"Glumci ili imaju previše posla ili ga nemaju uopće. S tim se treba pomiriti i pronaći balans, što nimalo nije lako", konstatira zagrebačka glumica Tena Nemet Brankov (31), zvijezda RTL-ove hit serije "Sjene prošlosti" i članica Gradskog dramskog kazališta Gavella, koja je trenutačno u prvoj fazi - zbog prenatrpanog rasporeda jedva je uspjela pronaći termin za intervju. Od jutra je, naime, na probama u matičnom kazalištu Gavella gdje priprema predstavu "Don Juan se vraća iz rata" u režiji Paola Magellija (premijera je 18. veljače), poslijepodne snima seriju, a navečer igra Gavelline predstave koje su već na repertoaru. Jedva stigne pojesti, a trenutačno društvenog života nema, no obožava svoj posao i trudi se pronaći balans između posvećenosti karijeri i rutine koja joj je jako bitna.

DARKO TOMAŠ CROPIX

"U trenucima kada mi tlo krene pucati pod nogama pronađem način da se resetiram. Ugasim telefon, spavam, meditiram, otuširam se i pobjegnem sa svojim psom Lunom u prirodu, i mogu ispočetka", govori Tena. Velika joj je podrška i dečko, pomorac iz Kaštela kojem ne želi otkriti identitet, a s kojim je u vezi već godinu i pol.

Sretno zaljubljena

"Upoznala sam ga preko kolege Marina Klišmanića, koji je njegov najbolji prijatelj iz djetinjstva. Kako je često na brodu, vidimo se svaka dva tjedna, a ponekad je razdvojenost duga i četiri mjeseca. Moja kolegica Nataša Janjić, kada ga je upoznala, rekla je da smo idealan par jer mene može pratiti samo netko tko je ovisan o adrenalinu i to je točno. Na početku mu je moj posao bio neobičan, no sada se već navikao, kao i ja na njegov. Gleda sve moje predstave, a dok je na brodu tjera kolege da zajedno gledaju "Sjene prošlosti", kroz smijeh govori Tena, dodajući kako se zaljubila u njegovu mirnoću, opušten i sportski stil života (oboje su i ljubitelji motora). Kada nije na brodu, žive zajedno, ali nigdje im se, kaže, ne žuri pa idu polako. Teni je jako bitno i da ima vrijeme za sebe.

MAJA BOTA ŠTRBE ZA RTL

"Volim biti među ljudima i slušati tuđe priče, ali nekad mi odgovara samoća. Trenutačno mi nedostaje da sam doma sama, da u miru čitam, gledam film, seriju ili slušam muziku. Slušalice su mi stalno na ušima, a slušam sve, od rocka, popa, eksperimentalne pa do klasične glazbe. Dok slušam glazbu, zamišljam neku svoju novu ulogu", kaže Tena, koja je odrasla u glumačkoj obitelji.

Kći je proslavljenih hrvatskih glumaca Marine Nemet i Slavka Brankova, koji su, nažalost, preminuli dok je ona još bila tinejdžerica. Slavko, zvijezda popularne serije "Smogovci", preminuo je 2006. od karcinoma pluća, a zloćudna bolest odnijela je i Marinu četiri godine kasnije, nakon čega je o Teni nastavila brinuti njezina baka. "Koliko jedno tijelo može podnijeti boli", zapitala se mlada umjetnica u jednom intervjuu, no danas se trudi pamtiti samo lijepe dane.

"Odrasla sam u maloj umjetničkoj obitelji u još manjem stanu na zagrebačkoj Trešnjevci, ali nikada nam nije bilo tijesno jer je u našem domu vladala sloga i ljubav. Umjesto automobilom, svugdje smo se vozili biciklom, kolači su se pekli svake nedjelje, a prije spavanja roditelji su mi čitali Shakespearea i puštali legendarnog glazbenika Leonarda Cohena. Na pitanje "čija si, mamina ili tatina?", ja bih uvijek suvereno odgovarala "svoja". Oduvijek sam imala vrlo izražene stavove koji su se, kao i danas, lako mogli pročitati s mog lica", govori Tena. Iako je s dugim plavim uvojcima izgledala poput anđela, bila je i, kako kroz smijeh dodaje, ostala "pravi mali hahar".

DARKO TOMAŠ CROPIX

"Mrzila sam dugu kosu, često sam se šišala sama i mnogi su mislili da sam dječak s istančanim modnim ukusom. Puno sam vremena s roditeljima provodila u kazalištu, moje dadilje su bile garderobijerke i šminkerice iz kazališta ili sa setova, a s pet godina sam uletjela na jednu izvedbu "Breze" jer sam htjela doći do svoje mame i pitati je nešto od životne važnosti", prisjeća se glumica, koja je otada pa do danas tu najdražu joj predstavu pogledala dvadesetak puta. Već je kao djevojčica pokazivala interes za kazalište, radeći vlastite predstave u dnevnom boravku, koje su se održavale češće nego što su njezini roditelji igrali svoje u kazalištu. Bila je, govori, iznimno aktivno i energično dijete - učila je engleski i njemački jezik, plesala balet, svirala violinu i igrala nogomet. Roditelji su vješto pokušavali zaobići njezin upis u bilo kakvu vrstu dramske sekcije, pa ju je na kraju u dječje kazalište Dubrava, gdje je tada radila, upisala Tenina polusestra Dunja. Dunja je starija kći Slavka Brankova, koju je dobio u ranim dvadesetima, pa je između njih dvije razlika veća od 20 godina. Vrlo brzo su pedagozi uočili talent šesnaestogodišnje djevojke, počevši je pripremati za Akademiju dramske umjetnosti, no to nije bilo jedino što je Tenu zanimalo.

