Vladimira Spindler
Razotkrivanje

Zagrebački pijanist otkriva u čemu najviše uživa sa suprugom i što mu je posebna strast u životu

Aljoša Jurinić, koji je do 31. godine ostvario impresivnu međunarodnu karijeru, pa je očarao i publiku na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara, strastveno prati nogomet, košarku, tenis i pikado, čuva se ozljeda ruku pa nikad ne vozi bicikl, ali ih izlaže kulinarskim avanturama kojima uveseljava suprugu Mariju Pranjić.

Aljoša Jurinić, koji je do 31. godine ostvario impresivnu međunarodnu karijeru, pa je očarao i publiku na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara, strastveno prati nogomet, košarku, tenis i pikado, čuva se ozljeda ruku pa nikad ne vozi bicikl, ali ih izlaže kulinarskim avanturama kojima uveseljava suprugu Mariju Pranjić.

Kako ste se osjećali nastupajući na otvorenju Igara pred znatno manjim brojem ljudi u publici?

- Da, publike je bilo manje nego inače, no nakon mjeseci rada u osami bio mi je to, a vjerujem i mnogim drugim sudionicima otvorenja, prvi javni nastup. S obzirom na okolnosti “novog normalnog”, i meni i klaviru bilo je normalno svirati na molu u luci.

Koji vam je omiljeni kutak u Dubrovniku?

- Atrij Kneževa dvora, u kojem sam već tri puta svirao - jer je jedinstven spoj vremena i prostora, spoj koji umjetnike obvezuje i podsjeća na njihovo javno poslanje. Kao što mu nad ulazom stoji: “Zaboravite privatno i brinite se za javno.”

Svirate li još koji instrument osim klavira?

- Još imam puno toga naučiti i na klaviru. Ako je Beethoven imao pravo kada je o klaviru razmišljao kao o orkestru u jednom instrumentu, onda me čeka još mnogo posla.

Koliko vam treba da se sredite za nastup?

- Dulje nego što si ostavim vremena, ali otprilike desetak minuta.

Pazite li na ruke?

- Općenito sam oprezan s rukama, a imam i neka posebna pravila: ne vozim bicikl i ne treniram kontaktne sportove.

Koji vam je omiljeni kvart u rodnom Zagrebu?

- Trešnjefka. Stara.

Kakav ste bili kao klinac?

- Brz u dobrom i lošem smislu; i gladan u svakom smislu.

Zagreb, 100619.
Pijanist Aljosa Jurinic, fotografiran u hotelu Esplanade.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev CROPIX
Aljoša trenutačno živi sa suprugom u Torontu, gdje provodi, kako kaže, ugodnu izolaciju.

Školovali ste se u Austriji, Njemačkoj, Italiji, živjeli u New Yorku... Gdje vam je bilo najljepše?

- U New Yorku, jer sam bio sa suprugom. Trenutačno živimo u Torontu, pa nam je i ondje najljepše. S verande gledamo crne vjeverice u šumi i, iako smo u velegradu, živimo neku svoju ugodnu izolaciju.

Koliko jezika govorite?

-Koherentne rečenice mogu sročiti na pet-šest jezika, ali iole dublju misao samo na hrvatskom i engleskom. Izvrsno vladanje engleskim smatram danas važnijim od površnog poznavanja većeg broja jezika.

Zanima li vas sport?

- Nogomet pratim studiozno i strastveno, ali ću pogledati i završnicu NBA lige ili teniskih Grand Slam turnira, kao i finala svjetskih prvenstava u, primjerice, pikadu ili badmintonu.

A jeste li se kada bavili sportom?

- Trenirao sam plivanje, klizanje, te nis i stolni tenis, išao na škole skijanja...

Kakav ste kuhar?

- Pedantan, repetitivan i redovit. Kuham ponajprije iz želje za kvalitetnom prehranom, ali prirodno se razvila i sklonost blagom eksperimentiranju.

Koji vas kućanski posao opušta?

- Opuštanje. I jutarnje vađenje posuđa iz perilice.

Koje interese, osim glazbe, dijelite sa suprugom, pijanisticom i muzikoterapeutkinjom Marijom Pranjić?

- Volimo likovnu umjetnost, film, kazalište, kvalitetne serije i popkulturu, rekreaciju i putovanja. Svake godine nekoliko puta odemo na mjesta koja nas intrigiraju bilo zbog prirodnih ili kulturnih znamenitosti. Suprugu sve manje pratim u složenom području neuroznanosti, kojom se bavi na doktorskom studiju, a ona mene u kvizovima koji su mi strast.

Bez čega ne možete zamisliti dan?

- Bez učenja.

Koje biste tri stvari ponijeli na pusti otok?

- Klavir, laptop s neograničenim internetom i Kindle sa svim knjigama ikad napisanima. Kad bolje razmislim, možda već živim na pustom otoku?

Koliko je pandemija koronavirusa utjecala na vašu profesiju?

- Izvedbeni su umjetnici sigurno među najpogođenijim skupinama kulturnjaka, što ni mene nije zaobišlo. Od ožujka su otkazivani koncerti i turneje, čvrsti dogovori pomicani su u neku bolju i sigurniju budućnost. Želim vjerovati da je recital koji sam održao u Kneževu dvoru dobar znak da će se i u ‘novom normalnom’ iznaći načini za živo predstavljanje klasične glazbe, zbog umjetnika i zbog publike. No s obzirom na to da su u pitanju život i zdravlje ljudi, voljan sam naći alternativne načine egzistencije i životnog zadovoljstva. Jer ova pandemija je, doslovno, veća od života.

Čitajte i:

Natali Dizdar okrenula novu stranicu i progovorila o budućnosti: 'Nadam se da je najgore prošlo'

Vedran Mlikota o svojoj velikoj ljubavi: 'To su prizori koje nikada ne zaboravljaš'

Otokar Levaj: 'Radi svoje prve ljubavi sam se u 72. godini preselio u Ameriku'

Ivanka Boljkovac otkrila zašto se nikad nije udala: 'Možda nikad nije naišla prava osoba'

Zrinka Turalija Kurtak govori što je može izbaciti iz takta te kamo 'bježi' kada joj je svega dosta

Antonija Blaće: 'U raspravama ne posustajem - sve dok potpuno ne iscrpim sugovornika'

Zoran Vakula: 'Smeta mi kad se od vremenske prognoze rade medijske senzacije'

Linker
23. studeni 2024 06:25