Godinu u kojoj obilježava šest desetljeća karijere američka rokerica završava rasprodanim koncertima na kojima je njena scenska pojava jednako dinamična, glas snažan, a duh jednako buntovan - samo što su kožnate kombinacije dva-tri broja veće nego u vrijeme kad je osvajala svijet.
Crna koža i stepenasto ošišana kosa njeni su zaštitni znakovi već 60 godina. Suzi Quatro, jedna od prvih žena koja je probila rodne barijere u rocku, postigla globalni uspjeh kao prva basistica te otvorila vrata budućim generacijama žena u rock glazbi - među ostalim Joan Jett i Debbie Harry - godinu u kojoj obilježava šest desetljeća karijere završava rasprodanim koncertima diljem Njemačke. Quatro, koja je rođena u Americi, a veći dio života je provela u Engleskoj, ima poseban odnos s njemačkom publikom, koja je 70-ih obožavala glam rock, a ona je bila najsjajnija predstavnica tog stila. Iako sama kaže da nikada nije bila "glam", nego da je samo bila dio tog pokreta. Premda su joj već 74, njena scenska pojava jednako je dinamična, glas snažan, a duh jednako buntovan - jedino što su kožnate hlače (ili kombinacije od trapera) dva-tri broja veće nego u vrijeme kad je osvajala svijet.
Suzi Quatro nije samo rokerica, ona je simbol promjene u glazbenoj industriji u kojoj su krajem 60-ih dominirali muškarci. Svojim je sirovim, ali melodičnim vokalom, upečatljivim rifovima i - ponajprije - nevjerojatnom energijom što ju je odašiljala sa scene, dokazala da žene mogu biti jednako žestoke i talentirane kao i njihovi muški kolege. Njezini hitovi poput "Can the Can" "48 Crash" i "Devil Gate Drive" postali su klasici glam rocka, no masama je možda najpoznatija pjesma "Stumblin‘ In" što ju je od 1978. izvodila s Chrisom Normanom, tada pjevačem grupe Smokie - a pogotovo otkako ju je u novom aranžmanu popularizirao australski DJ Cyril. Upravo ta nova verzija, koja je ovo ljeto bila totalni hit, svjedoči o trajnim vrijednostima njenog rada - koji je proširila na druge aspekte zabavljačke industrije. Glumila je u TV serijama (u "Sretnim danima" tumačila je lik rokerice Leather Tuscadero), u brojnim kazališnim produkcijama, na BBC Radio 2 vodila je emisiju "Rockin‘ with Suzi Q", pisala je poeziju, scenarije, a napisala je i autobiografiju "Unzipped".
Ta je knjiga bila temelj za snimanje dokumentarca "Suzi Q.", koji je sniman tijekom četiri godine i na tri kontinenta, a opisuju ga kao "priču o djevojci iz Detroita koja je redefinirala ulogu i imidž žena u rock‘n‘rollu". Susan Kay Quatro rođena je u Detroitu 1950., kao četvrto od petero djece Arthura i Helen Quatro. Otac, porijeklom Talijan, bio je inženjer u detroitskoj automobilskoj industriji, ali i vrsni pijanist koji je imao svoj jazz bend Art Quatro Trio. Prvi nastup male Suzi bio je upravo u tatinom bendu, u kojem je svirala bubnjeve.
Ipak, početak njene glazbene karijere bila je 1964. kad je sa sestrom Patti osnovala garage-rock bend Pleasure Seekers, a nakon nekog vremena su im se pridružile još dvije sestre Quatro - Arlene i Nancy. Pleasure Seekers bile su prvi ženski bend na bjesomučnoj rock sceni Detroita, koju su tada predvodili Alice Cooper, Iggy Pop, The Stooges...
Inače, detroitski rock bio je sirov, energičan i buntovan, odražavao je industrijski karakter grada, njegove socijalne borbe i radnički mentalitet. I djevojke su bile buntovne - iz ženske perspektive.
"U to vrijeme bile smo čudne ptice: pet katoličkih djevojaka koje pjevaju o pivu i pijančevanju", kaže Suzi u biografskom dokumentarcu. Kroz svoje tekstove i izvedbe Pleasure Seekers promovirale su sliku samouvjerene žene, koja je spremna preuzeti kontrolu nad vlastitim životom. Sve je to oblikovalo tinejdžericu Suzi, koja je kao basistica i vokal u bendu pokazivala iznimnu scensku karizmu, energiju i samouvjerenost. Nakon što su Pleasure Seekers potpisale ugovor za lokalnu izdavačku kuću Hideout, a zatim i s Mercury Recordsom, Suzi je napustila školu i posvetila se isključivo glazbi. Mala, sitna djevojka s bas gitarom gotovo većom od sebe, sa 17 godina se čak našla u Vijetnamu, nastupajući pred američkim vojnicima, a dvije godine kasnije je bend - čiji je promotor postao njen brat Mickey - promijenio ime u Cradle i napravio zaokret prema zrelijem i progresivnijem rocku.
