Zagrebačka boksačica u posljednje tri godine prošla je pravi pakao: uoči priprema za Olimpijske igre u Tokiju njezin suprug teško je obolio, pa su oboje krenuli u borbu s neizvjesnim ishodom.
Sve sportske i životne borbe hrvatska boksačica i magistra kineziologije Sara Kos (26) posljednjih osam godina prolazi sa suprugom i kondicijskim trenerom Kristijanom (33).
Upoznali su se u boksačkoj dvorani kluba “Petar Zrinski” na zagrebačkom Črnomercu te vrlo brzo postali nerazdvojni sportski i životni partneri. U kolovozu 2019. vjenčali su se, a umjesto prvog plesa odlučili su u dvoranu ući uz pjesmu “Eye of the tiger” i sparing u kojem Sara “nokautira” Kristijana.
Cijelo je vjenčanje Sara sama organizirala jer je Kristijan u to vrijeme bio poprilično slab i iscrpljen od najvažnije životne borbe - one s melanomom.
- Baš kad sam trebala započeti pripreme za Olimpijske igre u Tokiju, Kikiju je otkriven melanom. Tumor se vrlo brzo širio gotovo cijelom lijevom stranom tijela te je zahvatio više od 20 limfnih čvorova i crijeva. Prošao je pet operacija i imunoterapiju koja ga je iscrpila i ostavila na njemu trajne posljedice. Vjerujem da mu je život spasio slovenski lijek Yervoy, čija je cijena tri tisuće eura, aplikacija lijeka košta oko pet tisuća kuna i nabavlja se u privatnoj poliklinici, a Kiki je trebao četiri bočice. Za novac smo se snalazili, u dvorani Sparta u kojoj je Kiki nekad radio čak sam organizirala skupljanje donacija - priča Sara, koja je sa suprugom potražila i psihološku pomoć, a i danas ide na terapije.
Čitajte i: Snažan sestrinski zaveslaj! Zlatne sestre Jurković i složna braća budućnost su hrvatskog veslanja
Nije se, kaže, mogla riješiti crnih misli. U to vrijeme upravo ih je boks spašavao.
- Dogovorili smo se da se neću prestati natjecati, kako bih nas odvratila od crnih misli. Pamtim da mi je nakon prve operacije slao planove treninga. Sjećam se i da sam bila na natjecanju u Bjelorusiji kad me nazvao s molbom da pročitam njegov nalaz jer on nije imao snage. Jutro prije drugog kola morala sam mu reći da nalaz nije dobar - kaže Sara i dodaje da je ipak na kraju sve dobro završilo.
Kristijan je sada u remisiji, njegov onkolog vjeruje da su sa svakim danom i strah i mogućnost povratka bolesti sve manji. Opušta se uz duge šetnje, dobre knjige, kvalitetno vrijeme provedeno sa Sarom, koja pak puno čita, ponajviše o psihologiji.
Boks je za njih vrsta umjetnosti
Boks im je oboma prije svega velika strast i vještina koja za njih nema veze s nasiljem. Kristijanu je boks opsesija posljednjih 15 godina, neko se vrijeme i natjecao, a danas je trener, dok je Sara ljubav prema boksu otkrila u potrazi za nekom novom aktivnosti.
- Od treće godine bavim se sportom, ali sam tip osobe koja brzo gubi interes pa sam ih puno promijenila. Jedino sam u baletu ostala devet godina, ali za njega, kao vrlo atletski tip, nisam imala fizičke predispozicije. U srednjoj školi išla sam i u plesnu školu Ane Maletić pa sam urođeni osjećaj za ritam i ples prenijela i na boks, koji je za mene također jedan vrsta umjetnosti - kaže Sara, koju je plesom zarazila majka Snježana, bivša plesačica i kineziologinja.
Sara se voli našaliti da je mami to bila i jedina prilika da svoju ljubav prema plesu prenese na nekoga, jer je odrastala uz četiri brata - Dominika (28), bivšeg košarkaša, Karla (23), koji je odličan matematičar, Viktora (21), koji igra mali nogomet u klubu Fortuna u Düsseldorfu, i devetogodišnjeg Petra Donata.
Čitajte i: Tomislav Tomašević otkrio kako je osvojio suprugu Ivu: ‘Nije mislila da sam materijal za vezu...‘
Otac je najveći obožavatelj
Svoje prve “borbe” često je imala upravo s njima, a unatoč tome što su kao izuzetno živahna djeca nerijetko stvarali probleme roditeljima, ljubav, podrška i bratska sigurnost nikako joj nije nedostajala. Otac Robert, medicinski tehničar rodom iz Poljica pokraj Zadra, gdje je Sara i rođena, njezin je najveći obožavatelj. Telefonski se, kaže, kada osvoji medalju, nerijetko prvo čuje s njim pa tek onda s trenerima.
- Kristijan i moj glavni trener Ivan Zubčić nisu na plaći pa rijetko mogu sa mnom putovati na natjecanja. Kad putujem, stalno sam s njima u kontaktu, a na turniru dobijem trenere koji su u mogućnosti putovati. Na boks ne gledam kao na nešto materijalno, davno bih od toga odustala da je tako. Tek na dva od deset najvećih mečeva na koje odlazim diljem Europe mogu “zaraditi” mjesečnu stipendiju od 600 kuna, i to samo ako sam svake godine prva.
Na boks gledam kao na izvrsnu priliku da nešto u životu promijenim.
Prije boksa bila sam problematično i izgubljeno dijete, a onda sam se zaljubila u taj sport i postala sigurnija u sebe - kaže Sara, koja sa suprugom vodi malu teretanu Calisthenics Body u sklopu boksačkog kluba Leona u Gajnicama, što im je i primarni izvor prihoda.
Uz boks, velika su joj strast tetovaže, ima ih 13, a svaka ima neko značenje. Tako, recimo, šest lastavica na ramenu predstavlja njezinu veselu obitelj. Uči i ruski jezik, a naljeto se priprema ponovno otputovati u Rusiju, zemlju s ogromnim boksačkim potencijalima i ulaganjima. Tek što se vratila kao zlatna s natjecanja Beogradski pobjednik, priprema se za Prvenstvo Balkana, koje će se za vikend održati na zagrebačkom Velesajmu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....