sam s trenericom učila izgovor.

Kad ste počeli učiti kineski?

- Prije više od pet godina.

Vitomira Lončar pet godina živi u Kini.

NEJA MARKICEVIC/CROPIX

Možete li normalno komunicirati?

- Naravno, dugo sam već ovdje.

Čitajte i: Oskarovac Danis Tanović bez dlake na jeziku: ‘Ne mogu raditi s idiotima, ma kako dobri glumci bili‘

Jeste li ikada pobrkali riječi?

- Recimo, youyu znači melankolija, lignja, oklijevanje, imati prednost, bolje od… Sve se piše i čita youyu, ali su tonovi drugačiji. Pa ti vidi!

Jeste li naučili njihovo pismo?

- I pisati i čitati. Totalno sam pismena. Na ispitu samo za prva dva stupnja nema pisanja, ostali stupnjevi se ne mogu položiti bez pisanja.

Što vas najviše oduševljava u toj zemlji?

- Jednostavnost života. Sve što trebaš imaš na mobitelu. Sve se kupuje online. Nema gotovine, kreditnih kartica, nema računa, opomena, obračuna, preplate… Hoćeš struju? Plati 100 juana i pali svjetlo. Hoćeš plin? Plati 100 juana i pali plin, vodu, telefon, TV… Koliko platiš toliko imaš. Ove hrvatske netransparentne obračune, preračune i specifikacije više ne razumijem.

A što vam nedostaje od života u Hrvatskoj?

- Kći Buga, obitelj i moja ljetna oaza Ustrine.

Koliko vas je život u Kini promijenio?

- Nekad bitne stvari postale su mi nebitne. I napokon spavam. Prosjek spavanja mi je osam sati i pet minuta. Ne pitajte koliki je bio prije Kine.

Što je po vama najveća zabluda koju zapadni svijet ima o Kini i Kinezima?

- Da samo jedu rižu i da postoji nešto što se zove - kineska kuhinja.

Glumica kaže da je naučila čitati i pisati kinesko pismo.

NEJA MARKICEVIC/CROPIX

Jeste li naučili kuhati koje njihovo jelo?

- Nisam naučila kuhati ni u Hrvatskoj, a kamoli u Kini. Kaže moj Ivica - ženi nije mjesto u kuhinji, pa zašto da se guram!

Kakva je situacija u Xi’anu što se tiče pandemije?

- Upravo smo ponovno u lockdownu. U našoj provinciji od 60 milijuna stanovnika u posljednjih tjedan dana imamo 17 novih slučajeva. Zatvoreni su trgovački centri, kazališta, koncertna dvorana…

Čitajte i: Matija Dedić otkriva kako ga žene inspiriraju, kakav je otac te koji su mu najveći strahovi

Je li tamo obavezno cijepljenje?

- Nije obavezno, ali se cijepi tko god može, uključujući i djecu. Ja sam primila i treće cjepivo. Mirno spavam.

Približavaju se Božić i Nova godina. Imate li u Xi’anu društvo s kojim možete proslaviti blagdane?

- Nemamo. Nema više nikoga jer su se svi nakon 2020. vratili kući ili odselili u druge gradove i zemlje. Imamo jedno drugo. Moj Šimić i ja.

Aktualno pitanje: U Hrvatskoj i Europi brojni su prosvjedi protiv uvođenja covid-potvrda. Je li u Kini moguće kretanje bez takve potvrde?

- Ovdje ne možeš preživjeti bez covid-potvrde. Ali kulture, društva, zajednice, ljude, društvena uređenja ne treba uspoređivati. Nije bitno što ja, kao stranac, mislim o sustavu koji je ovdje uspostavljen za suzbijanje korone. Bitno je da svi Kinezi koje poznajem snažno podržavaju ovaj pristup. Njihova zemlja - njihova pravila. A sigurnost je ovdje na prvom mjestu. U Hrvatskoj su, očito, prioriteti drugačiji. Tko šiša sigurnost kad je politika važnija od života!