Glumica koja živi na dvije adrese između Zagreba i Londona dobitnica je nagrade za najbolje dramsko ostvarenje na 75. Dubrovačkim ljetnim igrama
Dodjelom nagrada za najbolja umjetnička ostvarenja na 75. Dubrovačkim ljetnim igrama na simbolički je način spušten zastor na jubilarni festival, koji od svog osnutka u Grad dovodi zvijezde iz cijelog svijeta i nadahnjuje publiku koja u vrhunskim dramskim i glazbenim ostvarenjima ima priliku uživati na nezaboravnim lokacijama. Najviše razloga za slavlje imala je naša proslavljenja glumica, 45-godišnja Zrinka Cvitešić, dobitnica nagrade Orlando za najbolje dramsko ostvarenje za ulogu Jele i predstavi "Ekvinocijo", dok je priznanje za najbolje glazbeno ostvarenje pripalo kvartetu Papandopulo. Festivalski Grand Prix Orlando za izniman umjetnički doprinos u ostvarenju cjelokupnog programa Dubrovačkih ljetnih igara u više festivalskih sezona pripao je, pak, Simfonijskom orkestru Hrvatske radiotelevizije.
"Uvijek nakon velikog projekta i velike uloge, kad se sve završi, budem prazna, pomalo i u depresiji, nedostaju mi ljudi... No, sada tako mirna i sretna odlazim iz Grada, valjda zato što svi znamo da smo dali sve, a i natrag smo dobili sve. Nekako mi je lijepo", rekla je Zrinka u svom govoru zahvale.
Na nagrade je navikla, a uz brojne domaće laureatkinja je najviše kazališne britanske nagrade Olivier. U predstavi "Ekvinocijo" glumački parnter bio je je Goran Višnjić, šibenski glumac s karijerom u Hollywoodu, a Zrinka sa svojim partnerom, bivšim nogometašem Nikom Kranjčarom i dalje živi na dvije adrese između Zagreba i Londona.
"Ovo mi je treća predstava s Krešom: radili smo skupa Brechtovu "Operu za tri groša" te Molièreova "Građanina plemića". Glumac treba imati poprilično veliku sreću da u karijeri radi s režiserima kao što je Krešo. Njima se bezrezervno vjeruje, jer te oni vode, inspiriraju, čuvaju i vole. I veseli ih svaki tvoj mali uspjeh na probi. Lijepo je vratiti se Kreši nakon više od deset godina. S Goranom dosad nisam radila, ali smo se oboje pitali - je li to zaista tako?! Jer, oboje imamo osjećaj kao da smo već radili zajedno. Oboje smo radnici, istraživači i moramo znati sve do najmanjih detalja u svakoj sceni, mora nam biti sve jasno prije nego što krenemo raditi na ulogama. Ukratko, lijepo nam je na probama, baš lijepo. Ansambl nije velik i već smo nakon tjedan dana postali poput male obitelji. Posebno su mi iznenađenje mladi glumci Lara Nekić i Karlo Mrkša, divni mladi ljudi, pametni i znatiželjni glumci... Najljepše ideje rađaju se iz zajedništva, to mi se uvijek iznova potvrđuje kroz život, pa tako i ovaj put", ispričala je glumica u ekskluzivnom razgovoru za Gloriju i dodala kako je na Igrama odrastala - i u glumačkom smislu, i u osobnom.
"Prvi put su se mnogi od nas u Dubrovniku uspinjali na scenu, učilo se od najvećih, družilo, zaljubljivalo... Pokupili bi nas svako ljeto već kao studente, najčešće za samo otvorenje Igara, pa bismo statirali u predstavama, pa bismo zaigrali i neke veće, a kasnije i velike uloge. Nekako se u tom Dubrovniku učilo o kazalištu, o prijateljstvu, o životu, a sve kroz neku nepodnošljivu lakoću postojanja. Bilo je to drugo vrijeme. Vrijeme glumačkih i redateljskih bardova, od kojih je većina zauvijek otišla, vrijeme velikih predstava, možda najvećih. Vrijeme kad je Dubrovnik tih dana bio samo naš. Vrijeme noći koje nikada ne završavaju, provedenih na skalama ispred Talira, vrijeme kad smo sami bosi trčali po Stradunu i živjeli od dnevnica. Ukratko, vrijeme kad svijet još nije otkrio Dubrovnik", prisjetila se Zrinka Cvitešić.