"Zbog glazbe sam propustila velik dio normalnog tinejdžerskog razvoja. Moje djetinjstvo su prekinuli odlasci na turneje, pa to možda objašnjava tu jednu moju ranjivu crtu. Ja sam jaka cura, ali taj jedan dio u meni nikad nije odrastao", rekla je Suzi, za koju je Cradle bio samo prijelazna faza. Nije voljela taj bend, nije se u njemu osjećala ugodno jer su krenule s teškim temama i političkim porukama, a s tim je za nju nestala sva radost u glazbi. Iskoristila je taj period za učenje i razvoj glazbenih i scenskih vještina, žudeći za međunarodnim uspjehom - koji će uslijediti.
Dvije godine kasnije upoznala je Mickieja Mosta, engleskog producenta i osnivača Rak Recordsa. S curama iz benda je nastupala u Detroitu, a njihov promotor Mickey Quatro nagovorio je Mosta da ih dođe poslušati. Ne samo što ih je poslušao nego je odlučio da želi - samo Suzie. Iako je to unijelo razdor u obitelj - sestre joj godinama nisu mogle oprostiti što je napustila bend, koji se na kraju raspao nakon dvije godine - želja da ode u svijet i napravi karijeru bila je jača od svega. "Bila sam slomljena što odlazim, ali ipak sam otišla", rekla je.
U Londonu 1971. nisu baš cvale ruže na svakom koraku. Suzi se iz goleme obiteljske kuće u elitnom predgrađu Detroita, s Cadillacom u dvorištu, preselila u malecku sobicu na Notting Hillu, s maleckim krevetom i umivaonikom, napuklim zrcalom i vješalicom. Bez WC-a. A mjesecima je bila i bez novca, prijatelja i obitelji. S Mickiejem je neumorno radila na pjesmama, ali se ništa nije događalo - a onda je njena pjesma "Rolling Stone" 1972. postala hit broj 1 - u Portugalu.
"Žarko sam željela postati rock zvijezda. Kad tako nešto želiš, moraš biti spreman na sve, moraš biti odlučan i ne smiješ dopustiti da ti išta stane na put", kaže u dokumentarcu Suzi, koja je zbog karijere mnogo toga žrtvovala, počevši od odnosa s roditeljima, sestrama i bratom.
Uspjeh u Portugalu dao joj je krila te je Mickieju odlučno rekla: "Ne mogu više tako, jer ništa se ne zbiva i nisam sretna. Treba mi bend i trebaju mi koncerti." Mickie Most okupio je trojicu glazbenika - bubnjara, klavijaturista i jednog divovskog gitarista. Bio je to Len Tuckey, njen budući suprug. Otišli su na turneju s bendom Slade, kojem su nastupali kao predgrupa, a nakon dva tjedna svirke Suzi i Len postali su ljubavni par.
"Kasnije je Mickie znao reći da bi mi angažirao tjelesnog čuvara da se nisam zaljubila u svog golemog gitarista, koji se uz sve znao i tući", rekla je Suzi Quatro, dodajući da je njen izdavač dobro procijenio njen potencijal, ali zapravo nikad nije znao što učiniti s njom u studiju. Prekretnica u karijeri dogodila se početkom 1973., kad se u priču uključio tekstopisac i producent Mike Chapman s čijom je pjesmom "Can the Can" Suzi Q. napravila lom na rock sceni. Bila je žestoka i energična, a uz nju je osmišljen novi imidž - kombinezon od crne kože, nalik na onaj koji je Jane Fonda nosila u filmu "Barbarella". Nakon što su "Can the Can" izveli u turbopopularnoj emisiji Top of the Pops, uključili su se motori rakete i ona je poletjela u svemir rocka.
Uslijedili su hitovi "48 Crash", "Devil Gate Drive, "The Wild One", "Your Momma Won‘t Like Me", turneje, koncerti pred desecima tisuća ljudi, nastupi u TV emisijama... Suzi je bila petarda koja pršti - energijom i talentom. Iza sebe je imala dečke, ali ona je bila glavna - a tako nešto u to doba mnogi nisu mogli pojmiti, a kamoli prihvatiti. U jednoj TV emisiji ju je voditelj pozvao da se okrene i pokaže publici "stražnjicu godine", a potom ju je i pljesnuo po guzi. Što li je sve morala proživjeti a da pritom uopće nije imala stav - ja sam cura, a vidite što sam postigla. Od samih početaka do danas ona je potpuno ignorirala rodne podjele.
Tako je bilo i u braku s Lenom Tuckeyjem. Na sceni se sve vrtjelo oko nje, ali u privatnom životu se ona jako trudila da on ne bude "gospodin Quatro". Vjenčali su se 1976., kad je Suzi bila na vrhuncu, i ubrzo nakon vjenčanja otputovali u Japan nastavljajući turneju. Kako su japanski fanovi bili razočarani što je to bio intiman čin, izveden gotovo u tajnosti, netko iz tima se dosjetio da organiziraju još jedno vjenčanje u Japanu.
