DARKO TOMAS/CROPIX
Razotkrivanje

Zlatan Vehabović otkriva što su mu donijele tridesete, što prvo primijeti na ženama te radi li ikad po narudžbi

Likovni umjetnik, docent slikanja i crtanja na zagrebačkoj ALU, rođen prije 39 godina u Banjoj Luci, otkriva zašto je zavolio grad na Savi u koji je stigao kao ratni izbjeglica te čime se predstavlja na prestižnoj izložbi Bijenalu slikarstva u HDLU-u.

Likovni umjetnik, docent slikanja i crtanja na zagrebačkoj ALU, rođen prije 39 godina u Banjoj Luci, otkriva zašto je zavolio grad na Savi u koji je stigao kao ratni izbjeglica te čime se predstavlja na prestižnoj izložbi Bijenalu slikarstva u HDLU-u.

Što izlažete na Bijenalu?

- Triptih iz serije koju pripremam za izložbu iduće godine - kolažnu kompoziciju u kojoj sam fotografiju planinara s početka 20. stoljeća suprotstavio glasovitom Fernkornovom spomeniku sv. Juraja i zmaja te Bućanovom plakatu na kojem je parafrazirao isti spomenik.

Čemu želite naučiti svoje studente na Akademiji likovnih umjetnosti?

- Želim ih potaknuti da ponajprije sebi, a potom i drugima odgovore na ključno pitanje: “Što želim od sebe i svog života?” Jer slikarstvo je prije svega - poziv.

Jeste li svaki dan u atelijeru?

- Da. No, ako nisam fokusiran, ništa od posla.

Kako to podnosi vaša supruga, terapeutkinja i povjesničarka umjetnosti Mihaela Richter?

- S razumijevanjem, znala je u što se upušta.

Radite li ikad po narudžbi?

- Ne.

Kad ste zadnji put bili u Banjoj Luci, nedostaje li vam rodni grad?

-Otkako mi je baka umrla malo je ljudi koji me vežu za taj grad. No, nedostaju mi neke vizure i ulice.

Čitajte i: Ivana Bodrožić otkriva što prvo primijeti kod muškaraca, što nikako ne podnosi i na što joj je najteže izdvojiti novac

Po čemu ste tipični Bosanac?

- Po mentalitetu, ljubavi prema sevdahu te književnosti Ive Andrića i Meše Selimovića.

Koja mjesta u Zagrebu najviše volite?

- Naselje Vrbik gdje živim, Jabukovac i Ilicu, gdje je Akademija likovne umjetnosti, volim i Vlašku ulicu u kojoj mi je atelijer te savski nasip na kojem redovito trčim.

Jeste li istrčali svoj prvi maraton?

- Spremam se, ali istrčao sam polumaraton.

Trenirate li sami?

- Da.

Zašto ste počeli trčati?

- Shvatio sam da ulazim u godine kad se moram pokrenuti, jer inače neće biti dobro. Imao sam i problema sa zglobovima, jer mnogo klečim impregnirajući platna, pa sam trčanjem ojačao muskulaturu nogu.

Tko su vaši kupci?

- Privatni kolekcionari, parovi... sve češće i ljudi mlađi od mene.

Što su vam donijele tridesete godine?

- Trčanje i roditeljstvo. Mojem sinu Kasperu je osam i pol godina.

Što prvo primijetite na ženama?

- Lice i držanje.

image

Zlatan Vehabović

DARKO TOMAS/CROPIX

A na muškarcima?

- Glas.

Koje ljudske osobine najteže podnosite?

- Lijenost, glupost i aroganciju.

Čitajte i: Marin Ivanović Stoka: ‘U mirovini se zamišljam kako sadim ljute papričice, a nadam se da će moj mir upotpuniti roditeljstvo‘

A kućanske poslove?

- Doma radim sve, čak i glačam kad se baš mora.

Tko su po vama najveći hrvatski likovni umjetnici?

- Od pokojnih su to August Augustinčić, Andrija Maurović, Vlado Kristl..., a od živućih poštujem svakog tko na bilo koji način ustrajava u našem teškom pozivu.

Što ne propuštate na televiziji?

- Gledam isključivo dramski program i SF filmove.

Na što vam nije žao potrošiti novac?

- S financijama sam opušten: novac kako dođe, tako i ode.

Možete li zamisliti dan bez mobitela i računala?

- Jako teško.

A bez ljubavi?

- Još teže.

Plašite li se klimatskih promjena i posljedica koje donose?

- Na arktičkoj ekspediciji prije pet godina osobno sam se uvjerio kakve se promjene događaju na polovima i svaki put kad pomislim na tu temu, doslovce se - smrznem. Problematika klimatskih promjena, naime, toliko je sveobuhvatna i važna da o njoj ovisi budućnost čovječanstva na Zemlji, a stvarnih pomaka neće i ne može biti dok se svi ne uključimo.

Linker
05. studeni 2024 11:42