‘Za sve nas koji smo je poznavali i koji smo s njom radili Đurđa je bila naša Diane Vreeland‘

Nasmijana, prštave i zarazne energije, uvijek spremna za neki novi znanstveni ili kulturni pothvat, za putovanja, beskrajna lutanja svjetskim metropolama i važnim izložbama, posve nenadano u Londonu je preminula Đurđa Milanović (1949.), dugogodišnja Glorijina kolumnistica.

Đurđa je godinama slala svoje londonske priče, crtice iz života grada u kojem je početkom devedesetih pronašla novi dom. Njeni ‘izvještaji s bojišta’ - ali modnih, pop-kulturnih i socioloških - omogućili su nam da osjetimo duh tog vibrantnog grada, svakodnevicu njegovih stanovnika koju je analizirala fenomenološki, znalački, insajderski.

Za sve nas koji smo je poznavali i koji smo s njom radili Đurđa je bila naša Diane Vreeland, nenadomjestiva urednica nekad najvažnijeg hrvatskog modnog časopisa, koja najdublje i znalački razumije jezik mode te njezin utjecaj na svakodnevicu, psihologiju i emocije.

Rođena Osječanka, diplomirala je 1973. filozofiju i indologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, no studirala je i povijest umjetnosti i talijanski. Na poslijediplomskom studiju počela se baviti ženskim tiskom i modom kao semantičkim i psihosociološkim fenomenom svakodnevice pa je magistrirala na sociologiji s temom ‘Ženska štampa kao fenomen masovne kulture’.

Rano je počela pisati, objavljivala je u Omladinskom tjedniku i radila na radiju, a najplodniji dio njezine zagrebačke karijere započeo je 1986. kad je postala glavna urednica ženskog časopisa Svijet - koji je imao nakladu od danas nezamislivih stotinjak tisuća primjeraka. Svijet je pokušala promijeniti, pretvoriti ga u modni časopis koji se ne zgraža nad ludostima ‘vrlog novog svijeta’ i ekstravagantnim modnim kolekcijama (kao u tipičnim socijalističkim revijama tog vremena), ali istodobno je zadržala njegov identitet magazina koji se bavi i feminističkim temama, ravnopravnošću žena u socijalizmu - što je u velikoj mjeri bila tabu tema jer se to smatralo odrađenim.

Ivan Posavec

Đurđa je 80-ih pisala i za časopise Danas i Start, uglavnom o modi kao elementu masovne kulture. Sjećam se da smo se znali smijati s legendarnim novinarom Vladimirom Cvitanom, dobrim Đurđinim prijateljem i jednim od Startovih urednika u drugoj polovici osamdesetih, kako ‘nema Starta bez Rolanda Barthesa’, francuskog strukturalista čija je razmišljanja o modi ona naročito cijenila. Kratko je predavala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, no već je bila u ranim pedesetima kad je uspjela samu sebe nadići i reinventirati preseljenjem u britansku prijestolnicu.

Đurđin život i karijera kao da su imali dva oštro podijeljena čina. Jedan se zbivao u Zagrebu, drugi u Londonu. Na London College of Fashion doktorirala je kao Djurdja Bartlett (prezime drugog supruga), a potom je objavila nekoliko knjiga. ‘Fashion East: The Spectre that Haunted Socialism’ (Moda na Istoku: duh koji je proganjao socijalizam, 2010.) ocijenjena je kao ‘prijelomno istraživanje impresivne širine i dubinske analize’. Yale University Press objavio joj je 2019. knjigu ‘Moda i politika’, a bila je uključena i u rad na važnom zborniku ‘Fashion Media, Past and Present’ (Modni mediji nekad i danas).

Svojim knjigama i člancima - s velikim odmakom sad već stanovnice hipsterskog londonskog Islingtona - odgovorila je svima onima koji su je kao urednicu Svijeta napadali što promiče razmišljanja o modi, koja je u to vrijeme za ‘tvrde socijaliste’ bila frivolna, gotovo antirevolucionarna.

Pisala je ekstenzivno i dobro o prvoj fazi sovjetskog pristupa modi, koju je tada u cijelosti podržavala država, a dizajnom se bavili najveći sovjetski apstraktni umjetnici. Za časopis Fashion Theory napisala je tekstove ‘Socijalistička internacionala dendija Istočne Europe od 1946. do 1959.’, ‘Neočekivana drugarica: Coco Chanel i socijalistička moda’, ‘Neka nose bež: malograđanski svijet službenog socijalističkog odijevanja’, a napisala je i tekst o još jednoj Glorijinoj kolumnistici, ‘Žuži Jelinek: nevjerojatne pustolovine socijalističke Chanel’.

Svima nama koji smo radili s Đurđom Milanović nedostajat će njezin smijeh, a britki i duhoviti opažaji o svijetu oko nas nedostajat će i svim njezinim čitateljicama.