Uspjeh iz prve

"Htjela sam studirati i modni dizajn, slikarstvo ili fotografiju, no od upisa na likovnu akademiju sam odustala vrlo brzo, nisam se osjećala dovoljno slobodno, zadaci na pripremama gasili su moju kreativnost i povlačila sam se u sebe. Potpuno sam se fokusirala na glumu i shvatila da ću imati puno hobija jednoga dana kada postanem glumica", govori Tena, koja je ADU upisala iz prvog pokušaja.

"Zaboravila sam stih heksametra na audiciji i mislila sam da neću uspjeti, ali na kraju sam se sabrala, ponovila sve ispočetka i prošla. Razdoblje fakulteta je bilo možda i najproduktivnije razdoblje dosad, istodobno sam glumila u kazalištu, na filmu i studirala", govori Tena, koja sebe opisuje kao empatičnu, radoznalu, kreativnu, ali i tvrdoglavu osobu. Tijekom fakulteta igrala je u predstavi "Fine mrtve djevojke", seriji "Nemoj nikome reći" i filmu "Trampolin", što joj je najdraža uloga dosad, a takav intenzivan ritam doveo ju je do čestih odlazaka na hitnu i primanja infuzija zbog iscrpljenosti. S 29 godina doživjela je burnout. Godine intenzivnog rada, neprežaljene tuge za roditeljima i depresija uzeli su danak i Tena je, kaže, napokon odlučila potražiti pomoć.

DARKO TOMAŠ CROPIX

"Izgubila sam kontrolu nad svojim emocijama i to je bio trenutak kada sam morala potražiti stručnu pomoć. Teško je priznati da nekada ne možeš sve procesuirati sam, ali moja borba je utoliko bila lakša jer sam imala bezuvjetnu podršku svojih prijateljica, koje su prije svega moja obitelj. Smatram da se i dalje premalo govori i educira o mentalnom zdravlju te da još postoji velika stigma vezana uz teškoće na tom polju. Nije sramota ići na psihoterapiju jer je i najhrabrijima ponekad potrebna pomoć. Biti tužan nije zabranjeno, ne treba bježati od emocija, u redu je da se ne osjećaš dobro, ali važno je da znaš zbog čega i kako to na vrijeme prepoznati. Život nije Instagram profil, naši umovi su puno kompleksniji od algoritama koji nam zatupljuju umove kratkotrajnim užicima. Koljena se lome pa ih liječimo, bilo bi logično da tako tretiramo i naše umove, to je dio života, važno je to osvijestiti i potražiti pomoć na vrijeme", govori Tena. Pomoglo joj je i treniranje s privatnom trenericom Lucijom, sestrom njezine kolegice Katarine Baban, koja joj je, kaže, bila rame za plakanje, prijateljica i instruktorica.

Jača od tragedija

"Spasila me u tom teškom periodu života i vječno ću joj biti zahvalna", kaže Tena, koja se često sjeti i savjeta roditelja kako je neće zaobići ništa što joj je suđeno. "Naučili su me da budem slobodna, da imam slobodu mišljenja, govorenja, pisanja i stvaranja, to je ono najvrednije što su usadili u mene. Mislim da na mamu imam mirnoću i stabilnost, dok sam od tate naslijedila zaigranost", objašnjava Tena koja je, u međuvremenu, ostala i bez bake Slave koja je o njoj brinula nakon što su joj preminuli roditelji.

"Bile smo jako bliske, čuvala me od rođenja. Baka je začetnica feminizma u našoj obitelji, u šezdesetim godinama prošlog stoljeća napustila je supruga, otišla iz Slavonije i došla sama s mojom mamom u Zagreb i započela novi život. Od nje sam naslijedila hrabrost, ali i smisao za humor, bila je jako specifična žena. Iako sam već sa 17 godina počela živjeti sama, sve dobre navike i odgovornost usadila mi je upravo ona", govori Tena. No, danas su teški dani iza nje, na psihoterapije ide revno, fokusirana je na svoju karijeru i privatno ispunjena. Najveći su joj oslonac dečko i prijatelji.

"Volim igrati društvene igre sa svojom ekipom, družiti se s djecom moje prijateljice Ivane Roščić, odgovara mi ta dječja zaigranost, neposrednost i nepresušna energija. Prije sam zazirala od odlaska u prirodu kao prava gradska cura, a sada mi priroda pruža utočište i liječi mi dušu. Za budućnost si želim jednu zanimljivu, snažnu ulogu na filmu. Spremna sam se tome u potpunosti posvetiti ", zaključuje Tena, koja se uz vlastitu snagu i podršku okoline uspjela izboriti s vlastitim sjenama iz prošlosti.