"Pristao sam", kaže Len Tuckey u dokumentarcu - "jer nisam znao što me čeka. Na kraju sam morao nositi kimono, tri broja premale cipele i gegati se kao gejša. Ali, što ćete, tada je bilo - sve za promidžbu!"
Prvu kuću Suzi i Len kupili su u blizini njegovih roditelja u Staplefordu u Essexu, a 1980. su se uselili u plemićko zdanje iz 16. stoljeća u Chelmsfordu. Tu su odrasla njihova djeca, kći Laura koja je rođena 1982. i sin Richard dvije godine kasnije, a ta elizabetanska vila i danas je njen dom.
"Kad sam rodila prvo dijete, Len mi je rekao: "Nemoj mi sad postati mamica." Vjerojatno mu je majčinska uloga bila nespojiva s rockom, a možda se i bojao da će mu presušiti izvor prihoda. U svakom slučaju, s rođenjem djece on je otišao u drugom smjeru. Svakog dana je nekamo odlazio, neka snimanja, opijanja... "Već tada se na neki način rastao od mene", govori glazbenica u filmu "Suzi Q."
Nova životna situacija potaknula ju je da počne razmišljati i o drugim oblicima izvedbene umjetnosti. Tako je 1986. prihvatila glavnu ulogu u mjuziklu "Annie Get Your Gun", koji se s velikim uspjehom izvodio na West Endu. To ju je još više udaljilo od supruga, koji je htio raditi samo rock, a mjuzikl definitivno nije bio njegov "cup of tea".
"Ako si se zaljubio u Suzi s gitarom u crnoj koži, ne znači da će ona to vječno ostati. Htjela sam nove projekte, a on mi je htio podrezati krila", govori glazbenica, koja danas razumije Lenovu ogorčenost, ali tada - baš kao ni 1971. kad je otišla iz Detroita - nije dala da je itko sputava. Ni sestre, ni muž, ni menadžeri...
Uz sve to, Suzi je bila zaokupljena majčinstvom, a nije htjela odgojiti razmažena derišta, nego dobru, pristojnu i razumnu djecu. Išli su, kaže, u obične škole, a ona je bila "obična mama", koja je svoje koncertne obaveze usklađivala s obiteljskim životom tako da je uvijek netko od njih dvoje bio doma s djecom. Stoga je, koliko god se zadnjih godina braka osjećala sputano i nesretno, htjela sačuvati obitelj. No, kad je došlo do točke da je pomislila "ili ću ja umrijeti, ili ovaj brak", odlučila se razvesti.
Iste godine kad je bio gotov njen brak, a bilo je to 1991., umrla joj je mama Helen, a ona se upustila u novi projekt - napisala je mjuzikl "Tallulah Who", nadahnuta biografijom američke glumice Tallule Bankhead. Na sceni je i tumačila glavni lik glumice koja je pila, pušila, nije skrivala svoju biseksualnost i, općenito, nije poštovala norme američkog društva u prvoj polovici 20. stoljeća. Suzi se nije mogla baš sasvim poistovjetiti s Talullom Bankhead, ali njena buntovnička crta bila joj je jako bliska.
Dvije godine nakon razvoda od Lena Tuckeyja ponovno se udala - za njemačkog glazbenog producenta Rainera Haasa. Uspjeh tog braka, koji i danas traje, pripisuje činjenici da već 30 godina žive odvojeno.
"Rainer većinu vremena provodi u Hamburgu, a ja većinu vremena provodim u Essexu i na turnejama. Imamo i zajedničko "neutralno tlo", a to je naš stan na Mallorci, koji je eklektična mješavina dvaju ukusa. Rainer, naime, voli moderno, a ja vintage. Bili smo urnebesan par u trgovini kad smo se svađali oko toga koje ćemo lonce kupiti", ispričala je Suzi u jednom intervjuu za The Times.
Posljednjih godina neobuzdana rokerica djelomično se smirila. Ono što je najvažnije, ponovno se osjeća kao dio obitelji Quatro - sestre i brat su joj oprostili i prihvatili je napokon takvom kakva jest. I dalje nastupa i objavljuje albume - posljednji studijski pod znakovitim nazivom "The Devil in Me" producirao je 2021. njen sin Richard, a lani je objavila "Face to Face", album dueta sa škotskom glazbenicom KT Tunstall.
Dokumentarac "Suzi Q" završava scenom u kojoj 74-godišnja rokerica pokazuje onu svoju ranjivu crtu, o kojoj govori na početku filma. Na pitanje što bi savjetovala maloj Suzi Quatro kad bi imala prilike vratiti se u prošlost, sa suzama u očima je odgovorila: "Rekla bih joj - uspori malo. Idi u svijet, ali ne juri tako!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....